Početna BLOGNina Spasojević: Ana i Sale za anale

Nina Spasojević: Ana i Sale za anale

od Nina Spasojević
18 pregleda

Mislili su da će se tek tako provući… Naravno, ne mislim na bronzane srpske reprezentativke i stručni stab. Daleko od toga da su se one provukle na minulom EP u Srbiji, malo sreće je nedostajalo da naprave novi šampionski podvig, ali iz mnogo razloga čuvena krilatica “bronza zlatnog sjaja” ima ozbiljno pokriće.

Radi se o nečem drugom. Ovih dana mediji su, potpuno zasluženo, posvetili popriličan prostor našim sjajnim igračicama i trofejnoj selektorki Marini Maljković, ali sasvim neopravdano, u daleko manjoj meri se osvrnuli na učinak logistike iz Sazonove.  

Spisak je poduži, mogla bih da nabrajam brojne “krivce” iz KSS, preko generalnog sekretara Dejana Tomaševića, agilnog prvog operativca, koji je aktivno učestvovao u brojnim promotivnim i organizacionim događajima vezanim za ženski EP 2019. i zdušno bodrio naš tim, ali ću se ovom prilikom zadržati na najzaslužnijima, udarnom tandemu, predsedniku Predragu Daniloviću i Ani Joković, potpredsednici, zaduženoj za žensku košarku.

Mala digresija – koliko puta sam, sredinom devedesetih i početkom dvehiljaditih, u razgovoru sa čelnicima Saveza čula floskule “eto, pružili smo im sve, omogućili uslove kao muškarcima, a one tek devete, ili 11. na EP”. Priznaćete, sama takva izjava, čak i da je iskrena, ružno zvuči, miriše na diskriminaciju.

A sve se potom, 2015. godine idealno ukomponovalo, pa je vrhunski, stručan rad na parketu i van njega, pre svega u Kući košarke, uz tradicionalni nesumnjiv kvalitet igračica, krunisan prvim, istorijskim zlatom za našu žensku košarku.

Zatim se novoizabrani predsednik KSS, Predrag Danilović, od 2016. godine, sjajno nadovezao na odličnu bazu uspeha, nasleđenu od prethodnog rukovodstva  Saveza i naravno, u daljem radu svemu dao lični pečat.

Marina Maljković i Predrag Danilović

Iako je Danilović par puta izjavio kako medalje nisu merilo uspešnosti Saveza, a takav stav mi zvuči logično i setim se kako je, svojevremeno, finska košarkaška federacija važila za jednu od bolje organizovanih u Evropi, ali neke važne činjenice se ne mogu osporiti… U stvari, vrhunac je kad imaš spoj sjajne organizacije i takvih rezultata.

Jednostavno, sportisti umeju da prepoznaju i cene iskrenu podršku koja dolazi od funkcionera, kolega i publike. A takvo stanje je na snazi i u srpskoj ženskoj košarci, intenzivno već osam godina.

Inače, Danilovićev šarm se najpre “razotkrio” krajem 2017, prilikom odlaska u Istanbul “na noge” tada bivšoj selektorki Marini Maljković. A sve u režiji Ane Joković. Prvi čovek KSS nije podlegao zamci sujete funkcionera i legendarnog košarkaša. Naprotiv, iskoristio je na najbolji način sopstveno iskustvo istinskog asa i košarkaškog čelnika da na sportsko-drugarski način ubedi Marinu da se vrati na kormilo reprezentacije.

Svi smo tada dobro znali da je ispravno postupio, a pre nekoliko dana, tačnije 7. jula 2019, stigla je i zvanična potvrda, zapečaćena bronzom.

Njegov prirodan i pošten pristup poslu, u ovom slučaju ženskoj košarci, morao je da bude nagrađen. Iako na prvi pogled deluje strogo i nepristupačno, ali kao otac vrhunske sportistkinje, dobro zna koliko je rada i odricanja, kao i svesrdne podrške košarkašicama potrebno na putu do podviga. Kada je posetio naše reprezentativke tokom priprema na Zlatiboru rekao im je da su KSS i on lično, tu u svakom trenutku za njih, za sve šta bude potrebno. Tako je i bilo, a naše sjajne igračice su znale kako da opravdaju takav tretman.

Otuda je bilo milina gledati tokom EP u Zrenjaninu i Beogradu sa koliko radosti je Danilović silazio na parket posle svake pobede naših devojaka da im od srca čestita, a nakon poraza od Španije da ih ohrabri, onako kolegijalno, daleko od funkcionerske uštogljenosti.

A šta tek reći o zaslugama potpredsednice KSS zadužene za žensku košarku, Ane Joković? Od dolaska u KSS, 2011. godine, bila je i ostala najuspešniji potpredsednik i do danas je na toj funkciji sa najdužim stažom.

Nekada trofejna igračica Crvene zvezde, Budućnosti i brojnih inostranih klubova, najbolji strelac Evrolige, dugogodišnja seniorska reprezentativka, i u ulozi sportskog radnika odavno se dokazala kao veliki borac i pobednik. Uvek spremna da iskreno pohvali i otvoreno kritikuje, ali i da prihvati pomoć i sugestije, bez mane i straha se hvata u koštac sa svim izazovima, jer za nju nema nerešivih enigmi.

U najkraćem, ako upotrebimo sportski rečnik i pogledamo Anin statistički učinak, biće nam jasan indeks korisnosti. Za osam funkcionerskih godina osam medalja! Pod Aninom vladavinom naše najbolje seniorke su osvojile tri odličja, a mlađe ženske nacionalne selekcije pet!

Međutim, bez obzira na sve navedeno Jokovićeva od ranih dana u Sazonovoj uspeva jednu neverovatnu stvar, da niže izvanredne rezultate, ali i da svojom voljom ostaje u drugom planu.

Tako je posle istorijskog prvog zlata u Budimpešti za “Sport” skromno izjavila kako voli da bude u senci da bi svu pažnju trebalo usmeriti ka ekipi i Marini, a “mi pored terena smo mali šraf  bez koga se takođe ne može”.

E sad, koliko je taj šraf zaista “mali” prosudite sami, imajući u vidu koliko je ženska seniorska reprezentacija Srbije postala moćna mašinerija, a sektor posvećen damama je već osam godina najuspešniji u Savezu. I ranije je postojala kancelarija za žensku košarku, ali je Ana sa malom, vrednom grupom saradnika sve to podigla na mnogo viši nivo, napravila instituciju.

Kako sve to funkcioniše i koliko reprezentativkama prija moglo se čuti proteklih dana u njihovim izjavama. Ispričale su da su na pripremama imale maltene, ptičje mleko, sve što požele, naravno, u svrhu podizanja forme. Kuća košarke je odavno njihov drugi dom, a sada je prigrlila i dve bebe, deca Jelene Bruks i Miljane Bojović su imale specijalno, kolektivno bejbisitovanje… Sve su to sitnice koje život znače, a čine zdrav kolektiv.

Kada se kaže da je našoj ženskoj reprezentaciji u susret EP 2019. obezbeđeno sve što je bilo neophodno, misli se, pre svega, na finansijske uslove za optimalne, idealne pripreme, vrhunske hotele, putovanje i učešće na jakom turniru u Francuskoj. Nije tajna da je za sve potrepštine obezbeđen budžet od 41 miliona dinara.

I nije samo reč o tehničkim stvarima, naravno, podrazumeva se i sjajan medicinski tretman, nego i mnogo više od toga. A to je negovanje zajedništva, porodične atmosfere, rešavanje brojnih privatnih obaveza i problema igračica… Sve to trasiralo je put ka bronzi zlatnog sjaja…

Zatim, niko ne može da negira Anine vizionarske sposobnosti. Bogato iskustvo u košarci joj je pomoglo da predvidi kako će devojke na EP 2015. godine da osvoje medalju, pa da odu na OI u Riju i tamo sigurno ostvare rezultat za istoriju. Obistinilo se i njeno “proročanstvo” da će Srpkinje da napune “Pionir”(dvorana “Aleksandar Nikolić”) u meču kvalifkacija za EP 2017, kao i da će dve godine kasnije da zaigraju u “Štark Areni”.

Posle žreba za EP 2019. rekla je da je naša grupa najteža, da je cilj plasman među prvih šest za kvalifikacije za OI, i dodala “sačekajte da vidim sastave rivalki”. Već krajem maja poručila je konkretno – “idemo na medalju”.

I to nije sve, više je nego izvesna realizacija još jedne Anine tvrdnje, a to je učešće naših najboljih košarkašica na dve OI zaredom…

A kada sam već kod te teme, u veseloj gužvi 7. jula u “Areni”, gde je, kao po pravilu, stajala po strani, kratko je rekla:

– Presrećna sam, mnogo mi znače sve medalje, ali najdraža mi je ona iz Rija, zato što kao igračica nisam učestvovala na OI, koje su za svakog sportistu kruna karijere.

Zavesa na EP 2019. je spuštena, a u KSS se ne sedi skrštenih ruku, uveliko se misli na budućnost, a dugo toplo leto Jokovićeva provodi prateći vrhunska takmičenja mlađih nacionalnih selekcija. Sa turnira na turnir, njeno je da se deci obezbede maksimalni uslovi, a na selektorki Marini Maljković da razmišlja ko će posle Tokija 2020. da nasledi sadašnje perjanice seniorske ekipe.

Upravo zato Ana često u medijima ističe kako nema radno vreme, kako stiže da radi i u kancelariji, a još više na terenu. Upravo tako, jer njeno zanimanje nije administracija, već voljeni sport.

I, za kraj teksta, ukrašću još jednu Aninu staru, ali ne i izlizanu izjavu, vezanu za planove i ambicije:

 – Želimo samo još bolje i više, sada više nema vraćanja.

Dakle, važi poruka  iz 2015. Možemo u šali da je pitamo – pa dokle više? Naravno, nećemo, jer ovi rezultati nisu vic…

Ostaje samo da poželimo da se Anine vizije ostvaruju zahvaljujući igračicama, stručnom štabu i naravno, rukovodstvu Saveza…

Photo: MN press

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar