NJU ORLINS PELIKANS
Lebron Džejms je već dve decenije prvo ime NBA lige i najuticajnija ličnost u današnjoj košarci. Dovoljan je samo jedan podatak: on sam ima 100 miliona pratilaca na društvenim mrežama, više nego sve američke sportske profesionalne lige zajedno!
Medjutim, vreme prolazi, njegova karijera se polako bliži kraju pa se poslednjih nekoliko godina svi bave potragom za novom ultimativnom zvezdom.
Jedna od novih nada se pojavila pre dve godine na draftu a to je Zajon Vilijamson. Neverovatna medijska halabuka je pratila draft 2019. i postavljalo se samo pitanje gde će završiti Zajon. Ozbiljne šanse imao je Njujork, jedno od najvecih tržišta u SAD u svakom smislu, a Niksi su se nadali da je konačno došlo njihovo vreme. Sve se na kraju završilo tako što je R.Dž. Baret otišao sa treće pozicije u Njujork, dok je „najveća nada američke košarke u poslednjih dvadest godina“ stigla u Nju Orlins. Devetnaestogodišnji Zajon (izgleda ni svi mejnstrim mediji, da ne pominjem Nikse) nije mogao sakriti razočarenje, bez obzira na kiseo osmeh kada je čuo da će mu prvi NBA klub biti Pelikani.
I tako, poklon sa neba za najmladju NBA franšizu, koja je upravo izgubila Entonija Dejvisa u partiji pokera sa Lejkersima, izgledao je na neki način i kao zadovoljenje pravde za male u borbi sa velikima (isforsirani trejd od strane Dejvisa i njegovog agenta Riča Pola ostavio je upravo takav utisak).
Pre početka sezone 2019-20 postavljala su se dva pitanja: da li će Nju Orlins umeti da se nosi sa pritiskom, i jesu li Pelikani sposobni stvoriti tim oko Zajona?
Dve godine nakon toga, odgovor na oba pitanja je – negativan.

U novu sezonu ulaze sa trećim po redu trenerom (Vili Grin), sa gotovo sasvim novom startnom petorkom: umesto Bledsoa, Bola i Adamsa, sada su tu novi igrači Devonte Grejem i Jonas Valančijunas, tu je naravno i druga zvezda tima, Brendon Ingram, a Nikel Aleksander Voker je dobrim partijama prošle godine dobio priliku da preuzme poziciju startnog pleja.
Šta je sa Zajonom? Pre samog starta njegove NBA avanture, doživeo je povredu meniskusa i tako propustio prva tri meseca sezone, vratio se u januaru, igrao dva meseca, stigla pandemija i prekid sezone. Godina za zaborav. Prošlu sezonu odigrao je vrlo solidno, obarao neke istorijske rekorde, ali su slabi rezultati Pelikana i ponovni neuspeh da se dokopaju plej-ofa sva ta individualna ostvarenja bacili u zaborav. Pred početak ovogodišnjeg šampionata Zajon je ponovo povredjen (ovaj put prelom u stopalu se završio i operacijom) i još nije jasno kada će ponovo na parket.
Inače, od samog starta krenule su špekulacije da je razlog svih njegovih problema u višku kilograma a kako ima tek 21 godinu, nisu sigurni uopšte da li još uvek raste, kako da mu regulišu ishranu (povrh svega, Nju Orlins je poznat po mozda najboljoj „street food“ u SAD) pa samim tim na čemu da baziraju fitnes.
Sve u svemu, i za Vilijamsona i za Pelikane dve uzalud potrošene godine.
Generalni je utisak da su u Nju Orlinsu poprilično zakazali gotovo na svim poljima, i izgleda da su sve promene trenera i rostera pomalo i znaci panike (istina, nisu imali ni sreće jer se povrede ipak ne mogu predvideti).
Naime, saga sa Entonijem Dejvisom još je u sećanju svima, pa se ima utisak da polako preovladava strah da bi im se i sa Zajonom moglo dogoditi nešto slično. Naravno, samo naivni i oni najzagriženiji navijači Pelikana očekuju njegovu višegodišnju vernost.
Vremena „jedan grad i jedan klub za ceo život“ odavno su iza nas, to je svakako jasno i ovima u Nju Orlinsu, pa je sasvim logično pomisliti da bi možda bili zadovoljni i sa eventualno još jednim novim ugovorom od četiri godine. Sasvim dovoljno vremena da pokušaju ipak nešto značajnije napraviti, a nakon toga- pa, zakon velikog tržišta i novca će učiniti svoje.
(Prognoza 36-46)
SAKRAMENTO KINGS
Pre svega dve godine u Sakramentu su bili: Divac, Stojaković, Bjelica i Bogdanović. Danas, tamo više nije niko od njih. Tako je završeno drugo izdanje „srpskih Kingsa“ ali ovaj put, u odnosu na visoki let sa početka milenijuma, ostao je samo gorak ukus u ustima izazvan neuspesima na svim poljima.
Izgleda da je sve kulminiralo poznatim draftom iz 2018. kada su se Kingsi odlučili za Marvina Beglija, a ne za Luku Dončića. Tri godine kasnije Dončić je superstar a Begli, po najnovijim informacijama, na granici je da bude potpuno van rotacije. Kakvo je stanje pred početak ove sezone?
Kingsi su trenutno ekipa sa najdužim plej-of „postom“ u ligi. Poslednji put su igrali postsezonu još davne 2005-06, prošlo je dakle punih 15 godina. Dugom periodu loših rezultata i mizernih sezonskih statistika još se ne nazire kraj mada se, u poslednje dve-tri godine, ponekome povremeno učini da bi možda ova sadašnja generacija mogla biti konačno ta koja će ih vratiti na veliku scenu. I, nije da nema istine u tome.
Dearon Foks polako izrasta u zvezdu cele lige, Harison Barns još uvek igra na visokom nivou, Holms solidan pod koševima, Badi Hild je jedan od najboljih šutera lige, a posebno treba istaći prošlogodišnjeg rukija Tajrisa Halibartona, koji svojom zrelom igrom već sada pripada medju najbolje bekove lige.

Sve u svemu, reklo bi se,nije sve ni tako loše, a ima li se u vidu da ima još nekolicina ekipa koje su ili u rekonstrukciji ,ili prosto nemaju kvalitetan roster, onda bi neke šanse za konačno doigravanje trebalo da budu itekako realne.
Izgleda da je, pored neiskustva koje je još uvek evidentno, ipak prvi i osnovni razlog nedostatak samopuzdanja sviju, i uprave i trenera (Luk Volton), a posebno igrača koji još ne znaju kako je imati pozitivan sezonski bilans. Kumuliranje poraza, kažu, polako predje u naviku, a onda se iz svega toga jako teško vratiti. Možda je ova sezona ključna na dugoročne staze za Kingse. Ako ne bude rezultata lako bi im se moglo desiti da vrlo skoro ostanu bez prve zvezde tima (Foksa), a već su bili na granici da ih napusti Hild (Lejkersi), dok agent i otac (!) Beglija još od prošle godine traže da mu se nadje nova sredina. Ako ni zbog čega drugog, i ovo je dovoljno razloga za ispratiti Kingse ove godine.
(36-46)
SAN ANTONIO SPARS
Greg Popović odlazi u penziju na kraju ove sezone. Tako kažu „dobro obavešteni“ NBA izvori. Istina, to govore već pet poslednjih godina a Pop je još uvek tu i još uvek se nervira kao da je u najboljim trenerskim godinama. Istina je samo jedna- njegov odlazak sa klupe Sparsa zavisi samo od njega.
Verovatno najbolji trener u istoriji NBA je proveo na raznim funkcijama sa Sparsima četvrtinu veka, a ostvareni uspesi su ga već sada učinili košarkaškom legendom. Iz njegove kuhinje je izašao veliki broj trenera, pa gotovo da nema tima koji na svom trenerskom rosteru nema nekoga ko je prošao Gregovu školu.
U svakom slučaju Sparsi i Popović kreću u još jednu zajedničku avanturu, ali ako se ima u vidu kvalitet igrača i već uveliko započeta rekonstrukcija tima, nije nerealno zamisliti da bi cela naredna sezona mogla izgledati poprilično košmarno za sve u San Antoniju.

Prosto, evidentan je nedostatak kvaliteta gotovo na svim pozicijama. Dežonte Marej, Derik Vajt, Keldon Džonson, Loni Voker. To bi bilo to od kadra vrednog pomena. Vidljivo je da niko od njih nije ni blizu statusu igrača koji pripada samom vrhu, dakle solidan prosek pre svega. Premalo za bilo kakav instant uspeh, a predvidjanja na koji način će se razvijati su uvek nezahvalna.
Eventualno Marej jedino trenutno izgleda kao neko ko bi mogao privući više pažnje, možda i Džonson. Letos je stigao putem trejda i Dag Mekdermot, opet samo solidan igrač koji bi trebao pomoći da Sparsi kroz period tranzicije prodju što bezbolnije i ništa više. Sve u svemu, sezona za zaborav je u najavi u San Antoniju, a hoće li biti poslednja i za legendarnog Grega, ostaje da se vidi.
(35-47)
HJUSTON ROKETS
I dok Sparsi još uvek daju kakve-takve znake života na parketu, drugi teksaški košarkaški gigant je već duboko zagazio u renoviranje. Od generalnog menadžera, trenera, rostera… za samo dve godine gotovo niko nije ostao u Hjustonu. Menadžer Mori je u Sikserima (novi čovek je Rafael Stoun), umesto Dantonija trenerski posao preuzeo je ruki trener Stiven Sajlas (sin poznatog trenera Pola Sajlasa), a nema više ni „brade“ medju Raketama. Haos koji je ostao iza ove trojice zahteva neko vreme da bude saniran, a tačno koliko i jesu li njihovi naslednici i trenutni igrački kadar put u pravom smeru – pokazaće već naredna sezona.
Kako su prethodne godine intezivno „tankovali“ , nagrada im je stigla u vidu drugog pika ovogodišnjeg drafta, Džejlena Grina. Takodje, sa pozicija 22. i 23. uzeli su Španca Usmana Garubu i Džoša Kristofera, a posebno je interesantan Turčin Alperen Šengun, 19-godišnjak izuzetnog potencijala.
To su, dakle, četiri imena sa rostera, sve rukiji od kojih se očekuje da u roku od odmah daju doprinos na terenu. Ostatak rostera čine Kristijan Vud (solidan centar ,ali bez kosntantnosti i opterećen čestim povredama), veterani Erik Gordon, Danijel Tajs i D.DŽ. Ogastin, dok je Džon Vol posebna priča. Ugovor težak 40+ miliona dolara za narednu sezonu će presedeti na klupi u funkciji savetnika mladim bekovima! U prevodu, plaćen je da ne igra!

Sve u svemu, Hjuston će najverovatnije i narednih 6 meseci većinu vremena tražiti i birati talente sa svoje klupe, biće tu i poneka iznenadjujuća pobeda, ali sam kraj sezone i sve osim plasmana na samom začelju Zapada, bio bi prava senzacija.
(28-54)
OKLAHOMA SITI TANDER
Na kraju, Tanderi. Vremena Durenta, Vestbruka, Hardena, Ibake, Perkinsa, Oladipa i Džordža su pre dve godine trejdom Rasa i definitivno završena.
Puna rekonstrukcija tima je u punom jeku i traje evo već treću sezonu. Za to vreme Tanderi su uspeli skupiti više od 20 (!) budućih pikova, pa se već „predlaže“ da se draft odloži sve do tamo 2027, te da se svi budući talenti prvo proslede u Oklahomu. U prevodu, poruka za sve timove, tankovali ili ne, zna se ko će da bira najčešće.
A da i nama cela priča nije nezanimljiva pobrinuo se Aleksej Pokuševski. Pravo niotkuda, tačnije iz druge grčke lige, prošle jeseni su gaTanderi sa vrlo visoke 17. pozicije selektirali, i time iznenadili sve, a čini se najviše našu košarkašku publiku. Naime, samo najzagriženiji fanovi su znali ko je uopšte Pokuševski, a tek kakve su njegove stvarne mogućnosti – to je bila tek nepoznanica. Elem, Poku je odigrao prvu sezonu i ono što se može reći je jedno: izuzetno interesantan igrač. Tu bih se zaustavio jer prosto, osim povremenih nagoveštaja talenta, nismo dobili potpuniju sliku kakvi su mu dometi. Izuzetno mršav (ponekog podseća na Kukoča, a ne izostaju ni poredjenja sa Durentom), sa visinom od 213 cm i pristojnom kontrolom lopte, otvara mogućnost sebi i treneru Degnalu da pokriva više pozicija, pa je tako za sada i tretiran – bez definisane uloge koja bi tek trebala da se iskristališe.

Videćemo ove godine da li će biti nekog važnijeg pomeranja, mada u Oklahomi stalno ponavljaju da nemaju nameru da žure, i da će ostaviti dovoljno vremena da 19-godišnji Pokuševski (još uvek najmladji u ligi!) sazri i kao igrač i kao čovek. A to je idealna situacija za mladog talenta: visoko profesionalan tim koji daje dovoljno vremena i prostora za napredak, pa se nadam da će Aleksej već ove godine učiniti prve korake.
Od ostatka rostera vredi pomenuti iskusnog (!) Šeja Gildžesa Aleksandra, francuskog pleja Tea Maledona, Lugeruca Dorta, ali posebnu pažnju treba obratiti na ovogodišnjeg rukija Džoša Gidija. Australijski bek je već pokazao da je sposoban igrati na visokom nivou odmah, a nama bi mogao biti zanimljiv jer igrom neodoljivo podseća na Dejana Bodirogu: kontrola tempa, univerzalnost, mehanika šuta, smirenost. Mislim da se veći kompliment za rukija nije mogao dati. Bar ja ne mogu da ga se setim.
Na kraju, Tanderi u novoj sezoni? Dosta poraza, verovatno najgori skor u celoj ligi i ponovo visoke draft pozicije. Ko zna zašto je to dobro.
(26-56)
Photo: NBA, Twitter