• O NAMA
  • ISTORIJA
  • KATEGORIJE
    • KATEGORIJE
    • DOMAĆA KOŠARKA
    • EVROPA/SVET
      • EVROPA/SVET
      • REGION, EX-YU
      • EUROLEAGUE
      • NBA
      • NCAA
    • BLOG
      • BLOG
      • BLOG BOŠKO ĐOKIĆ
      • BLOG: DUGI
      • BLOG: SOULY
    • KOMENTAR
    • MEĐUNARODNA TAKMIČENJA
      • MEĐUNARODNA TAKMIČENJA
      • EVROPSKO PRVENSTVO 2015. MUŠKARCI
      • EVROPSKO PRVENSTVO 2015. ŽENE
      • OLIMPIJSKE IGRE 2016.
    • ISTORIJA
    • FOTO-PRIČA
    • ENGLISH
  • STARI KOŠ PDF
  • REDAKCIJA
  • KONTAKT
2 March, 2021

ZA ONE KOJI ČITAJU KOŠARKU

  • O NAMA
  • ISTORIJA
  • KATEGORIJE
    • DOMAĆA KOŠARKA
    • EVROPA/SVET
      • REGION, EX-YU
      • EUROLEAGUE
      • NBA
      • NCAA
    • BLOG
      • BLOG BOŠKO ĐOKIĆ
      • BLOG: DUGI
      • BLOG: SOULY
    • KOMENTAR
    • MEĐUNARODNA TAKMIČENJA
      • EVROPSKO PRVENSTVO 2015. MUŠKARCI
      • EVROPSKO PRVENSTVO 2015. ŽENE
      • OLIMPIJSKE IGRE 2016.
    • ISTORIJA
    • FOTO-PRIČA
    • ENGLISH
  • STARI KOŠ PDF
  • REDAKCIJA
  • KONTAKT

Pet godina bez Ranka Žeravice

  • October 29, 2020
  • 0 comments
  • Miroljub Damnjanović Dugi
  • Posted in Blog

Na današnji dan, 29. oktobra 2015, stigla je najtužnija vest – napustio nas je Ranko Žeravica. Veliki Ranko. Tog dana vest smo pustili na ovom našem portalu pod naslovom “Košarka u crnini”. Do danas žalimo za velikim Rankom, istovremeno se radujući što smo imali priliku da ga upoznamo, neki da rade sa njim, a većina da živi u njegovo vreme koje je on svima učinio lepšim. Ovim povodom ponavljamo emotivnu ispovest Rankovog velikog prijatelja Miroljuba Damnjanovića Dugog, objavljenu u Koš magazinu dan posle Rankove smrti.

***

Običan, normalan čovek Ranko Žeravica

Piva je odavno otišao i ostao je samo Ranko kao čovek koji mi svojim radom i posvećenošću, pa i zaluđenošću košarkom, opravdava moj smisao života. Dok sam bio klinac on je bio ličnost koja mi je ulivala strahopoštovanje, a poslednjih godina sam otkrio da je Ranko prijatelj sa velikim P, da  je posvećen i ljudima i događajima, i da pamti ali  nikad zlopamti. Da je naš svet – košarku – uzdigao, ili  bolje reći zaveštao naslednicima kao dar, kao ljubav i kao nešto uzvišeno.
A planirao je da se vidimo kod Mome i Makija na Petlovom brdu, i sa prijateljima u “Potkovici”, gde ne mogu da veruju da je otišao, jer su ga videli pre par meseci. Ili u “Svetom Nikoli” na Bulevaru, gde smo se viđali mi iz Radničkog. I svuda je bio aktivan i u toku, mozak trista na sat, pa i kad smo Moma Pazmanj i ja otišli pre dvadesetak dana da ga vidimo bio je takav. Jednostavno hteo je, i uspeo, da živi do kraja u punoj mentalnoj snazi.
Postoji neki red, neko sve to odredđuje, ali Rankovim odlaskom izgubili smo mnogo. Govorim za sebe, ali znam da tako misle i drugi. Otišao je jedan retko dobar, nepretenciozan i nadasve normalan čovek. Pazite: normalan. I to je kod nas danas moguće.
Biće o njemu pisanja i mišljenja. Samo hoću da naglasim koliko mi je neizmerno pomogao da se apsolutno opredelim, i da shvatim kako moj smisao života i moja ljubav, a to je košarka, nisu fikcija, niti moja  prosta zaludjenost, već neizrecivo bogatstvo. Hvala mu što mi je pomogao da osmislim život i svoje životno opredeljenje. Hvala mu što me je u mojim poznim godinama naučio da se jako jednostavno, lepo i ljudski može uspostaviti odnos na ti sa više od dvadeset godina mlađim od sebe, pogotovu ako nas vezuje ista ljubav – košarka. Hvala mu što mi je pokazao da ne grešim kad mislim da nadmenost i uobrženost nisu osobine koje jedino vrede danas.
Otišao je jedan dobar čovek, tako lepo vaspitan, i takav ostao do kraja. Nama koji smo se sa njim družili na kraju svog bogatog života ostavio je u amanet da se i dalje družimo, i  da svoja prijateljstva širom one velike zemlje gajimo i čuvamo. Uostalom, videćemo sutra.
A skromno mislim da smo, svojim druženjem sa Rankom, učinili  i njegov život punijim, osmišljenijim i lepšim.
Nedostajaće nam, nedostajaće mi i teško ga je nadomestiti, ali ostaje lepo sećanje i uspomena na jednog običnog, normalnog i velikog čoveka – Ranka Žeravicu.
Radnički je bio i ostao naša zajednička i jedina prava ljubav, sudbina i naša, i moja, i njegova, i nešto što nas spaja izdvaja. A za Radnički, za jugoslovensku košarku i za ljude iz nje je svojom prostodušnošću, iskrenošću i vrednoćom i nesebičnošću učinio mnogo.
Neka mu je laka zemlja, i neka nas sa osmehom čeka gore.

Photo: Arhiva Koš magazina

Share this:

  • Click to share on Twitter (Opens in new window)
  • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • Click to print (Opens in new window)
  • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)

Like this:

Like Loading...

Related Posts

0 comments
Blog

Tibor Sekulić: Pritajena magija Marija Hezonje

(pročitaj više)

0 comments
Blog

Jagodić Kuridža, MVP iz izbegličke kolone

(pročitaj više)

0 comments
Blog

Crno-bela čistka

(pročitaj više)

Tags

  • miroljub damnjanovic dugi
  • radnicki
  • ranko zeravica

Leave a Reply Cancel reply

POSLEDNJE DODATO

Napustio nas je Milenko Savović

Italija: Pefi i Teo – 15 asistencija

Nemačka: Bajernu (bez Lučića) bavarski derbi

Goran Radonjić: “Kraljice” u Valensiji

ACB: Tavarezov šou

Souly: Neko je uništio jugoslovensku košarku

Tibor Sekulić: Pritajena magija Marija Hezonje

Opet “Micićijada”!

Ivanović provalio Radonjićevu slabu tačku

ACB: Real i Laso, ljubav koja traje

  • LINKOVI
  • STARI KOŠ PDF
  • FOTO-PRIČA
  • ENGLISH
Copyright © 2017 Kos Magazin - Powered by COLMAR | DGTL
%d bloggers like this: