Paulauskas, zvezda prvog juniorskog Eurobasketa
- April 5, 2020
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Pre 56 godina, 5. aprila 1964, odigrano je finale prvog Evropskog prvenstva za juniore. FIBA se odlučila za organizaciju šampionata u ovoj kategoriji, a prvi domaćin bila je Italija, odnosno Napulj. Igralo se od 1. do 5. maja a učesvovalo je samo osam reprezentacija: SSSR, Francuska, Italija, Bugarska, Čehoslovačka, Poljska, Jugoslavija i Španija. Koliko znam, nije bilo kvalifikacija, poziv je direktno upućen nacionanim federacijama. Odziv nije bio naročito veliki, a interesovanje su pokazale zemlje koje su u to vreme bile uspešne u seniorskoj konkurenciji.
Igralo se u dve grupe sa po četiri tima, a SSSR i Francuska, kao pobednici grupa, našli su se u finalu. Nije bilo neizvesnosti, SSSR je pobedio 62-41 i postao prvi juniorski prvak Evrope.
Prva zvezda sovjetsklog tima i celog šampionata bio je Modestas Paulauskas, kasnije istaknuti igrač seniorskog tima SSSR, trostruki prvak Evrope i olimpijski šampion 1972. u Minhenu. On je Litvanac, prva zvezda litvanske košarke (ne računajući, pre rata, Lubinasa koji je bio Amerikanac litvanskog porekla ali je 1939. pomogao Litvaniji da postane prvak Evrope). U finalu je Modestas dao 14 poena, manje od svog proseka na Šampionatu (21,2). Drugi igrač u sovjetskom timu koji je kasnije ostavio trag u seniorskoj košarci bio je Zurab Sakandelidze. U sastavu Francuza nisam prepozao nekoga koga je kasnije trebalo da (za)pamtim.
Jugoslaviju je u Napulj odveo selektor Ranko Žeravica, a tim uopšte nije bio loš: Tihomir Pavlović, Anton Bračun, Miljenko Valčić, Jure Košta, Slobodan Jelić, Danko Hočevar, Momčilo Pazmanj, Bogdan Tanjević, Srđan Škulić, Ljubiša Stanković, Ljubiša Janjić i Andrej Brenk.
Naš tim je u grupi pobedio Španiju 63-46, a potom izgubio od Francuske 52-56 i Sovjetskog Saveza 57-69. U borbi za plasman prvo je Poljska tesno pobedila naše momke 64-62, a onda je po drugi put savladana Španija 69-63 čime je osvojeno 7. mesto.
Od 12 igrača iz našeg tima većina je napravila vrlo solidne seniorske karijere, što je na kraju krajeva i smisao juniorskih takmičenja. Tihomir Pavlović je igrao u Zvezdi (kao i njegov sin Mirko mnogo godina kasnije), Slobodan-Bata Jelić je po dolasku iz banjalučkog Borca imao sjajnu karijeru u Partizanu, Moma Pazmanj, Ljubiša Stanković i Boša Tanjević bili su prvoligaški igrači OKK Beograda, Miljenko Valčić i Jure Košta su isto bili u Zadru…
U Napulju je prvi strelac ekipe bio Ljubiša Janjić sa ukupono 57 poena (14,4), Ljubiša Stanković je dao 10 poena manje, Škulić je ubacio 35, Valčić 33, S. Jelić 31…
Prva zvezda šampionata bio je, naravno, Modestas Pauluskas. Njegov zbir poena bio je 106 a prosek 21,2 što bilo tačno duplo više od drugoplasiranog Bugarana Bojča Branzova sa 53 (10,6). Paulauskas je prosek podigao sa 36 poena protiv Jugoslavije u grupi, i 26 protiv Italije. Malo je nedostajalo da ekipa SSSR doživi kolektivnu tragediju. Iz nekog razloga zakasnili su na let, avion je otišao bez juniorske selekcije SSSR i – srušio se!
Mladi Paulauskas, rođen 1945, već 1965. na seniorskom Prvenstvu Evrope u SSSR-u bio je deo tima koji je osvojio zlatnu medalju. SSSR je u finalu pobedio Jugoslaviju 58-49, a on je dao 16 poena, više od proseka na turniru (13,8). Sa 20 godina bio je MVP prvenstva.
Osvojio je još tri zlatne medalje na evropskim prvenstvima (1967, 1969. i1971.), titulu prvaka sveta 1974. u Portoriku (posle bronze u Ljubljani 1970). Ima i brnzane medalje sa EP 1973. i Olimpijskih igara u Meksiku 1968. Celu karijeru proveo je u Žalgirisu iz Kaunasa koji je u njegovo vreme bio u senci CSKA i Spartaka iz Sankt Peterburga, koji su ga zvali da predje kod njih ali nije hteo da napušta klub i grad.
Bio je neverovatno popularan u Litvaniji, između 1965. i 1972. bio je 7 putan proglašavan najboljim sportistom godine. Završio je karijeru rano za današnje standarde, sa nepune 32 godine. Rekao je da su se “baterije ispraznile“. Pokušao je da bude trener, bez mnogo uspeha. Mirno je konstatovao da je “sudbina verovatno htela da ja budem igrač, a ne trener“. Kao igrač bio je univerzalan, igrao je pozicijama beka i krila ali se snalazio i pod košem. Visok je 1,94 m ali je kao igrač bio jak, odličan i u skoku. U mladosti su mu idoli bili Stepas Butautas i Stasis Stonkus, a najboljim litvanskim igračem svih vremena smatra Arvidasa Sabonisa. Živ je, ima 75 godina.
Modestas Paulauskas je bio najveća, ali ne i jedina zvezda prvog juniorskog Šampionata Evrope. U timu Italije bili su zapaženi Aldo Osola i Karlo Rekalkati, u timu Čehoslovačke blistao je Jirži Zedniček, kod Španaca se video talenat Visentea Ramosa….
Tako je počelo. Već 1966. Jugoslavija je osvojila prvu juniorsku srebrnu medalju sa sjajnom genaracijom u kojoj su bili Ćosić, Simonović, Kapičić, Šolman, Žorga (svi seniorski prvaci sveta 1970. u Ljubljani), plus Manović, Tanjević, Andonovski, Vučinić, Grubor, Valek… Srebro je osvojeno i u Vigu (Španija) 1968. a prvo zlato donela je 1972. u Zadru generacija u kojoj su bili Dragan Kićanović, Mirza Delibašić, Rajko Žižić, Željko Jerkov, Dragan Todorić, Čeda Perinčić..
O tim medaljama neki drugi put, ova priča je o prvom juniorskom Prvenstvu Evrope i Modestasu Paulauskasu, prvoj zvezdi takmičenja.
Photo: Privatni album, printscreen