Jednom davno, ili nedavno, kako se uzme iz vlastite percepcije brzine prolaznosti vremena, reče mi stara profesorica: „Kolega, statistika vam je kao i bikini. Skriva bitno, pokazuje nebitno.“

Bio je to haiku osvrt jedne žene s pola stoljeća iskustva u svijetu znanosti gdje je statistička značajnost sveti gral kojem teži svaki istraživač. Bez statističke potvrde nema prihvatljivih rezultata, a posljedično niti publiciranja znanstvenih radova. Možete vi tupiti do besvijesti da je Divac viši od Rađe, ali dok nemate matematičku metodu koja će vam potvrditi da je Divčeva visina statistički signifikantna u odnosu na Rađinu….u stručnim krugovima to nije prihvatljivo. Statistika se tako polako uvukla u sve pore našeg društva. Osiguravajuće kuće, bankarstvo, računovodstvo…i, neizbježno, sport. Jednostavno rečeno, statistikom mjerimo koliko pojedini igrač vrijedi kako bi ga mogli što bolje prodati ili platiti. Nekoć je sve to bila igra, danas je posao u kojem se vrte milijarde. Samo, život nije statistika, znate, ne možete sve strpati u kategoriju brojčane značajnosti. Dobro je razvijati i druge crte karaktera ili se barem okružiti ljudima koji imaju drugačije talente od vas. Intuitivnim pojedincima, onim koji „imaju nos“, onim koji su prošli puno toga ili naprosto znaju kako se neki posao radi i tim slaže.

Daryl Morey, GM Houstona, jedan je od čarobnjaka napredne statistike i analitike u NBA ligi. Reklo bi se genije. Išao u puste škole, diplomirao na prestižnom MIT-u, vjerovatno čita samo stručnu literaturu…ono po američki…živi za svoj posao. Daryl je arhitekt modernog Houstona kojeg je pažljivo zidao od 2007. U njegovom mandatu stvorena je prošlosezonska zvijer moderne košarke gdje se (prema statističkom vrednovanju) igra dominantno na samo dva šuta – ili trica ili polaganje. Poludistanca je svetogrđe. Dajte Hardenu loptu, pustite ga da dribla i iz ulaza dodaje visokim šuterima koji čekaju. Dodajte mu još i CP-a kao drugog playmakera i tempo može biti još ubitačniji. Protivnici pogode jedan koš s poludistance, Houston tricu, protivnici još jedan koš s poludistance, a vi dvije brze trice.

Kad-tad će krivulja numerički vrijednije trice nadvladati vlastitu slabost niskog postotka točnih ubačaja, tj. jedan spori napad i koš iz, ili oko reketa, gube u borbi s dva brza napada i jednom promašenom i jednom pogođenom tricom. Centar u takvim ekipama služi za postavljanje visokih blokova i trčanje u reket na dodavanje i zakucavanje/polaganje – Clint Cappela. Pridodajte tome trenera D’Antonia koji obožava run ‘n gun košarku s filozofijom duljine napada od 7 sekundi ili manje, i rekordi počinju padati. Harden MVP, Morey GM godine, CP revitaliziran, Eric Gordon najbolji 6. igrač, franšiza prodana za rekordnih 2.2 milijarde dolara… statistika se pokazala nepogrešivom i jedino je ozljeda CP-a i nadrealnih 27 uzastopnih promašenih trica u odlučujućoj 7. utakmici protiv GSW stajalo između njih i slabašnog Clevelanda kojeg bi pomeli u finalu.

Trebalo je samo malo, ali ne statistike nego intuicije. Trevor Ariza je bio ključni čovjek startne petorke. Iskusno atletsko krilo i specijalist za obranu nije imao impresivne statistike, u 4 godine u Hustonu oko 12 koševa, 5 skokova i 2 asistencije. Pomislili bi, lošije od našeg Šarića. Loše bi pomislili. Arizi je valjda pukao film prošlog ljeta, dosadilo čovjeku krpati Hardenu leđa zbog labave obrane i za sitnu paru. Spakirao je torbe i otišao u Sunse za 15 mil dolara po sezoni. Vrlo sličan, ali nešto slabiji igrač Luc Mbah a Moute učinio je slično. Vratio se u LA Clipperse. Za one zaslijepljene statistikom, Ariza i Mbah skupa su davali 22 koša uz nekih 8 skokova i 3 asistencije po utakmici. Za Hardena je to lošija tekma nakon koje se ispričava pred novinarskim mikrofonima. Ove godine bez njih dvojice Houston je startao 2-5 s projekcijom od 14 pobjeda do kraja sezone ako ovako nastave. Treći su otpozadi u Zapadnoj konferenciji, samo su Dallas i Sunsi s Arizom lošiji.

O tretmanu europskih igrača sam već pisao, pogotovo onih iz istočnih zemlja. Marcin Gortat spada u takvu skupinu. Poljski centar čuvao je leđa razvikanom bekovskom paru Wizardsa Wall-Beal. Naizgled neupadljive statistike koja se vrtila oko 10 koševa i isto toliko skokova bio je starter u ekipi koja je svaku punu sezonu s njim ušla u playoff. Lopte u napadu nije dobivao, samo odbijance i ono što je sam osvojio pod obručima u napadu. Mudraci iz uprave su ga ovo ljeto trejdali za tatinog sina Austina Riversa i potpisali D. Howarda koji još nije odigrao utakmicu. Washington je trenutno zadnji u istočnoj konferenciji. Kao tim su 26. momčad u obrani, 27. u skokovima i 26. po poenima iz drugog pokušaja (nakon skoka ili odbijanca u napadu). Zadnji su u ligi u napadu. Beal i Wall kombinirano zarađuju ove godine 45 mil dolara. Statistike su im iznad 20 koševa po utakmici. Statističko sljepilo je potpuno.

OKC je imao momente bljeskova prošle sezone. Westbrook i George su razvili neku kemiju, Adams je dobro držao centra, Melo bio beznačajan, al’ dovoljno pokriven od drugih suigrača da izgledaju kao ozbiljna momčad. Onda se ozlijedio Andre Roberson…TKO??? Neki američki komentatori nisu sigurni da li je RobInson/RoberTson ili Roberson. Mladi Andre je moderno krilo/bek koji je s PG-em uspijevao držati obranu OKC-a u top 5 lige. Andre je inače katastrofalan šuter, toliki da niti ne obraćaju pažnju na njega kad stoji na trici. Prosjek karijere mu je ispod 5 koševa. Loše asistira, prosječno skače…statistika bi vas zavarala. Nakon njegove ozlijede OKC je potonuo, ispali su u prvom krugu playoffa. Andre se još nije oporavio, već je obavio treću operaciju i pitanje je koliko Westbrook i George mogu bez njega. Njih dvojica zarađuju skupa oko 65 mil dolara, Roberson 10 mil.

GSW jurišaju na svoj četvrti naslov u pet godina. Rade odlično, cijeli svijet zna za Duranta, Currya, Thompsona koji je upravo oborio NBA rekord s 14 trica u utakmici. Znamo i za jezičavog Draymonda Greena. Znamo možda i za Iguodalu. Za razliku od brojnih drugih sličnih primjera u ligi njegove kvalitete najbolje pozna trener Kerr. Iguodala se savršeno uklapa u njegovu viziju igre. Vrhunski kontrolira tempo, vrhunski igra obranu, vrhunski asistira i zabija samo kad treba. Samo s njim u ekipi GSW su nepobjedivi. Otkad igra za njih nije prebacio 10 koševa u regularnoj sezoni, ali je zaključao Lebrona u finalu 2015. i s playoff prosjekom od 10.4 koša, 4.5 skokova i 3.6 asistencije postao prvi MVP finala…s klupe.

Nemojte dopustiti da vas zavaraju brojke. One su tu za one koji ne znaju i koji ne vide. Nije sve u statistici. Nešto je i osjećaju za igru, stvarnom talentu igranja timske košarke.

Photo: Houston Rockets