Španija je u jednoj od pripremnih utakmica za Evropsko prvenstvo pregazila Venecuelu u Madridu 90-44, ali utakmica je – osim što je bila duel neravnopravnih – ostala u drugom planu zbog jubileja Huana Karlosa Navara. Igrač Barselone odigrao je 240. utakmicu za reprezentaciju i tako za jedan meč prestigao Huana Antonija San Epifanija koji mu je, simobolično, predao majicu sa državnim grbom. Zanimljivo je da deo štampe i dalje osporava rekord Navara. Tako „Marka“, pozivajući se na podatke svog preciznog dokumentariste poznatog pod nadimkom „Mr Čip“, tvrdi da podaci nisu tačni ni za Epija, odnosno da on ima 224 utakmice (a ne 239) dok je Navaro „tek“ na 218. Federacija je izašla sa objašnjenjem da je za nju merodavan protokol, i da se upis u njega računa kao nastup bez obzira da li je igrač ulazio u igru ili ne.
Bilo kako bilo, Navaro je od utorka zvanično rekorder sa 240 utakmica, Epi ima 239, Felipe Rejes 236, Fransisko Buskato 222, Rudi Fernandez 211, Pau Gasol 195 itd. Navaro je najavio oproštaj od reprezentacije posle Evropskog prvenstva, Felipe Rejes se već oprostio, tako da od aktivnih igrača rekord Navara (koji će biti uvećan) mogu da napadnu Rudi Fernandez (ne igra na Evropskom prvenstvu) i Navarov najbolji drug Pau Gasol, za koga se ne zna dokle će nositi državni dres. S obzirom na godine, Rudi Fernadez ima realne izglede da u narednim godinama dostigne Navara.
Slavljenik je rekao da je veoma srećan što je nadmašio jednu legendu kakva je Epi. Na poluvremenu utakmice na teren su ušle njegova žena i dve ćerke, što je bio najemotivniji momenat. Navaro je dao 9 poena, sve iz trojki (iz 7 pokušaja). Najefikasniji u timu Španije bio je Mark Gasol sa 16 poena a zapažen je bio i Vili Ernangomez sa 12, dok je njegov brat Huanćo dao 11. Španija će u nastavku priprema odigrati još 4 utakmice, 18. avgusta protiv Senegala u Meliji, 20. ponovo protiv Venecuele u Malagi, zatim 23. protiv Belgije u Briselu i na na kraju 25. u Vilnjusu protiv Litvanije.
Navaro je početkom 90-ih godina prošlog veka počeo da trenira u pionirima Barselone a njen dres nosi i danas. Sa izuzetkom jedne sezone (2007/08) koju je proveo u NBA (Memfis), čitavu karijeru nosi dres Barselone, i nosiće ga bar još godinu dana. Odigrao je 657 utakmica sa prosekom od 12,7 poena. Sa juniorima Španije bio je prvak Evrope na EP u Varni 1998. a godinu dana kasnije na juniorskom Mundijalu u Lisabonu bio je član tima koji je postao prvak sveta. Uz njega su bili Pau Gasol, Felipe Rejes, Raul Lopez, Karlos Kabezas, Berni Rodrigez, Herman Gabrijel…U A selekciji debitovao je pre 17 godina, 18. avgusta 2000. u Granadi u porazu Španije od Litvanije, 72-87. Te godine igrao je na Olimpijskim igrama i od tada nije propustio ni jedne, sa 5 učešća rekorder je među španskim košarkašima i jedan od retkih sportista sveta sa 16-godišnjim olimpijskim stažom. Od košarkaša 5 nastupa na Olimpijskim igrama imaju samo još Endru Gejz, Teofilo Kruz, Oskar Šmit i Tereza Edvards.
Osvojo je, i sa klubom i sa reprezentacijom, sve što se osvojiti moglo, sa izuzetkom olimpijskih igara: svetsko prvenstvo u Japanu 2006, olimpijska srebra 2008. u Pekingu i 2012. u Londonu, bronzu u Rio de Žaneiru 2016, titule evropskog prvaka 2009. i 2011, srebrne medalje na EP 2003. i 2007, bronzu 2001. Sa Barselonom je bio 8 puta prvak Španije, osvojio je i 6 Kupova kralja, 5 Super-kupova, 2 Evrolige (2003 i 2010), jedan Kup Koraća (1999). Bio je MVP Euro-basketa 2011, MVP regularne sezone Evrolige 2009, MVP Final foura 2010, MVP sezone ACB 2006, MVP finala ACB 2009, 2011, 2014… Drži niz individualnih rekorda u ACB i u Evroligi. Sa 253 utakmice igrač je sa najviše mečeva u Evroligi u kojoj igra od njenog nastanka 2000.godine, a sa 4.000 poena je njen prvi strelac. Takođe je igrač sa najviše pogođenih trojki (478), nad njim je napravljeno najviše faulova, 5 puta je biran u najbolju petorku Evrolige, 3 puta je bio igrač meseca…
Tokom čitave karijere njegovo glavno oružje bio je šut. Specijalist je za tri poena, čak je kao debitant u NBA uspeo da bude najbolji trojkaš Memfisa sa 156 ubačenih trojki. Ima izrazito brz izbačaj zbog čega mu je dovoljan i minimlni prostor da izbaci loptu. Poznat je pod nadimkom „La bomba“ zbog permamentnog „bombardovanja“ protivničkog koša. Prepoznatljiv je i po specifičnom „pooshing-shootu“, paraboli koja sledi posle ulaska pod koš i protiv koje nema odbrane. Doveo je do savršenstva taj izbačaj koji je nemoguće braniti jer lopta ide parabolom i preko ruku najvišeg protivničkog igrača i, uglavnom, završava u košu.
Poslednjih godina igra manje, muče ga i česte povrede, ali još uvek nije rekao poslednju reč. Novi trener Barselone Sito Alonso i te kako računa na njega za narednu sezonu, baš kao i selektor Serđo Skariolo koji na EP u Klužu i Istanbulu računa na njegovo iskustvo i njegove „bombe“.
Photo: Printscreen