Početna DOMAĆA KOŠARKAPredlog: Superliga u jesen, regionalna na proleće

Predlog: Superliga u jesen, regionalna na proleće

od Aleksandar Ostojić
19 pregleda

 

Rukovođen idejom “što komplikovano, kad može prosto”, pokušao sam da nešto kontstruktivno predložim u vezi kalendara takmičenja. Povod je ova dvomesečna pauza u takmičenju koja je ne samo stupidna, nego remeti odnose unutar klubova i ugrožava njihovo finansijsko bitisanje.

Da odmah pređem na stvar, a kasnije ću malo više o razlozima:

Poznato je da je u celom svetu, od Amerike do najzabitijih delova Evrope, sredina sezone negde početkom ili sredinom februara. Tad se u Evropi igraju finalni turniri nacionalnih kupova, a u SAD tradicionalni Ol star meč. Znači, sezonu možemo podeliti u dva dela: od oktobra do februara, i od februara do juna.

U prvom delu sezone treba odigrati celu Superligu Srbije. Realno, ona treba da ima osam učesnika, čak je i to previše s obzirom na kvalitet koji imamo. Ali – dobro. Znači, po dvokružnom sistemu to je 14 kola, plus plejof. Prva tri tima u ligi bi se plasirala u regionalnu ligu. Dovoljno je to, zašto tražiti da Srbija ima četvrtog ili petog predstavnika u njoj ako će taj tim da se bori za opstanak, ili da ispadne? Koji je motiv imati takvog predstavnika?

Plejof Superlige bi igrala samo dva prvoplasirana tima, i to na dve pobede. Dovoljno. Znači da bi se ta dva tima već do februara srela četiri ili pet puta, verovatno bi još jednom podelili megdan u Kupu Radivoja Koraća koji sledi neposredno posle završetka domaćeg prvenstva, a još dva duela bila bi im zagarantovana i u regionalnoj ligi.

Od oktobra do februara je sasvim realno odigrati 14 kola plus plejof, a neki timovi bi paralelno igrali i evropske kupove. To je otprilike ritam kakav je bio poslednjih godina, uključujući i prošlu jesen. Posle finalnog turnira nacionalnog kupa, koji bi se igrao po istoj formuli kao dosad, pet ekipa koje se nisu plasirale u regionalnu ligu igrale bi plejaut po četvorokružnom sistemu svako sa svakim. To je još 16 kola, s tim što bi u svakom kolu po jedna ekipa bila slobodna. Ovo bi omogućilo timovima koji postanu “ispod crte” da se takmiče sve do juna, i da imaju realan motiv za to takmičenje.

U drugoj polovini februara bi počela regionalna liga koja ne bi trebalo da ima više od 12 ekipa. Znači – 22 kola, plus plejof, to je nešto manje od 30 utakmica za nešto više od četiri meseca – optimalno. Gde će kasnije igrati pobednik i ostali najbolji timovi regionalne lige – nije predmet kojim se sada i ovde bavim.

Prosto.

Po ovom sistemu najbolji timovi bi igrali maksimalno 50 utakmica u sezoni, s tim što bi po trenutnom stanju stvari jedan tim igrao još 30 u Evroligi. Ostali bi u drugim evropskim kup takmičenjima svakako igrali manji broj mečeva. Da podsetim, Crvena zvezda je dosad u ovoj sezoni odigrala 27 utakmica u Evroligi, dve u Kupu Radivoja Koraća, 26 u ABA ligi i 2 u plejofu te lige, a predstoje joj još 3, 4 ili pet mečeva u finalu plejofa. Kao i 6 mečeva u Superligi Srbije, plus plejof koji može biti od 6 do 10 utakmica.

Mnogi treneri kažu da je svaka utakmica uvek bolja i od najboljeg treninga. Sa domaćim prvenstvom u prvom delu sezone, i regionalnom ligom u drugom, dobio bi se kontinuitet takmičenja, izbegle bi se duge pauze i ispadanje iz ritma kao ove godine.

Cenim predlog Miška Ražnatovića, iznet na našem portalu, o postojanju Prve i Druge regionalne lige (namerno ne kažem ABA, jer sve govori da će doći do potpune reorganizacije ovog takmičenja). Međutim, mislim da u regionu nema ni dovoljno kvaliteta, ni novca, a niti publike za Drugu ligu. Svedoci smo da je pravi jaz što se kvaliteta tiče između najboljih i najslabijih timova u Jadranskoj ligi, pa se postavlja pitanje kako bi to tek izgledalo u Drugoj ligi. Ne verujem da bi publiku naročito interesovale međusobne utakmice timova iz Kopra, Strumice, Smedereva, Bara ili Širokog Brijega. A kad nema publike nema ni sponzora, i brzo jedna dobra ideja ode dođavola.

Umesto toga, sistem takmičenja kojim predlažem bi značio da najbolji timovi u Srbiji (osam) imaju pokrivenu celu takmičarsku sezonu, a četvorokružni sistem plejauta bi oživeo zaboravljena lokalna rivalstva. Moramo biti realni: mi ne možemo imati više od osam kvalitetnih timova, teško je i toliko namaći. Ali bi bar tih osam mogli da se nazovu nekakvom našom elitom, i ekipe iz nižih stepena takmičenja bi imale itekako jak motiv da napreduju i priključe se eliti.

Eto: prosto, zašto komplikovati?

Photo: MN press

Možda će vas interesovati

2 komentari

klavijatura April 27, 2016 - 07:32

Dosadni ste sa domaćom ligom….nit ima klubova ,niti ona koga interesuje niti bi bilo košarke na TV-u…niti domaće prvenstvo nečem služi…čista demagogija…

Odgovori
Odisej April 27, 2016 - 14:37

Slozio bih se sa komentarom klavijature i dodao bih jos neke razloge zasto mislim da regionalna liga treba predstavljati osnovu kosarke na Balkanu. Verujem da se velika vecina ljubitelja kosarke seca najave velikog spektakla koji nikada nije odigran a trebao se dogoditi u finalu olimpijskih igara u Barseloni ’92. Vlade, Drazen, Kukoc, Paspalj, Radja, Danilovic, Zdovc, Djordjevic, Savic, Perasovic… trebali su odmeriti snage sa prvim i najboljim Dream Team-om kojeg je NBA ikada poslala na neko kosarkasko takmicenje. Tuzno je kako je politika i raspad zajednicke drzave uticao na to da ne odigramo taj velicanstveni duel. Ali ako stavimo na stranu sve to, mozemo zakljuciti da su zlatne godine klupske kosarke Jugoslavije zapocele krajem ’70 i trajale do pocetka ’90. Bosna, Cibona, Jugoplastika i Partizan ostvarili su najvece uspehe klupske kosarke Jugoslavije. Sta je i ko je tome najvise doprineo? Sigurno ne nacionalne lige danas drzava a nekada republika SFRJ. Uspehe reprezentativne kosarke Srbije i Hrvatske zusluga su kosarkaske skole SFRJ i velikih trenera poput profesora Nikolica, Ranka Zeravice i Mirka Novosela. Danas osporavamo znacajan uticaj koji regionalna liga moze da ostavi na kosarku na ovim prostorima. Samo zajednickim delovanjem mozemo se vratiti na staze stare slave ex-yu kosarke. Da li to zelimo zavisi od nas samih. Moramo se suprostaviti FIBA-i i uspostaviti sistem kakav je nekada postojao. Potrebna su nam dva nivoa takmicenja. Prva i Druga regionalna liga. Prva koja ce biti zasnovana iskljucivo na globalnoj ekonomskoj osnovi citavog regiona i Druga koja bi treba predstavljati zajednicki projekat saveza regiona. Dakle, Druga liga bi se finansirala pomocu saveza koji bi umesto da finansiraju domaca takmicenja zajednicki finansirali Drugu regionalnu ligu. Mislim da je ovo jedino resenje kako da se klupska kosarka u regionu vrati tamo gde je bila ’80 godina proslog veka.

Odgovori

Ostavite komentar