Nadam se da je Portoriko samo pretposlednja stanica na putu za Tokio. Ako naši košarkaši dobiju taj meč čeka ih poslednji rival, Italija ili Dominikanska Republika. Ali, da ne žurimo. Prvo da pobedimo Portoriko. U mojoj dokumentaciji nađoh 14 takmičarskih mečeva Jugoslavije/Srbije protiv Portorikanaca, po šest na olimpijskim igrama i svetskim prvenstvima i dva duela u kvalifikacijama za Rio 2016. Ukupan bilans je 10-4 za naše košarkaše, ali bilo je i nekih neprijatnih iskustava.
Tradicija ne igra, ali može da pomogne. Naš tim, ma kako se zvao, ima znatno bolji bilans, a ono što posebno raduje jeste činjenica da kad smo igrali sa Portorikom, sa malim izuzecima, vraćali smo se sa medaljom. Uverite se.
Istorija nadmetanja počela je 14. maja 1963. u Kuritibi (Brazil) na Svetskom prvenstvu. Naši nisu znali ništa o njima, ali ni oni o nama. Pobedu od 83-78 (42-35) obezbedili su Dragan Kovačić sa 15 poena, Trajko Rajković je dao 14, Ivo Daneu i Radivoj Korać po 11.
Tri dana kasnije, u finalnoj grupi, naš tim je dokazao da je bolji, nova pobeda bila je
ubedljiva, 73-57 (34-32). Ivo Daneu dao je 20 poena, Radivoj Korać 16, Zvonko Petričević 11. Jugoslavija se iz Rija vratila sa (prvom) mundijalskom srebrnom medaljom, što je bio jedan od prvih velikih uspeha naše košarke.
Sledeći susret bio je na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. Naš tim je bio siguran, pobedio 93-72, a najefikasniji su bili Vladimir Cvetković sa 27 poena, Dragutin Čermak sa 15, Dragoslav Ražnatović i Ivo Daneu dali su po 12 a Radivoj Korać 10 poena.
Četiri godine kasnije na OI u Minhenu Jugoslavija je ponovo igrala sa Portorikom i, na opšte iznenađenje, izgubila 74-79. Na doping kontroli je ustanovljeno da je Migel Kol, igrač Portorika, igrao dopingovan, ali rezultat je ostao, naša žalba nije uvažena.
Umesto za medalje morali smo da igramo za utešni plasman, a jedan od rivala bio je i – Portoriko. Rezultat 86-70 pokazao je da je onaj prvi meč bio samo slab dan. Vinko Jelovac je dao 20 poena, Rato Tvrdić 18, Krešo Ćosić i Nikola Plećaš po 13.

Pravi revanš usledio je na Mundijalu 1974. u – Portoriku. U San Huanu 11. jula 1974. naš tim je bio bolji 93-85 (41-31). Jelovac je dao 17 poena, koliko i Krešo Ćosić, Dragan Kićanović 16, Milun Marović 11, Damir Šolman 10. Jugoslavija je na kraju bila druga u krugu sa SSSR i SAD.
Novi susret dogodio se 18. jula 1976. na Olimpijskim igrama u Montrealu, bilo je 84-63 (38-29) za “plave”, a najefikasniji su bili Mirza Delibašić sa 14 poena, Zoran Slavnić sa 13, Dražen Dalipagić sa 12 i Dragan Kićanović sa 10.

Na novi duel čekalo se do Olimpijskih igara u Seulu. U okviru grupe 24. septembra 1988. Portoriko je pobedio 74-72. Bio je to jedini poraz Jugoslavije u grupi, kasnije je stigla do finala dok je Portoriko ispao od SAD u četvrtfinalu. U tom porazu najefikasniji naš igrač bio je Dino Rađa sa 14 poena, Žarko Paspalj je dao 12, Zoran Čutura 10 a Dražen Petrović 9.
Dve godine kasnije na Mundijalu u Argentini, u grupi u gradu Santa Fe, poraženi smo 10. avgusta 1990.. Bilo je 75-82. “Ubiuli” su nas Pikulin Ortiz sa 23 i Ramon Rivas sa 21 poenom. U našem timu Dražen Petrović je dao 23 poena a Zoran Savić 12. Poraz je bio bez posledica jer je naš tim do kraja dobio sve mečeve i postao prvak sveta.
Šest godina kasnije, na Olimpijskim igrama u Atlanti, 28. jula 1996. bilo je 97-86 (45-34). Saša Đorđević je dao 21 poen, Predrag Danilović 22, Zoran Savić 18, Željko Rebrača 12, Vlade Divac 10, Dejan Bodiroga 8. Portoriko su i dalje vukli Ortiz (20), Rivas (8), Tores (16) i Minsi (9).
Nije bilo problema ni na Mundijalu u Atini, Jugoslavija je 29. jula 1998. pobedila 80-66 (47-30) i nastavila ka zlatnoj medalji. Mića Berić je dao 23 poena, Dejan Bodiroga 15, Željko Rebrača 14, a najefikasniji Portorikanac bio je moj prijatelj Hose “Pikulin” Ortiz sa 17.
Poslednji mundijalski susret bio je 2. septembra 2002. u Indijanapolisu. Poraz 83-85 (43-42) nije obećavao ništa dobro, ali na kraju smo bili svetski prvaci. Peđa Stojaković je dao 26 poena, Marko Jarić 16, Vlade Divac 14. Na drugoj strani bili su, naravno, Ortiz (15), Danijel Santjago (31) i Karlos Arojo (10).

Na novi susret na zvaničnim takmičenjima čekali smo do jula 2016. kada je Beograd, kao i sada, bio domaćin kvalifikacionog turnira za Igre, tada u Riju. Igrali smo dva puta, u grupi je 4. jula 2016. bilo 87-81 (41-31). Nemanja Nedović je dao 14 poena, Nikola Jokić, Nikola Kalinić i Bogdan Bogdanović po 12, Miloš Teodosić 9.
Pet dana kasnije u finalu turnira 9. jula 2016. bilo je 108-77 za naš tim, koji je prvu četvrtinu dobio 37-11 a poluvreme 60-27. Bogdan Bogdanović je dao 26 poena, Jokić 23, Kalinić 15.
U timu Portorfika danas nema igrača kakvi su bili Ortiz, Rivas, Santjago, Minsi, Karter, Arojo… Doduše, ni kod nas nema Bodiroge, Divca, Stojakovića, Đorđevića, Danilovića, ali tu su Teodosić, Micić, Marjanović, Anđušić, Kalinić… pa kad se (ako) se pridruže Bogdanović, Jokić, Nedović…
Ali da prvo pobedimo Portoriko u subotu, pa u nedelju Italiju ili Dominikanu….
Photo: FIBA