Odmah da pojasnim:naslov je figurativan a u nastavku ću objasniti zašto sam spojio ženu francuskog kralja Luja XVI i našu košarku. Jedna anegdota kaže da se gladni narod požalio kako “nema hleba”. Ona je navodno pitala: “A zašto ne jedu kolače?”.
Naša košarka nije baš bez hleba, ali daleko su vremena kada se na šampionatima Evrope i sveta u vidu zlatnih medalja servirala “vruća pogača”. “Mesili” su je vrsni igrači i još vrsniji treneri. Za današnju istorijsku čitanku iz “zamrzivača” vadim zlatnu medalju osvojenu na Evropskom prvenstvu 1977. u Belgiji čemu sam svedočio kao “naš specijalni izveštač”.
Put ka zlatu počeo je u Ostendeu gde smo u prva 4 kola pobedili Španiju (79-76), Finsku (88-80), Belgiju (111-83) i Holandiju (111-75), a onda je usledio poraz od Čehoslovačke (103-111).
Sećam se da su moje kolege otvoreno posumnjale da je taj poraz bio nameran kako bi se u polufinalu izbegao Sovjetski Savez. Nisam delio to mišljenje, verovao sam da je naš tim toliko moćan da mu je svejedno s kim igra na putu do zlata. Pokazalo se da sam bio u pravu.
U Liježu 22. septembra 1977. pobeđena je Italija sa 88-69.
Dražen Dalipagić je dao 32 poena, Dragan Kićanović 24, Raša Radovanović 9, Mirza Delibašić 8, Krešo Ćosić 7, Moka Slavnić 4…
Italijani nisu bili slabi. Menegin, Barivijera, Marzorati, Kararo, Vekijato…
Finale je igrano 24.septembra 1977. Sudili su Dejvid Tarner iz Engleske i Dan Vuldridž iz SAD.
Jugoslavija-SSSR 74-61 (42-27)
JUGOSLAVIJA: Slavnić 12, Kićanović 14, Dalipagić 19, Ćosić 5, Jerkov 12, Radovanović 6, Delibašić 6. Selektor. Aleksandar Nikolić.
SSSR: Miloserdov 2, S. Belov 8, Korkija 2, Miškin 4, Tkačenko 16, Jerjomin 2, Petrakov 2, Saljnikov 4, Arzamaškov 8, Karčenkov 2, Belostenji-, Žigili-. Selektor: Aleksandar Gomeljski.
Dobro pamtim utakmicu. Naš tim je dominirao, na odmor je otišao sa 15 razlike što je u nastavku sačuvano bez problema. Pred kraj utakmice Slavnić i Kićanović igrali su čuvenu “odbojku” dok se se stari sportsmen Aca Nikolić na klupi hvatao za glavu jer je smatrao da je to omalovažavanje protivnika. Možda je i bilo, ali skloniji sam da to pamtim kao izliv radosti posle superiorne igre.

MVP prvenstva bio je Dražen Dalipagić, a u najboljoj petorci uz njega još Zoran Slavnić, Miki Berkovic (Izrael), Kis Akerbum (Holandija) i Atanas Golomejev (Bugarska).
Akerbum je sa prosekom 27,0 bio prvi strelac, ispred Berkovica (23,7), Brabeneca (Čehoslovačka) 23,1 i Golomejeva (21,3) . Naši najbolji strelci bili su Dragan Kićanović sa 20,0 i Dražen Dalipagić sa 19,7.
Evo i kompletnog tima koji je osvojio treće uzastopno zlato, posle Barselone 1973. i Beograda 1975:
Joško Papič, Dragan Kićanović, Vinko Jelovac, Duje Krstulović, Željko Jerkov, Ante Đogić, Zoran Slavnić, Krešimir Ćosić, Ratko Radovanović, Žarko Varajić,Dražen Dalipagić, Mirza Delibašić. Uz Acu Nikolića na klupi je bio Bogdan Tanjević.
Moćan tim, sjajni treneri.
Zlato još sija. Makar u sećanju. Dobro je dok čovek ima čega da se seća.
Photo: Twitter