Velika je čast i posebna vrsta prestiža svojim životom i karijerom poslužiti kao predložak za jedan dokumentarni film, kao što je to slučaj sa proslavljenom košarkašicom Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije Ljubicom Otašević, koja je svoj više nego burni život i karijeru nastavila u glumačkim vodama, podjednako u Evropi i Holivudu. U posebnoj programskoj selekciji „Special Screenings“ publika upravo završenog devetog novosadskog Cinema City filmskog festivala imala je priliku da premijerno pogleda dokumentarno ostvarenje autorskog tandema Duška Jovanić i Vuk Dapčević Izbrisano iz biografije posvećeno upravo ovoj heroini igre pod obručima.
Ova vredna i autentična storija o jednom vremenu, njegovom duhu i vodećim protagonistima, napravljena je u novinarsko–tabloidnom maniru, pa se tako može posmatrati kao – donekle prekratak – filmovani magazinski tekst, pre nego prevashodno proizvod filmske umetnosti. U prepoznatljivom i karakterističnom autorskom rukopisu Duške Jovanić iz duboke tmine zaborava izvlači se fascinantna priča o skromnoj igračici Crvene zvezde, zbog koje je, kažu, i jedan Ivo Andrić redovno dolazio na Mali Kalemengdan (gde su treninzi i utakmice u doba pedesetih bili održavano), a potonjoj femme fatale koja je ostala tek na korak od zvezdane holivudske slave.
Izrazite dinarske lepote i markantne građe, Otaševićeva je od najranijih dana privlačila pažnju i običnih i moćnih muškaraca, što je vremenom sve više koristila kao vlastitu prednost, pa se tako kroz Izbrisano iz biografije saznaje za njene veze sa poznatim košarkašem Srđom Kalemberom, još poznatijim fudbalerom Milošem Milutinovićem, globalno slavnom filmskom zvezdom Kerijem Grantom, italijanskim baronima i američkim magnatima. Da nabrojimo samo one za koje se pouzdano zna.
Nedavno preminuli Srđa Kalember sa simpatijama se u filmu priseća tih ranih dana njihovog zabavljanja, koje nije bilo samo emotivne, nego i sportske i šire društvene prirode. Čitaocima Koš magazina svakako će danas biti simpatična epizoda kada je čuveni Miloš Milutinović, „plava čigra“ Partizana i reprezentacije Jugoslavije, izbačen iz svog tadašnjeg podstanarskog stana jer njegov vlasnik nije mogao „da podnosi nemoral koji se odvija u njemu“. Uporno udvaranje slavnog Kerija Granta, koji nije uspeo da osvoji zanosnu Sofiju Loren – što mu je bila prevashodna želja i cilj – a budući da je Ljubica tada neobično ličila na famoznu Napolitanku, svoje vreme i resurse posvetio je sledećem cilju, iako se u filmu aludira, pre svega u iskazu Den Tane, kako je Grant bio biseksualac.
Potom sledi lukrativna udaja za italijanskog milionera, a posle razvoda s njim i za bogatog američkog industrijalca. Nakon oba razvoda, zabeleženo je u tadašnjoj revijalnoj jugoslovenskoj štampi u vidu kratkih, bizarnih informacija, Otaševićka je bila bogatija za nekoliko miliona tadašnjih američkih dolara, što ju je stavljalo u poziciju Džeki Kenedi Onazis, i sličnih diva koje su, slučajno ili ne, smatrane uspešnim lovcima na novac svoje epohe. Mada svedočenja rođaka ili prijateljice Jelene Žigon tvrde kako je ona istovremeno bila i iskreno zaljubljena u svoje aktuelne ili buduće muževe, nema sumnje da je činjenica njihovog bogatstva tu igrala znatnu, ako ne i odlučujuću prevagu.
Filmsku karijeru Otaševićeva je započela slučajno, u jednoj od sporednih uloga u velikom hitu epohe Ljubav i moda pored tadašnje super-zvezde Bebe Lončar, a prelaskom u inostranstvo ubrzo postaje i dublerka Sofije Loren. Posebno je dragocena priča o njenoj porodici, jer je otac, stari kraljevski vazduhoplovni oficir, posle Drugog svetskog rata odbio da se vrati u zemlju i ostao da živi i radi u Velikoj Britaniji, rezolutno odbijajući svaku pomisao da se vrati u državu pod komunističkim režimom, toliko da je držao i vatrene anti-komunističke govore, nakon kakvog je naposletku i preminuo. Njena majka se, samom činjenicom dugogodišnjeg odsustva supružnika, nedugo potom preudala, pa je čitava novoformirana porodica živela u skučenom prostoru dvosobnog stana.
Napuštanjem potencijalno uspešne košarkaške karijere, Ljubica postepeno postaje svojevrsna preteča današnjih starleta, sveprisutna u filmskom džet-setu, iako nikada u samom njegovom (glumačkom) vrhu. Uzbudljivo putovanje sledi putokaze od Gornjeg Milanovca i Beograda, preko mondenskih destinacija poput Rima, Marbelje i Los Anđelesa, koja su bila poprišta poznanstava s nebrojenim pripadnicima tadašnje glumačke, finansijske i aristokratske elite. Uz seriju novinarskih razgovora sa svedocima doba, od Dobrivoja Tanasijevića – Den Tane i Milutina Šoškića, preko Srđe Kalembera i Jelene Žigon, pa do Ranka Žeravice i Gordane Barage, nekadašnjih saigračica i rođaka, sve praćeno sugestivnim glasovima nekolicine naratora, saznajemo o nesvakidašnjoj sudbini, usponima i padovima, slavi i patnji, milionima stečenim bogatim udajama i „uspešnim“ razvodima, kao i kontinuiranoj patnji za napuštenom domovinom – a koju je mahom utapala u alkoholu – žene koja je bila i ostala tiha patnja mnogih savremenika.
Možemo kao ljubitelji sporta zaključiti kako bi mnogo bolje i sa ubedljivijom poentom ovo delo izgledalo da se više prostora pružilo samim sportskim dostignućima, nego nepouzdanim podacima iz potonje nove karijere ove kršne i zgodne žene. Iako je i taj deo storije nesumnjivo zanimljiv i privlačan gledaocima, utisak je da bi uz dodatnih pola sata, prevashodno košarkaškog materijala, i angažovanjem stručnih sagovornika, nesvakidašnja priča o našoj košarkašici i glumici, preminuloj još 1998. godine, svakako još znatno dobila na svojoj ozbiljnosti i značaju.
Ljubica Otašević pamtiće se kao lepa žena, ali trebalo bi da se pamti i kao dobra košarkašica jer je to zaista bila.