Ako ostanemo pri tvrdnji iz najave Istočne konferencije da samo dva tima predstavljaju zaista prave i jedine kandidate za plasman u veliko finale (Klivlend i Boston), situacija na Zapadu nam i ove godine nudi mnogo više neizvesnosti i, nadajmo se, dosta kvalitetnih i neizvesnih plej-of serija.
Naime, pokušati predvideti ko će proći samo prvi krug doigravanja je gotovo nemoguća misija, o samoj završnici ne vredi trošiti ni reči.
Jeste, Oklahoma (68-14 sezonski skor) ima najbolji skor u celoj ligi, igrali su ubedljivo najbolju sezonsku košarku i odavno su obezbedili prvu pozociju i prednost domaćeg terena kroz ceo plej-of. Jedino što im je još ostalo je da svu tu dominaciju potvrde i u samom doigravanju, i da ova generacija dobaci prvi put bar do finala konferencije. Toliko o prvom favoritu lige.

Od drugoplasiranog Hjustona (52-30), pa sve do sedmih Voriorsa (48-34), nalazi se šest franšiza koje, uz nešto neophodne sreće, vrlo lako možemo videti kao učesnike velikog finala. Najbolje od svega, za sve njih argumenti mogu biti vrlo ubedljivi: Roketsi su mlad i izuzetno kvalitetan tim sa trenerom (Ime Udoka) koji zna kako se stiže do utakmica u junu. Lejkersi imaju LBJ-a i Luku. Nagetsi najboljeg igrača na svetu, Klipersi probudjene Kavaja i Hardena, trenere Tajrona Lua i Džefa Van Gandija.
Prošlogodišnji finalisti Zapada, Minesota Timbervulfsi, su sjajan tim predvodjen Entonijem Edvardsom, dok Voriorsi još uvek imaju sjajnog Karija, novopridošlog Batlera i naravno Drejmonda Grina.

Na osmom mestu završili su Memfis Grizliji sa skorom kao i Golden Stejt (48-34) ali neočekivana smena trenera Dženkinsa pred sam kraj sezone i promenljiva igra stalno povredjenog Morenta nam govore da od nekih većih uspeha ovaj put neće biti ništa.
Sakramento (40-42) i Dalas (39-43) su povukli nekoliko neshvatljivih poslovnih poteza (čitaj: neshvatljivi trejdovi Foksa i Luke Dončića) koji mogu ove dve franšize gurnuti u višegodišnju bezizlaznu situaciju.
Finiks Sansi (36-46), s druge strane, su već otpustili trenera Budenholzera, a najavljeno je da će letos i Durent promeniti sredinu. Savakako grozna sezona za ekipu koja je trebala biti negde u gornjim delovima tabele.
Portland (36-46) je, s druge strane, već produžio ugovor sa trenerom Bilapsom, što bi trebao biti znak da su zadovoljni sa ostvarnim prethodne sezone.
Sparsi (34-48) su, zbog naglog prekida sezone Vembanjame (otkrivanje krvnog ugruška), priveli takmičenje igrajući sa pola gasa i nadajući se da će im draft lutrija možda i ovaj put doneti sreću.
Na samom dnu su Pelikani (21-61) i Juta (17-65). Prvi još uvek ne znaju šta da rade sa Zajonom Vilijamsom pa su u medjuveremenu otpustili potpredsednika franšize Dejvida Grifina, dok „Džezeri“ već odavno plaćaju kazne ligi zbog „tankovanja“ i stalnog izostavljanja najboljih igrača iz rostera (da, Markanen i Kolins su još uvek članovi ove franšize).
TABELA:
1. Oklahoma Siti Tander
2. Hjuston Rokets
3. Los Andjeles Lejkers
4. Denver Nagets
5. Los Andjeles Klipers
6. Minesota Timbervulfs
7. Golden Stejt Voriors
8. Memfis Grizliji
9. Sakramento Kings
10. Dalas Meveriks
11. Finiks Sans
12. Portland Trejlblejzers
13. San Antonio Spars
14. Nju Orlins Pelikans
15. Juta Džez
Plej in utakmice:
1. Golden Stejt Voriors- Memfis Grizliji 121:116
2. Sakramento Kings- Dalas Meveriks 106: 120
3. Memfis Grizliji- Dalas Meveriks 120: 106
OKLAHOMA SITI TANDER- MEMFIS GRIZLIJI
Memfis je do prvog kruga i duela sa Tanderima stigao preko plej-in turnira. Nakon poraza od Voriorsa u prvom meču, morali su tražiti put do postsezone u svojevrsnoj majstorici sa Dalasom. Lagana pobeda protiv i više nego neubedljivih Meveriksa obezbedila im je tako najtežeg mogućeg protivnika u vidu Oklahome, prvoplasiranog tima Zapada i ujedno ekipe sa najboljim skorom u celoj ligi.
Najavu ove serije bi, bar što se tiče svega vidjenog tokom proteklih šest meseci, ovde trebali i završiti jednostavnom konstatacijom da Grizliji nemaju apsolutno nikakve šanse otkinuti bar jednu pobedu, o njih sve četiri je potpuno besmisleno i razmišljati.
Ajde onda da, upravo zbog toga, kažemo par reči o tome kako bi Dža Morent i društvo možda mogli ipak ovu neravnopravnu borbu učiniti iole zanimljivom.
Naime, ne treba uopšte sumnjati u to da će Morent i Bejn učiniti sve da nas podsete na činjenicu
da su, do pre samo godinu-dve, upravo njih dvojica bili ponajbolja bekovska kombinacija cele lige. Izazov u vidu plej-of serije protiv SGA i Džejlena Vilijamsa je idealna prilika za tako nešto, pa ne bi bilo nikakvo iznenadjenje ako bi, recimo, Bejn i Dža, sa prosečno ubačenih 60-70 koševa po utakmici, sasvim nadigrali budućeg MVP-a i ultimativne favorite.

Takodje, ne treba zaboraviti da u Džerenu Džeksonu (kandidat za defanzivca godine) i vrlo dobrom ruki centru Zaku Idiju, Grizliji imaju i više nego dovoljno kvaliteta pod koševima da se suprostave kombinaciji Holmgren/ Hartenštajn. Obojica su izuzetno jaki pa će biti zanimljivo kako će se sa njima nositi „lagana“ centarska linija Tandera.
Uz Skotija Pipena Jr, Santija Aldamu i izvrsnog šutera Luka Kenarda, moglo bi se zaključiti da Grizliji imaju dovoljno kvaliteta da naprave problem bilo kome. Na kraju krajeva, to smo znali i pre početka sezone ali su ih povrede, prevashodno Morenta (propustio 30+ sezonskih utakmica), kao i Džejlina Velsa i Brendona Klarka (obojica već završili sezone) udaljile od potvrde kvaliteta kroz neki bolji rezultat.
Bilo kako bilo, evo Grizlija u prvom krugu pa, iako im baš niko ne daje nikakve šanse da učine ovu seriju iole zanimljivom, mi ćemo „hrabro“ prognozirati pobedu Tandera tek nakon šest mečeva.
prognoza:
(4-2)
HJUSTON ROKETS- GOLDEN STEJT VORIORS
Ako smo već okarakterisali dvoboj Niksa i Pistonsa kao retro košarku u najavi, serija izmedju „Raketa“ i „Ratnika“ trebala bi nam ponuditi modernu verziju sličnog okršaja dva tima spremna da idu do samog kraja: mnogo koševa, šuterske obračune Karija i Džejlena Grina, fizičke vratolomije Bruksa i Drejmonda, eksplozivnu odbranu Amena Tomsona i Terija Isona, hiruršku preciznost u igri Batlera… gde ćemo, kao šlag na torti, posle svake utakmice imati priliku da putem Drejmonovog podkasta dobijemo njegovu verziju vidjenja spornih dogadjaja… (Ne znam kako vi, ali meni je teško da zamislim recimo jedan podkast gde nam svojevremeno, odmah posle utakmice, Alonzo Morning objašnjava zašto je došlo do sukoba sa Lerijem Džonsonom….)
U svakom slučaju, i ovde ćemo imati sa jedne strane mlad i kvalitetan tim, spreman da podigne lestvicu fizičkog kontakta do samog limita, dok će im protivnik biti iskusan tim predvodjen Kerom, Karijem i Grinom, četvorostrukim šampionima.
Takodje, treneri Udoka i Ker imaće značajno mesto na ovoj svojevrsnoj košarkaškoj pozornici. Prvi je mladim Roketsima doneo upravo ono što im je najviše trebalo – samopuzdanje i veru u sopstveni kvalitet, a to je na kraju rezultiralo i izvrsnim drugim mestom Zapada. Takodje, svojim eksplozivnim pristupom vodjenju utakmice, gde je gotovo uvek i sam on na parketu sa igračima, podigao je njihov intezitet u igri, igrači mu veruju i skoro uvek daju čak i više nego zaista i jesu sposobni. Takodje, ne treba zaboraviti da je, kao pomoćni trener Sparsa, osvojio i titulu 2014. kao i da je odveo Boston Seltikse do velikog finala 2021-22.

S druge strane, Stiv Ker je provereno trenersko ime, neodvojivi deo Golden Stejt dinastije i čovek koji ima 5 igračkih i 4 trenerska prstena, od kojih je onaj poslednji stigao upravo protiv Udokinih Seltiksa. Ne treba uopšte sumnjati u to da će biti sasvim dovoljno ekstra motiva na obe trenerske klupe: prvi je svakako željan osvete, dok će Keru ovo biti možda poslednja prilika da sa dva preostala (ali, ipak najvažnija, bez obzira na KD-a i Tomsona) igrača iz velike generacije još jednom napadne prsten.
Najbolje od svega, ovo je najava za tek prvi krug doigravanja ali se nekako stiče utisak da, bez obzira ko prvi prodje kroz cilj, ima velike šanse da se dokopa i velikog finala gde je uvek sve itekako moguće.
Skoro je neizbežno da ćemo i ovde biti svedoci obilju spornih situacija, sukoba na terenu i kontroverznih odluka sudija koje bi, na kraju, vrlo lako mogle i odlučiti pobednika.
Naime, NBA je već godinama suočena sa padom popularnosti u SAD pa bi jedan novi duel izmedju Voriorsa i Lejkersa u drugom krugu bio upravo ono što je ovog trenutka ligi potrebno: dva velika tržišta i još jedanput LBJ protiv Karija svakako bi podigli nivo gledanosti. Zbog svega toga, mladom timu Hjustona će trebati poprilično živaca, sreće ali i pametnog vodjenja tima da se prevazidju i ovakve sasvim očekivane (i uobičajene) prepreke.
Hoće li Šengun izdržati igru Grina, koja skoro uvek prelazi granicu dozvoljenog? Može li Amen Tomson ponovo zaustaviti Karija i svesti ga na jednocifren broj poena (svega 3 na nedavnom sezonskom meču ova dva tima)? Hoćemo li prisustvovati još jednom izdanju „plej-of Džimija“? Ili: može li Ime Udoka sačuvati hladnu glavu i ostati na klupi tokom ove serije?
Odgovori na sva ova pitanja biće ključni za ishod ove izuzetno zanimljive serije u najavi a, rekosmo već, vrlo lako sam ishod može imati implikacije ne samo na krajnji rezultat ovogodišnjeg doigravanja. Pobeda Hjustona bi, tako, gotovo sigurno poslala u istoriju dinastiju Voriorsa, dok bi ujedno i etablirala teskaški tim kao budućnost NBA lige.
Bez obzira na nemogućnost davanja bilo kakve smislene prognoze ishoda ovog duela, lično bih se ovde opredelio za mladost Roketsa i veći izbor kvaliteta koji poseduju na klupi, smatrajući da će im biti dovoljno šest mečeva za stizanje do drugog kruga.
S druge strane, svi oni koji opet smatraju da će Voriorsi ovo rešiti u četiri ili najviše pet mečeva imaju sasvim dovoljno argumenata u vidu Karija, Kera i Grina. Džimija i da ne pominjemo.
prognoza:
(4-2)
LOS ANDJELES LEJKERS- MINESOTA TIMBERVULFS
Najava ove serije može jedino početi sa kosntatacijom: Lejkersi su to ponovo uspeli! Ne postoji nijedan sportski tim, franšiza, organizacija … koja decenijama uspeva, na ovaj ili onaj način, ostati relevantna i sveprisutna, ako ništa, bar u prvim sportskim vestima širom sveta.
Jer, kada neko u kontinuitetu pod svoje svodove uspeva dovesti trenutno najbolje iz sveta košarke, onda to više nije u pitanju samo sreća. Od Čemberlena, Džabara, Medžika, Šeka, Kobija, LBJ-a pa sve do Luke, jednostavno Lejkersi su uvek uspevali da iznađu način da iznova pod svoje svodove dovedu one najbolje. I, da, ovde se uopšte nećemo baviti time kako su uspeli stići do Luke, mizernu visinu trejda ne vredi ni pominjati. Jednostavno, Lejkersima ovo nije prvi put, pa sve špekulacije o tome da je nikad vidjena kradja ultimativnog talenta najveća glupost koju je jedan GM uradio jednostavno padaju u vodu. Jedino će vreme pokazati ko je bio u pravu (Niko Harison ili Lejkersi) ali ako nam istorija bilo šta govori onda je jasno ko je ovde pobednik.
U svakom slučaju, „Vukovi“ će u prvom krugu, protiv trećeplasiranih Lejkersa, LBJ-a i Luke, bez prednosti domaćeg terena, morati tražiti šansu za prolaz do drugog kruga. Kakve su im šanse?
Ako je suditi po mejnstrim medijima, nikakve. Poneko im daje eventualno jednu pobedu, ali većinom svi vide prolaz Lejkersa dalje kao svršenu stvar. Oni umereniji i sa više takta napominju da će sve utakmice biti završene tesnim rezultatom ali da će na kraju ipak dve superzvezde Lejkersa relativno lako do drugog kruga. Scenario koji bi svakako najviše odgovarao ligi je onaj gde, na primer, imamo dvoboj sa Voriorsima u drugom krugu, finale Zapada – Lejkersi protiv najboljeg igrača na svetu, i na kraju veliko finale sa najvećim neprijateljima, Boston Seltiksima. Savršeni scenario se obično vrlo retko ostvaruje, bez obzira na očekivanu i podrazumejavuću svesrdnu sudijsku, administrativnu i medijsku pomoć ovakvom razvoju dogadjaja.

Gde sve to, još jednom, ostavlja nesretne Timbervulfse? Kako se izboriti sa već napisanim narativom i pokvariti žurku, iliti biti svojevrstan partibrejker?
Ako je verovati Edvardsu, vreme je za uzimanje još jednog skalpa. Kao i obično, jer mu samopuzdanja nikada nije nedostajalo, sasvim opušteno je izjavio da je on svakako najbolji igrač u ovoj seriji kao i da ovo neće biti prvi put, aludirajući na prošlogodišnju „metlu“ koju je uručio svom idolu, Kevinu Durentu.
Ne znam kako vi, ali samouverenost „Mrava“ za mene ima itekako osnova u samim činjenicama. Naime, prošle godine su izbacili aktuelne šampione Nagetse tako što su ih dobili u sedmom meču, na njihovom terenu, kao i da su pre toga počistili Finiks Sanse. Finale Zapada su izgubili od Dalasa prevshodno jer su platili ceh igranju prethodno napornih sedam utakmica sa Denverom, a nikako zbog toga što su Meveriksi (bez obzira na potenciranje Lukinih trojki preko Gobera) zaista imali kvalitetniji tim. Ovaj put je ekipa iskusnija za ceo taj proces pa je za očekivati da će i sam pristup postavci igre i fizičkom aspektu iste biti donekle obazriviji. Čak bi se moglo možda ustvrditi da je i ovogodišnji relativno slabiji sezonski plasman (šesto mesto) deo strategije čuvanja energije za postsezonu.
Takodje, smatram da je trejd Taunsa za Rendla i Divićenca doneo Minesoti više raznovrsnosti u igri. Divićenco igra vrlo solidnu odbranu i jedan je od najboljih šutera za tri poena, dok Rendl ima i solidan šut, dobar je asistent i dovoljno fizički jak za borbu pod koševima.
Obojica su tokom drugog dela sezone odigrali neke vrlo dobre partije i stiče se utisak da je trener Finč, posle konfuznih prvih par meseci, konačno pronašao formulu kako na pravi način maksimalno iskoristiti Rendla i uklopiti ga sa ostalim starterima.
Uz Edvardsa i Gobera, sa Mekdenijelsom i Konlijem, dobijamo ekipu koja svakako nije noćna mora samo za Nagetse. Visoka postava, spremna za fizičku utakmicu na obe strane terena, uz stečeno plej-of iskustvo, sigurno neće biti nešto posebno impresionirana „velikom scenom“ i budućim protivnikom. Pogotovu ako imamo u vidu da podrška sa klupe uveliko prevazilazi kvalitet onoga šta imaju ponuditi Lejkersi. Naz Rid (šesti čovek lige prošle godine), Aleksander-Voker ( jedan od boljih rezervnih bekova lige) kao i već pomenuti Divićenco zatvaraju rotaciju od osam igrača koja može vrlo lako napraviti velike probleme favorizovanim Lejkersima.
S druge strane, Luka i LBJ bi trebali da budu osovina koja će se pobrinuti za lagani odlazak u drugi krug. Za očekivati je da će obojica isporučiti očekivani učinak, mada ne treba zaboraviti da je Džejmsu 40 godina i da igranje svako drugo veče svakako nisu, bez obzira na savršenu fizičku spremu, idealni za njegove godine. Takodje, samo jedna nezgodna povreda nekog od njih dvojice ovu bi seriju vrlo brzo odvela u sasvim drugom pravcu. Naime, osloniti se na to da će Rivs, bez obzira na izvrsnu sezonu iza sebe, moći da nadomesti eventualni izostanak Luke je i više nego iluzorna.
Da ne pominjemo nedostatak kvaliteta na centarskim pozicijama Lejkersa. Džekson Hejz je, u najboljem slučaju i ako bi bili izuzetno darežljivi u komplimentima, samo prosečan centar. Očekivati da će Hačimura i Fini-Smit moći da popune tu prazninu i uspešno pariraju Goberu, Ridu i Rendlu je svakako najveći posao koji čeka izvrsnog ruki trenera Redika.
Na kraju, ako bi morali da biramo, dali bi malu prednost Lejkersima, kao i da će do drugog kruga tek posle sedam utakmica. I to samo ako Džejms i Luka ostanu zdravi do kraja serije. U protivnom, Vulfsi ne bi imali nikakav problem da privedu uspešno posao do kraja.
prognoza:
(4-3)
DENVER NAGETS – LOS ANDJELES KLIPERS
Duel Nagetsa i Klipersa je sigurno jedan od intrigantnijih serijala prvog kruga ovogodišnjeg plej-ofa. Hajde da pokušamo da nabrojimo one najzanimljivije aspekte. Na prvom mestu bi izdvojili nedavne otkaze za trenera Melouna i GM-a Buta. Kako će tim Nagetsa reagovati na ovu promenu potpuna je nepoznanica, mada je novi trener Dejvid Adelman uspeo u sve tri utakmice da ostvari pobede.
Drugo, za nas posebno zanimljivo, imaćemo dva naša trenutno najbolja igrača jednog protiv drugog.
Imaćemo priliku videti i četvoricu MVP igrača u isto vreme na parketu, koji imaju ukupno sedam osvojenih priznanja.
Može li neiskusni trener Adelman nadmudriti iskusne Tajron Lua i Džefa Van Gandija?
Može li Kavaj ostati zdrav, a Harden pobediti svoje plej-of „demone“?
Jesu li Klipersi spremni za revanš nakon poraza u sedmom meču „ u mehuru“ od pre neku godinu?
Jesu li Pejton Votson i Kristijan Braun spremni za veliku scenu, a Marej i Porter sa izvrsnim partijama da opravdaju svoje visoke ugovore?
Hoće li (i može li) Nikola svoju istorijsku MVP sezonu (da, bez obzira na Šeja, lični izbor je neupitno Jokić) produžiti i u doigravanju nastavljajući da pruža vanserijske partije?
Može li Bogi biti onaj presudni tas na vagi Klipersa koji će poslati Nagetse na odmor još u aprilu mesecu?
Svakako ovo je i više nego dovoljno razloga zašto bi ova serija mogla biti jedna od onih kojih ćemo se dugo sećati.

Ako bi pokušali da uporedimo rostere timova, sigurno da bi prednost morali dati Klipersima. Bar što se tiče trenutne forme. Naime, osim Nikole, u Denveru se ne možemo setiti nijednog igrača koji je sasvim opravdao očekivanja. Čak i sam Braun, bez obzira na evidentan napredak, još uvek nije na nivou neophodnom za vrhunske plej-of protivnike, što Klipersi svakako jesu. Gordon je samo senka onog sjajnog igrača iz šampionske sezone, o Porteru i Mareju ne vredi trošiti reči, dok je sama klupa Denvera sve samo ne ona koja bi davala bilo kakvo sampouzdanje pred početak ove serije. Votsonu nedostaje zrelost u igri, Stroter tek treba da izraste u ozbiljnog igrača, Džordan je svoje najbolje utakmice već odavno odigrao, dok Ras uvek uspeva da nam pokaže kako je nemoguće verovati mu kada se nalazi na parketu. O Piketu, Nadjiju, na klupi izgubljenom Šariću… ne vredi trošiti ni reči.
S druge strane, Klipersi imaju neverovatnog i prevashodno zdravog Kavaja, Hardena koji igra jednu od svojih zrelijih sezona, izvrsnog Ivicu Zubca, sjajnog šutera Pauela i odličnog defanzivca Krisa Dana. Klupa im donosi iskustvo Batuma, šut Bogdanovića, još dobre odbrane u vidu Amira Kofija i eksplozivnog Derika Džonsa, solidnog centra Drua Jubenksa i uvek nepoznanicu Bena Simonsa.
Ovako posložene Kliperse, uz trenere Lua i Van Gandija, skoro da se ne bi trebalo postavljati pitanje ko je ovde favorit. Čak štaviše, pobeda u četiri ili pet utakmica tima iz L.A. ne bi trebala dolaziti u pitanje.
Jedini problem za njih leži u činjenici da protivnik ima trenutno najboljeg igrača na svetu, koji je iza sebe ostavio istorijsku sezonu koja se samo može meriti sa onim najboljim koje je ostvarivao Najveći. Taj jedan ali veliki tas na vagi Nagetsa je ono na šta se oslanjaju prevashodno u Denveru.
Naravno, treba biti sasvim jasan, ovako dobre Kliperse jednostavno neće biti moguće pobediti pa imao Jokic i 40 pts tripl-dabl u proseku. Jednostavno, kvalitetna podrska se mora pojaviti u vidu odličnih izdanja prevahsodno Mareja. Bez njihove saradnje na terenu, odigraju li ostali starteri čak i vrlo dobru seriju, Klipersi bi svakako bili veliki favoriti.
Ne znam kako vi, ali ja sam svakako spreman da verujem Nikoli i u pobedu Nagetsa nakon sedam mečeva.
prognoza:
(4-3)
Photo: Printscreen