

Na 4 minuta i 52 sekunde pre kraja drugog meča polufinala sa Valensijom (79-66) dvoranom se razlegao dug aplauz. Bio je namejen Felipeu Rejesu koga je trener Pablo Laso podigao sa klupe i poslao na teren. Aplauz se pretvorio u ovacije jer su navijači znali da je ovo 1.000. utakmica kapitena u dresu Realu! Odigrao je tih nepunih 5 minuta, nije stigao da ni da se upiše u strelce niti da uhvati neku loptu, ali aplauz se pretvorio u ovacije.
Po strukturi, ta hiljadarka izgleda ovako: ACB 591, Evroliga 333, Kup kralja 39, Super-kup 19, Evrokup 16, Interkontinentalni kup 2. Upisao je 9.480 poena i uhvatio 5.458 lopti. Za 16 sezona osvojio je 19 titula: 6 ACB liga, 5 kupova, 2 Evrolige, 4 Super-kupa, 1 Evrokup i 1 Interkontinentalni kup.
Felipe Rejes je pošao stopama brata Alfonsa, počeo je u Estudijantesu čiji je dres nosio od 1998. do 2004. Kao igrač ovog kluba bio je deo tima Španije koji je 1998. osvojio prvenstvo Evrope za juniore u Bugarskoj, a godinu dana kasnije u Lisabonu i naslov juniorskog prvaka sveta. Bio je deo zlatne generacije u kojoj su još bili Pau Gasol, Navaro, Berni Rodrigez, Kabezas, Herman Gabrijel… Sa visinom 2,04 bio je „niska petica“, sličan po konstituciji našem Dejanu Milojeviću, uvek zahvalan za trenere jer je manjak centimentara nadoknađivao odličnim skokom i neverovatnim „tajmingom“. Nosio se, uglavnom uspešno, i sa mnogo višim centrima. Sa težinom od oko 120 kg mogao je da parira telom svima, a od većine je bio brži, spretniji, inteligentniji, sa boljom tehnikom…
U Real Madrid je prešao 2004, debitovao je 25. septembra u Super-kupu protiv Baskonije. Za 5 minuta dao je 5 poena. Počeo je sa brojem 14 na dresu jer je 9 nosio Focis. Broj 14 je nosio i njegov brat Alfonso koji je, za razliku od Felipea, bio levak,
– Da je prešao u Barselonu oni bi sa njim osvojili 10 liga – rekao je jednom prilikom Boža Maljković, jedan od petorice trenera koje je Felipe Rejes imao u Realu. Ostala četvorica su Đoan Plaza, Etore Mesina, Lele Molin i Pablo Laso.
– Nikada nisam pomislio da ću toliko dugo igrati, još manje da ću toliko toga osvojiti – iskreno je rekao slavljenik uoči jubilarne 1.000. utakmice. Sa Realom je osvojio 19 titula, sa reprezentacijom Španije,u seniorskoj konkurenciji, tri evropska zlata, jedno svetsko zlato, dva olimpijska srebra i jednu bronzu, ima u kolekciji i dve srebrne i jednu bronzanu medalju sa EP. Dva puta je bio MVP lige (2009, 2015), dva puta MVP finala (2007, 2013).
Moglo bi se reći da je Felipe Rejes prototip anti-zvezde. Ne govori mnogo, nikada nije u žiži javnosti (osim kad odigra dobru utakmicu), nikada nije bio upleten u neki skandal. Mladi igrači Reala uvek su u njemu imali podršku kapitena, a tako će biti i naredne sezone jer Felipe ima ugovor na još jednu sezonu. Sa 39 godina ne igra mnogo, Tavarez i Ajon su ispred njega, ali Pablu Lasu treba Rejesovo iskustvo, njegov autoritet kod sudija, saigrača i rivala, njegova liderska uloga u svlačionici.
Na ideju da bi, kad završi karijeru, Real trebalo da povuče njegov dres broj 9, skromno kaže:
– Ne verujem, Real je u celoj istoriji povukao samo dres tragično stradalog Fernanda Martina, pod specijalnim okolnostima…
I bez povlačenja dresa Felipe Rejes je deo bogate istorije Real Madrida. Bilo je većih igrača od njega, ali malo ko je trajao 16 godina, bio toliko uspešan, omiljen od navijača, trenera i medija.
Ako dodamo i preko 200 utakmica u dresu Estudijantesa i 236 nastupa za A selekciju, plus 48 za juniorsku selekciju dobijamo sjanu karijeru sa preko 1.500 utakmica i lik koji u svakom pogledu može biti uzor mladim igračima.Drži brojne rekorde u ACB, ali brojke mogu i da se zaborave. Duže se pamte ljudski kvaliteti koji su kod Felipe Rejesa prisutni jednako koliko i košarkaški.
Photo: ACB