Put oko sveta do NBA lige
- May 2, 2017
- 0 comments
- Filip Rodić
- Posted in NBA
Broj dečaka koji na nivou američkih srednjih škola učestvuju u košarkaškim takmičenjima prelazi pola miliona, od čega tek 3,4 % pređe na NCAA I, II ili III. Sledeći korak je NBA draft, gde se bore za jedno od 60 mesta. I to ne samo među sobom, nego moraju da obrate pažnju i na rastuću konkurenciju ,,preko bare“. Jedva jedan odsto koledž igrača bivaju odabrani od strane neke franšize i imaju tu čast da od prvog dana budu deo NBA karavana. Koliko god ta floskula zvučala izlizano to je zaista po njih ,,dream come true”. Ostali su prinuđeni da se snalaze po ,,belom svetu“.
Košarkaški pečalbari rašrtkani na šest kontinenata nalaze klubove po sistemu ,,ko da više“. Ukoliko im odgovara sredina i pružaju dobre partije, zadrže se i duže od jedne sezone, retki postanu legende klubova. Prihvate činjenicu da nisu vrhunska klasa, tako da se poigravaju protiv atletski inferiornijih protivnika. Međutim, sreća se osmehne nekima i – usledi poziv NBA tima.
Malkolm Dilejni je tek sa dvadeset i osam godina postao ruki. Slutilo se da će to biti mnogo ranije, s obzirom na njegovepartije na Virdžinija Teku. Poslednje tri godine ubacivao je 19 poena prosečno, i procene su bile druga runda drafta. Nije ga niko odabrao. Sada rezervni plejmejker Atlante je posle drafta prošao Evropu uzduž i popreko, da bi stigao do prilike da nastupa za Hokse. Najpre je 2011. za 130.000 evra potpisao ugovor sa francuskim Elan Šalonom, s kojim je uspeo da osvoji duplu krunu i postao član prve petorke Evrokupa. Trofejni niz se nastavio i narednih sezona u prvenstima Ukrajine i Nemačke, uz nagrade MVP finala plejofa. U dresu Budiveljnika i Bajerna je igrao i u Evrokupu. Odskočna daska bila mu je Lokomotiva Kuban, gde je za dve sezone stigao do Fajnal fora Evrolige, a na ličnom planu do evropskog krema – prve petorke Evrolige. Beležio je 16,3 poena, 5,5 asistencija i preko 40% za tri poena. Trenutne brojke u Hoksima su mu 5,4 poena i 2,6 asistencija.
Elitni defanzivac Hjustona, Patrik Beverli poznat je kao energičan igrač, prgavi borac, pravi timski kome ne treba mnogo, dovoljno je da je na terenu, a on će doprineti maksimalno. Kada se pogleda njegov životni put nije ni čudo odakle takva želja, borbenost, volja za pobedom. Opasne ulice Čikaga formirale su ga u žestokog momka, koji se ne libi da se pokači ni protiv mnogo snažnijih, nema respekta ni prema kome, imena po njega ne znače ništa. U srednjoj školi Maršal se nametnuo koledž skautima, čak su ga neki magazini svrstavali u Top 10 talenata na bekovskoj poziciji. Nakon dve odlične godine na Arkanzasu napustio je tim zbog varanja na testovima te je morao da nađe nov život, van SAD gde je naveliko iskomromitovan. Dnjepar iz Dnjepropetrovska. Druga ukrajinska liga. Potpuno novi univerzum za dvadesetogodišnjeg Afro-amerikanca sa ulica zapadnog Čikaga. Takve situacije primoraju te da ranije odrasteš. Sazreo je i kao i igrač i kao čovek. Isticao je kako ga je život u Ukrajini primorao da obrati pažnju na postupke i na, i van terena. Umesto košgetera postao je razigravač, fokusiran na ostale aspekte koji utiču na rezultat utakmice. Razvoj ostalih segmenata igre doneo mu je odabir četrdeset i drugog pika druge runde drafta 2009. od strane Lejkersa, a ubrzo je prosleđen u Majami. Ali, još mu NBA nije bila suđena. Sezonu 2009/10 proveo je u prebukiranom Olimpijakosu, sastavu koji je na Fajnal fouru sprečio Partizan na putu ka velikim evropskim snovima. Nije se naigrao. Sledi pokušaj u Majamiju u letnjoj ligi i tokom trening kampa, ali nije ispunio potrebne uslove, odbacili su ga pa je usledila pauza od jedne cele sezone, dok nije usledio poziv iz Rusije. Spartak iz Sankt Peterburga predstavljao je odskočnu dasku u njegovoj karijeri. Počeo je iz kvalifikacija, domogao se Fajnal foura Evrokupa beležeći 13,3 poena, 3,7 asistencija, 4,2 skoka i 1,9 ukradenih lopti. Dovoljno da bude MVP Evrokupa. I – 2012/13 je u januaru usledio poziv Roketsa. Bilo je potrebno određeno vreme na privakavanje da bi postao nezamenljiv član prve petorke jednog od boljih NBA timova.
Njegovog saigrača Bobija Brauna se sećamo iz doba kada je u dresu Montepaskija cepao mrežice po Evropi. On je već pravi kosmopolita. Nije draftovan, i 2007. je potpisao za berlinsku Albu, a posle jedne sezone u Nemačkoj pokušao je u NBA. Tumarao je ligom, promenio četiri tima za dve sezone i nije prelazio više od 6,6 poena. Usledio je povratak u Evropu i niz od šest timova za šest godina u šest različitih država. Krenulo je loše sa Prokomom, brzo je zamenjen Arisom, slede Oldenburg, pa Montepaski. U Italiji je stigao do duple krune i ,,Alfonso Ford“ nagrade za najboljeg strelca Evrolige. Fantastične brojke je unovčio u kineskim Doguan Leopardsima. Može se reći da mu se svidelo u Kini, s obzirom da se zadržao najduže, tri godine, i da je uspeo da ubaci 74 poena u pobedi nad Sečuan Blu Vejlsima nakon produžetka. Poslednja stanica pre NBA bio mu je turski Bešiktaš, a od prošle jeseni je u Hjustonu.
Aris je 2011. imao u timu dva sadašnja NBA igrača. Osim Brauna, boje grčkog tima je branio i Pi Džej Taker. Do dolaska u Aris igrao je u Izraelu u dva mandata. Sa Hapoel Hulonom je učinio neverovatan podvig – oduzeli su Makabiju prvenstvenu titulu. “Ponosu Izraela” su prekinuli šampionski niz dug 14 godina, a Taker je imenovan za MVP prvenstva. Ukrajinski Donjeck je bio sledeći. U Ukrajini ga je povreda sprečila da ostane na vrhu liste strelaca, da bude još gore – klub je bankrotirao tako da se našlo brzo rešenje u Bnei Hašaronu. Nakon povratka u Izrael, i epizode u Grčkoj, prešao je u Italijanski Montegranaro, zatim u portorikanski Piratas de Kvebradiljas. Brose Bamberg je pružio priliku Takeru, što je uzvraćeno njegovim najboljim partijama u karijeri. Bamberg je treći put uzastopno postao šampion Nemačke, savladavši ULM sa 3-0. Taker je bio MVP finala plejofa. U nemačkom prvenstvu je prelazio 16 poena i 7 skokova, evroligaške brojke su bile nešto slabije: 8,9 poena, 6,2 skoka. Finiks Sansi su ga primetili i angažovali, i u periodu od 2012. do 2017. se etablirao među najboljim defanzivcima NBA, sa dovoljno črvstine i pokretljivosti da brani četiri pozicije. Nije ni čudo što su ga Reptorsi doveli na ovogodišnjoj polusezoni da ojačaju defanzivu.
Brendon Dženings se nije dugo zadržao u Evropi. Postao je prvi igrač koji se odlučio da neće iz srednje škole ići u NCAA, nego će univerzitet zameniti za evropski tim. Tako se 2008. obreo u rimskoj Lotomatici. Godinu dana u Italiji je prošlo, Dženings je 2009. postao deseti pik drafta i počeo NBA karijeru u Milvokiju. Nije ispunio očekivanja iz ruki sezone i postao je prosečan plejmejker, dobar za rezervu u nekom jačem timu. Trenutno je u Vašington Vizardsima.
Član LA Klipersa Alan Anderson pre osam godina je nastupao za Cibonu. Partijama u Zagrebu se nametnuo jačim evropskim klubovima. Angažovao ga je najpre Makabi, pa Barselona. Za četiri godine u Evroligi prosečno je postizao 12,9 poena, u Ciboni – 15,3 poena po utakmici. Bio je MVP kupa u Hrvatkoj i Španiji. Odigrao je zatim godinu dana u Šangdong Lajonsima, a dok se selio po svetu, paralelno je pokušavao i preko Nju Meksiko Tanderbirdsa i Kanton Čardža da se umuva do NBA. Pet godina je bilo potrebno da bi 2012. potpisao prvi NBA ugovor. Toronto, Bruklin i Vašington su ga koristili za šutera sa klupe, Klipersi ga ove sezone vrlo retko koriste uopšte.
Najveće ime na ovom spisku je Hasan Vajtsajd, zvezda Majami Hita. Sakramento Kingsi su uspeli da protraće takav potencijal koji je u međuvremenu izrastao u pravu defanzivnu silu. Draftovali su ga 2010. kao 33. pika, ali mu nisu davali dovoljno prostora, slali ga u Razvojnu ligu. Tamo je igrao za Reno Bighornse, Sijuksi Fols Skajforse i Rio Grande Vajperse. Ono po čemu se Vajtsajd razlikuje od ostalih je što nikad nije kročio u Evropu. Njegove destinacije su bile Bliski i Daleki Istok, Kina i Liban. Centar sa njegovim atletskim sposobnostima, moćnim rukama i tajmingom za blokadu bi bez problema našao mesta u bilo kom vrhunskom evropskom timu. Međutim, Hasan je imao druge ideje. Naizmenično je leteo sa kraja na kraj najvećeg kontinenta. Navijači libanskih klubova Amčit i Al Mutahed sigurno nisu ni pomišljali da za njihov klub igra buduća NBA zvezda. Tokom boravka u Sečuan Blu Vejlsima ubacivao je 25,7 poena, hvatao 16,6 lopti, lupao 5,1 rampu – ma Vilt Čemberlen kineske lige! Uspeo je šta više da igra za tim koji se zove Džijangcu Mokney Kings. Spas je predstavljao poziv Ajova Enerdžija, sledilo je prosleđivanje u Majami i ostalo je poznato.
Život retko pruži drugu šansu, još ređe se ona iskoristi. Nekad je potrebno preleteti pola planete, prilagođavati se raznim kulturama, karakterima, ambicijama, željama, a ipak ostati rešen. Put do cilja nije uvek prava linija, nekad je do vrha potrebno stići obilaznicom.
Photo: NBA