Dok sam u Pekingu obilazio oko hale tražeći ulaz za medije naleteh na… Oskara Šmita. Ne bih baš mogao reći da se znamo, korektnije bi bilo kazati da ja znam njega. Pričali smo nekoliko puta na olimpijskim igrama i svetskim prvenstvima.
Kada sam izgovorio „Oskar Šmit“ zastao je, nasmejao se i pozdravio me na engleskom. Rekoh, bolje da pričamo španski, igrao je u Valjadolidu, poznaje i ovaj jezik. Kada sam ga podsetio ko sam i odakle sam, reče:
– Bravo za pobedu nad Amerikancima, gledao sam utakmicu.
Podsećam ga da je upravo on „načeo“ Amerikance na Panamaeričkim igrama 1987. u Indijanapolisu, Brazil je pobedio 137-116, a Oskar je dao 53 poena.
– Davno bilo, ko se toga seća…
Kažem da ima onih koji pamte, ili bar znaju.
Izvinio se, reče da žuri u dvoranu ali jedna reč ga zadržala još minut: Tanjević.
– Uvek ću mu biti zahvalan što me je doveo u Evropu i dao šansu u Kazerti. Drago mi je što je primljen u „Kuću slavnih“ FIBA, zaslužio je posle rezultata koje je ostvario i igrača koje je stvorio.

Stigoh da pitam o Argentini…
– Igra iznenađujuće dobro – reče veliki Oskar uz jedno „Adios, amigo“.
Photo: Privatni album, printscreen