Još jedno „crveno slovo” u kalendaru naše košarkaške istorije. Tog 29. juna 1991. Jugoslavija je u Rimu odbranila evropsko zlato osvojeno dve godine ranije u Zagrebu. Naslov je delimično tačan jer je odbranu šampionske titule počela kompletna Jugoslavija, a završila bez Jureta Zdovca koji je pred polufinale sa Francuskom napustio šampionat po naređenju slovenačke vlade koja je tih dana proglasila otcepljenje od Jugoslavije. Pokucao je na vrata sobe selektora Dušana Ivkovića i sa suzama u očima rekao da mu je naređeno da napusti ekipu…
Pre odlaska u Rim selektor Ivković je doživeo prvi šok: Željko Obradović, dragoceni plejmejker, pred drugu fazu priprema došao je na aerodrom i rekao selektoru da ne putuje. Prethodne noći prihvatio je ponudu Partizana da bude trener. Uslov je bio da ne ide na Evropsko prvenstvo. Doduše, došao je u “večni grad”, ali kao trener Partizana.
Ivkoviću nije preostalo ništa drugo nego da u Rim povede ovih 12 igrača:
Zoran Sretenović, Velimir Perasović, Aleksandar Đorđević, Toni Kukoč,
Žarko Paspalj, (Jure Zdovc), Predrag Danilović, Zoran Jovanović, Vlade Divac, Arijan Komazec, Dino Rađa, Zoran Savić. Nije bilo Dražena Petrovića koji je tražio popust kome
selktor Ivković nije bio spreman da udovolji.
Odbrana zlata počela je 24. juna protiv Španije. Bilo je 76-67, Rađa je dao 17 poena a Kukoč 16. Sutradan je nadigrana Poljska 103-61 sa 12 strelaca. Kukoč je ubacio 19 poena, Rađa i Komazec dali su po 14.
U trećem kolu nadigrana je Bugarska 89-68. Vlade Divac je sa 20 poena bio prvi strelac, Kukoč i Rađa dali su po 16.
Protivnik u polufinalu bila je Francuska, rezultat 97-76 sve govori. Kukoč je dao 22 poena, Divac i Rađa po 16, Perasović 13.
Italija je u drugom polufinalu nadigrala Španiju 93-90. Sećam se da je pred finale u centru pažnje italijanskih novinara bio naš stručnjak Bogdan-Boša Tanjević.
Italijanskim kolegama je doslovce rekao:
– Vi radite u korist sopstvene štete. Podržavate raspad Jugoslavije sa kojom na košarkaškom terenu ne možete da izađete na kraj. Kako mislite da to uradite sa šest mini-Jugoslavija kad se ova sadašnja podeli?
Nisu ga baš ozbiljno shvatili, ali kasnije su se uverili da je Boša bio u pravu.
Finale su sudili Kostas Rigas (Grčka) i Ričard Stivens (Kanada).
U dvorani “Paleur” bilo je 13.000 gledalaca. Za istoriju je ostalo zapisano:
Jugoslavija.Italija 88-73 (48-41)
Jugoslavija: Zoran Sretenović 5, Predrag Danilović 9, Toni Kukoč 20, Dino Rađa 23, Vlade Divac 10, Velimir Perasović 12, Aleksandar Đorđević 4, Žarko Paspalj, Arijan Komazec 3, Zoran Savić 2. Selektor:Dušan Ivković.
Italija: Nando Đentile 8, Antonelo Riva 4, Sandro Danđelo 2, Valter Manjifiko 9, Stefano Ruskoni 2, Alesandro Frantoci 12, Roberto Brunamonti 4, Roberto Premijer 2, Rikardo Pitis 12, Davide Pesina 13, Ario Kosta 4. Selektor: Sandro Gamba.
Utakmica je protekla u dominaciji našeg tima koji nije dozvolio da se pitanje pobednika uopšte postavi. Pamtim aplauz italijanske publike koja je sportski priznala pobedu boljeg tima.
Pamtim i jedan duhoviti transparent naših navijača koji su napisali:”Medžik, Džordam čekamo vas u Barseloni 92″. Umesto njih dočekali smo sankcije i zabranu učešća.
U štampanom “Košu” broj 29 za juli 1991. na naslovnoj strani je ekipa Jugoslavije koja je odbranila titulu prvaka Evrope. Nasmejana lica, raširene ruke, zagrljaji igrača… Unutra opširna reportaža sa obiljem slika jer smo imali i foto-reportera, Ivana Doroškog. U okviru bloka iz Rima i moj tekst za zloslutnim naslovom: “Zlatni odsjaj “odlazeće zemlje”.
U podnaslovu je pisalo:
„Moćnu i složnu “plavu” mašinu u Rimu iz sedla nije mogao da izbaci ni “slučaj Zdovc”, ni dramatična situacija u zemlji, još manje Francuzi i Italijani ali sve je manje nade da dogodine u finalu Olimpijade u Barseloni vidimo (zajedno) naše majstore u duelu sa američkim profesionalcima.
Ja sam video Olimpijske igre, našì košarkaši nisu. I danas mi je žao što u finalu protiv moćne ekipe SAD nije igrala Jugoslavija iz Rima, plus Dražen Petrović. Nemam iluziju da bismo pobedili ali bila bi dobra utakmica… I mi smo imali “drim tim” koji je rasturila politika.
U Rimu je bila poslednja epizoda, i ona nekompletna jer je Zdovc otišao pre kraja ali ekipa je bila toliko jaka da je mogla do trona i sa čovekom manje.
Za basket nostalgičare preporučujem našu stranicu u folderu “Stari Koš u PDF formatu” repotraže broj 28 sa autentičnim fotografijama i tekstovima iz Rima 1991.
Photo: FIBA