

Predsednik Košarkaškog saveza Srbije Predrag Danilović potvrdio je da se naš Savez kandidovao za organizaciju oba pre-olimpijska turnira, ženskog u februaru i muškog u junu. Država je dala sve potrebne (novčane) garancije, ostaje da se vidi šta će reći FIBA. Ono što nije mogao da kaže jeste ko će biti selektor muške reprezentacije. Rekao je da se razgovara sa nekoliko kandidata i da bi bilo neumesno da se licitira imenima pre nego što se postigne dogovor.
Javnost je pomalo nestrpljiva, iako nema razloga za nervozu. Ako selektor bude izabran, recimo, do Nove godine, biće dovoljno vremena da „uđe“ u posao. Ko su kandidati ? Priznajem da nemam insajdersku informaciju. Nisam je ni tražio.Čitam po novinama ono što i svi ljubitelji košarke. Zato u ovom tekstu i neću da favorizujem nikoga, samo hoću da napravim mali invetar mogućih kandidata.
Koje su, teoretski, moguće opcije ?
Dušan Ivković. Ne dolazi u obzir, povukao se sa klupe i uživa u penzionerskim danima. Našoj košarci je već dao izuzetno mnogo.
Božidar Maljković. Ne može, predsednik je Olimpijskog komiteta Srbije, a i ne bavi se poslednjih godina trenerskim poslom.
Željko Obradović. Isključeno. Niti može zbog obaveza u Fenerbahčeu, niti bi prihvatio i kad bi mu ponudili. Čak izbegava da govori o reprezentaciji posle 2005.
Dragan Šakota. Bio, ne verujem da bi opet i kad bi ga neko zvao. Živi u Atini, radi u AEK-u iako nije na klupi.
Miroslav Nikolić. Nekada je u našoj košarci bila praksa da prvi pomoćnik nasledi šefa. Odavno nije tako. Ne znam da li je Nikolić u nekim kombinacijama, ali on je jedan od onih koji nemaju kalendarske ili neke druge prepreke.
Duško Vujošević. Ne verujem da se o njemu razgovara. Bio je selektor SCG, radi u inostranstvu, narušeno mu je zdravlje.
Saša Obradović. Ime koje se najčešće spominje u medijima. Ispunjava sve uslove, od formalne kvalifikacije preko solidnog trenerskog iskustva i takmičenja u kome učestvuje sa svojim klubom (Monako igra Evrokup). Verovatno je u najužem izboru kandidata.
Vlade Đurović. Iskusan trener, selektorski posao radio je u Belgiji. Ne verujem da je na listi kandidata, ali ovo je neobavezno „glasno razmišljanje“. Trenutno angažovan u svom matičnom klubu OKK Beogradu.
Aleksandar Džikić. Radi u španskom Estudijantesu iz Madrida što je nepremostiva prepreka i kad bi ga zvali jer ACB liga ne dozvoljava klupskim trenerima angažman u bilo čijoj nacionalnoj selekciji.
Dejan Radonjić. Osim što je stranac, Crnogorac, ima i praktičnu prepreku jer radi u Bajernu koji igra Evroligu i ne može da radi u „prozorima“.
Svetislav Pešić. Koliko znam, nije u kombinacijama, a i da jeste ne bi mogao: trenira Barselonu a ACB liga je neumoljiva….
Andrea Trinkijeri. „Jeretička“ misao, stranac na klupi reprezentacije Srbije…Pa šta? I Jugoslavija je imala jednog, Francuza Anrija Hela 1950… Može po radnom statusu jer Partizan igra Evrokup, drugo je pitanje da li bi hteo, da li bi ga Partizan pustio… Zna košarku, upoznao je u košarkaškom smislu i Srbiju i region, zna jezik, ima iskustvo, harizmu…
Pomenuh 12 imena, ceo jedan košarkaški tim. Ovo je ram bez slike. Saša Danilović će nekoga „uramiti“…
Koga biste vi izabrali? Ja imam ličnog favorita, ali niko mene neće da pita…
(Izvor: Maxbetsport)
Photo: MN press
A Dejan Milojevic?
Jeste ceo tim ali sa prosekom godina skoro 70 i sa većinom onih koji objektivno ne mogu da se prihvate posla. Zašto ne bi počeli da razmišljamo o onima koji mogu da se prihvate posla pa da od njih odaberemo, kao da nemamo trenera, zar je bitno šta je osvojio i koga je trenirao, ako je dobar, recimo Dejan Milojević, koga niko živi ne pominje a napravi čovek toliko NBA igrača ili Aca Trifunović koji košarku drži u malom prstu i zna da nabroji sve igrače iz evropskih liga, pa i sad iz bolničkog kreveta (izdrži majstore!), da ne nabrajam dalje, ima mnogo boljih poznavaoca od mene, ja samo želim da pomognem da se prošire vidici….