![]({"large":{"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/madar201022-1024x576.jpg","width":1024,"filesize":118986},"full":{"0":"2022\/10\/madar201022.jpg","1":1200,"2":675,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/madar201022.jpg"}})
![]({"large":{"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/madar201022-1024x576.jpg","width":1024,"filesize":118986},"full":{"0":"2022\/10\/madar201022.jpg","1":1200,"2":675,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/madar201022.jpg"}})
Posle 3.121 dana došao je kraj Partizanovom čekanju na pobedu u Evroligi. Slavili su 4. aprila 2014. protiv Fenerbahčea, a onda su crno-beli čekali osam i po godina ovo veče da za sve njihove muke i frustracije ceh plati bolonjski Virtus. U velikom stilu, nošeni emocijama preko 16.000 navijača, crno-beli su ne pobedili, nego demolirali protivnika 90-62.
Danima i nedeljama se govorilo da je najveća boljka ovog Partizana plejmejker. Željko Obradović je u situaciji kad je Aleksa Avramović povređen dirigentsku palicu dao u ruke Danteu Eksumu. Nije to baš najbolje funkcionisalo, zabeležena su tri startna poraza u Evroligi, i moralo je nešto da se menja. Umesto da se okrene ka tržištu, trener Partizana se okrenuo ka sopstvenoj klupi, i uradio je pravu stvar. Tamo je “pronašao” Jama Madara, 21-godišnjeg Izraelca koji nije novo ime na našem košarkaškom nebu. Znalo se vrlo dobro da je on zvezda u usponu, ali da još nije vreme da pokaže sav svoj potencijal jer je veoma mlad. E pa – došlo je to vreme. Odnosno to veče. Madar je zamenio Eksuma u startnoj petorci i doneo vatru u “Štark arenu”. Bio je agresivan na lopti u odbrani, kreativan u napadu, smeo i precizan u šutu, ukratko – bio je plejmejker kakav treba Partizanu. Od njega je počela ova priča o pobedi protiv Virtusa.
Odlično društvo Madar je imao u Džejmsu Naneliju, koji se takođe našao u startnoj petorci, i to umesto kapitena Kevina Pantera. Naneli je uzvratio sa deset poena već u prvoj četvrtini, Madar je dodao osam, i Partizan je vodio 27-11 protiv tima koji je projektovan za plej-of Evrolige. Hajns, Belineli, Teodosić, Miki i njihov trener Serđo Skariolo pretvorili su se u puke gledaoce predstave koju su kreirali momci u crno-belim dresovima. Virtusov maksimum na ovoj utakmici bio je minus od osam poena početkom druge četvrtine (29-21), sve ostalo je bilo statiranje i učestvovanje u Partizanovoj sjajnoj košarkaškoj predstavi.
Za razliku od prethodnih utakmica, ovaj put Obradović je mnogo veću minutažu dao ne samo Madaru i Naneliju, nego i Anđušiću, Vukčeviću i Koprivici. Dobio je upravo ono što je tražio – energiju i agresiju. Dok je Madar bio na parketu Partizan je napravio razliku plus 23. Istovetna razlika bila je i kad je u igri bio Naneli. A čak 37 razlike bilo je u onih 25 minuta kad je terenom carovao Matijas Lesor. Francuz je verovatno odigrao najbolju utakmicu u crno-belom dresu, postigao je 14 poena i imao sedam skokova, ali važnije od svega su njegovi ofanzivni skokovi i blokovi u odbrani. Ako se za nečiju igru može izreći epitet “perfektno”, onda je za ovo što je Lesor pokazao.
Na prethodnoj utakmici protiv Armanija neki mladi igrači presedeli su na klupi, ili su imali minornu ulogu. Ovaj put Koprivica je postigao 4 poena, Tristan Vukčević 8, a Anđušić je bio jedan od heroja ove pobede sa 14 poena. U drugom planu ostali su Panter (10 poena), Papapetru (2), Ledej (4) i Eksum (3). Nisu uspeli da se nametnu jer ovo je bilo veče rezervisano za neka druga imena, ali duga je ova sezona, biće još mnogo utakmica i šansi za sve da pokažu svoj potencijal.
Uz izuzetno povoljan utisak koji je Partizan ostavio, treba reći još nešto, možda i najvažnije: postoje tokom sezone neki prelomni momenti koji odrede sve ono što sledi. Što ranije dođu – tim bolje. Ako je ova velika pobeda protiv Virtusa baš taj Partizanov prelomni momenat, onda je došla u pravi čas. I nagovestila velike stvari.
Photo: Euroleague