Tomi Hajnson, jedan od NBA velikana, napustio nas je juče u 87. godini. Bio je jedan od istinskih giganata košarkaške igre na američkom kontinentu, a i uopšte, utjelovljenje onoga što od 60-ih godina zovu Seltik Prajd, i sveti duh, uz Reda Auerbaha, čitave bostonske pro-košarkaške organizacije.
Hajnson je bio neko ko je učestvovao, na ovaj ili onaj način, u svih 17 titula kluba iz Bostona, i to čak u njih osam kao igrač i dvije kao trener. Nije napuštao Boston otkad je draftovan, a pri ostalim titulama Seltiksa bio je zaposlen kao klupski TV komentator uz Majka Gormena, i to sve do naprasnog prekida NBA sezone ove godine u martu. Redovno je putovao s klubom i na sva gostovanja do prije koju godinu kada ga je kao Gormenov partner pred TV kamerom sve češće počeo odmjenjivati Brajan Skalabrini.
Hajnsona stariji košarkaški fanovi pamte kao istinsku NBA zvijezdu, rođenog pobjednika, i trećeg najboljeg igrača Bostona tih godina, iza Rasela i Kuzija, koji su ga nadživjeli, koji je predao pobjednički niz velikanima Bostona kao što su Havliček i Kauens. Mlađim pratiocima NBA cirkusa je bio najinteresantniji Tomijev čest osvrt na te stare šampionske generacije u TV prenosima, ali i njegov standard pristrasnog komentarisanja utakmica koji je postao dostupan od inauguracije NBA league pass-a prije 20 godina i nama koji ne živimo u Bostonu. Njime je simpatizerima najtrofejnijeg NBA kluba mogao samo pojačati simpatije prema Seltiksima, a nekoga ko navija za Lejkerse, Sikserse ili Nikse natjerati da smanji ton, prebaci kanal ili ugasi televizor.
Prije 12 godina, nakon što su Seltiksi osvojili titulu, Tomija je napustila njegova supruga Helen a.k.a. ‘crvenokosa iz Nidama’ koju je često spominjao u TV prenosima čak i poslije njene smrti, povremeno time aludirajući i na boju kose Brajana Skalabrinija. Majk Gormen mi je prošle zime otkrio da mu je Tomi priznao da bi osjetio da je prevario svoju crvenokosu životnu saputnicu kad bi Seltiksi osvojili titulu za njegovog života bez njenog prisustva. Tomi je ostao dosljedan i evo konačno joj se pridružio u vječnim lovištima, i svoju životnu saputnicu nije simbolično prevario ni u ovoj baksuznoj godini kad su se Lejkersi izjednačili po broju titula sa Seltiksima.
Hajnson je u TV prenosima dijelio takozvane ‘Tomi poene’ koji su išli igračima Seltiksa koji bi ga nekim potezom koji statistički i nije morao biti registrovan najviše podsjetili na njegov igrački stil kad je ginuo za svakom loptom u 9 sezona NBA igračke karijere (1956-1965), u kojoj titulu nije osvojio samo 1958. U devet sezona u kojima je bio trener Bostona (1969-1978) osvojio je dvije šampionske titule, i to u Džabarovim najproduktivnijim godinana kad je u Seltiksima najbolji igrač bio njegov bivši saigrač, legendarni i takođe već pokojni Džon Havliček.
Iako sam imao priliku već nekoliko puta duže popričati sa Hajnsonovim dugogodišnjim partnerom Majkom Gormenom, a sa Hajnsonom sam razgovarao samo jednom, i to vrlo kratko, na par minuta. Raširenih očiju, svjestan košarkaške veličine s kojom razgovaram, pitao sam ga o petoj utakmici finala protiv Sansa 1976, ali i o egzibicionoj turneji 1964. godine sa američkim Ol-star timom po istočnoj Evropi. Tada su Hajnson, Rasel, Kuzi i ostali velikani i kod nas u SFRJ odigrali čak pet utakmica, i to u Beogradu, Zagrebu, Karlovcu i Ljubljani. Odgovorivši sa iskrenim osmjehom uvjerio me je u izgovorene riječi da mu je Jugoslavija bila – “čarobno mjesto”.
Dovoljno da me kupi za čitav život.
R.I.P.
Photo: NBA