Utakmicom ljutih rivala Himkija i CSKA u hali Dinamo u Krilatskom sutra (18 časova) startuje evroligaški Top 16. Po prvi put u istoriji turnira Rusija će u ovoj fazi takmičenja imati tri predstavnika. Ulazak u elitu prvi su izborili “armejci” i “željezničari”, kojima se u pretposljednjem kolu regularne sezone pridružio Himki. Istorija je ispisana 11. decembra u Francuskoj – Strazbur trenera Vensana Kolea je skoro tri i po četvrtine uporno odbijao da istakne bijelu zastavu, da bi u finišu bio zbrisan furioznom serijom pulena Rimasa Kurtinaitisa od 15-0.

Plasman tri ruska kluba u najboljih 16 u Evropi je nesumnjiv uspjeh klupske košarke na ovim prostorima čiji je preporod protekle decenije u velikoj mjeri podstican izdašnim finansijskim ulaganjima vlasnika i sponzora. Bez imalo pretjerivanja možemo reći da je prekretnica bio povratak CSKA na staze stare slave – metalurški gigant “Noriljskij nikl” kupio je klub 1996, ali istinska renesansa počinje šest godina kasnije: na čelo uprave dolazi Sergej Kuščenko, koji na mjesto šefa stručnog štaba dovodi Dušana Ivkovića. Doajen svjetske košarke je udario jake temelje novog CSKA i svojim trenerskim umijećem i profesionalizmom podigao letvicu visoko ne samo u struci, već i šire. Dubok trag koji je Duda ostavio u Rusiji (a tu zasigurno ubrajamo i njegov boravak na čelu moskovskog Dinama) pokrenuo je “talas” renomiranih stručnjaka iz inostranstva. Blat, Mesina, Pešić, Skariolo, Šerf, Kazlauskas, Trinkjeri, A. Petrović, Kemzura, Lukić, Zdovc, Bagackis… samo su neka od zvučnih trenerskih imena koja su obilježila rusku kosarku dvijehiljaditih.

U potjeri za trofejima bogati vlasnici ne pitaju za cijenu, a milionske plate privlače košarkaški krem – ne tako davno ovdje su loptali i Papalukas, Holden, Delfino, Kalates, Garbahosa, Lengdon, Šiškauskas, Antić, Smodiš, braća Lavrinoviči, Markus Vilijams… Bez obzira na krizu, Rusija i dalje ostaje obećana zemlja za afirmisane zvijezde. Prema pisanju medija, godišnja plata Alekseja Šveda u Himkiju je dobar million eura “jača” od Zvezdinog budžeta u sezoni 2015/16 (!), a bek žutih iz Podmoskovlja nije jedini čija zarada u Evropi izaziva blagu vrtoglavicu. Rezultat ovakvih ulaganja je vidljiv golim okom – CSKA je faktički postao “stalni pretplatnik” na Fajnal Four i usput se okitio sa dvije nove evropske titule, dok su čak četiri ruska kluba u posljednjih deset sezona osvajali Evrokup.

Zahvaljujući jakoj igračkoj konkurenciji i radu pod dirigentskom palicom iskusnih šefova struke polako su stasavali i mladi ruski igrači. Prekaljenim borcima Kirilenku, Hrijapi, Savrasenku, Monji i drugim nosiocima igre “zbornaje” rame uz rame stali su momci iz generacije šampiona Evrope 2005. u konkurenciji U-20 (Fridzon, Ponkrašov, Voronov, Vjalcev, Sokolov), a afirmaciju u reprezentativnom dresu stekli su i nešto mlađi – Моzgov, Voroncevič, Šved, Antonov, Hvostov… Iz tog razdoblja koje prvenstveno asocira na trenerski pečat Dejvida Blata, Rusija ima i tri odličja s evropskih šampionata i olimpijskih igara, uključujući zlato Evrobasketa 2007. Trzavice nakon Blatovog odlaska i smjene rukovodstva saveza ostavile su negativan trag koji se reflektovao i na rezultate nacionalne selekcije, pa će tako Rusi idućeg ljeta prvi put izostati s Igara nakon atinske Olimpijade 2004.

One iste 2012. kad se “zbornaja” ispela na treći stepenik olimpijskog postolja u Londonu, CSKA i UNIKS bili su na korak od ostvarenja davnog sna o plasmanu dvije ruske ekipe na Fajnal Four. Pa ipak, zeleni iz Kazanja su u četvrtfinalu položili oružje pred objektivno jačom Barselonom i ostavili “armejce” da po ko zna koji put usamljeni brane čast ruske kosarke na F4.

U predstojeći Top 16 ruska trojka ove nedjelje ulazi s raznih pozicija, ali istim ciljem – ući u četvrtfinale. Trijumf u grupi i rutinski prolaz CSKA u šesnaest već godinama je nepobitan, koliko i činjenica da se Sunce pomalja na istoku (“proklizavanje” u sezoni 2010/11 je samo izuzetak koji potvrđuje pravilo). Uoči gostovanja u Malagi u posljednjem kolu prve faze kolale su glasine da će CSKA birati protivnike u Top 16, te prepustiti pobjedu Unikahi kako bi s druge pozicije završio u nominalno lakšoj grupi E.

Svojom nadahnutom igrom u Andaluziji Moskovljani su, međutim, još jednom dokazali da velikani ne režiraju utakmice i ne mare ko je s druge strane terena. Ako i postoji neka računica, za tim koji i ove godine napada titulu ulazak u četvrtfinale je samo još jedan stepenik na putu ka Berlinu i pretendent apriori mora proći u osam iz bilo koje grupe, pa zašto onda ne krenuti težim putem sada i dobiti lakšeg protivnika u plej-ofu?!

Kompletan sastav kvarteta favorita u grupi F (CSKA, Real, Barselona, Olimpijakos) ima štofa za Fajnal Four, ali svako unutar te četvorke danas zna da je njihov naredni međusobni susret nakon Top 16 teoretski moguć tek u Njemačkoj. Na čelu s nadahunutim bekovskim parom Teodosić-De Kolo, i pojačani oporavljenim Frilendom, inteligentnim centrom koji fenomenalno „čita“ košarku, Moskovljani su opet u ulozi jednog od glavnih favorita turnira i moralo bi se dogoditi čudo da idućeg maja ne istrče na parket Mercedes-Benc Arene.

Uoči početka sezone dva druga ruska učesnika su takođe viđena u narednoj fazi Evrolige, ali je pitanje koliki je njihov kapacitet da odu i korak dalje. Himki je započeo silovito, međutim, problemi s povredama igrača centarske linije su izbacili ekipu iz kolosijeka. Taj hendikep Kurtinaitis će pokušati da prevaziđe angažmanom 30-godišnjeg Dmitrija Sokolova koji donosi visinu (214 sm), rutinu (nekadašnji reprezentativac Rusije u klupskoj karijeri je ubilježio i epizode u Lokomotivi, CSKA i UNIKS-u) i kvalitet solidne rezerve. Ubitačna spoljašnja linija na kojoj bi Rusima mogao da pozavidi i sam Real može da probije bilo koju odbranu, posebno nakon što su dva izrazita lidera, Rajs i Šved, konačno našla zajednički jezik na parketu. Za nešto više Himkiju će ipak biti potreban maksimalan doprinos centara na čelu s Polom Dejvisom, čiji se povratak nakon povrede očekuje u Top 16. Bukmejkeri ne daju velike šanse Rusima za prolaz, ali od ekipe koja je dva puta savladala zvaničnog šampiona Evrolige mogu se očekivati iznenađenja.

“Lokosi” iz Krasnodara su vjerovatno jedno od najprijatnijih otkrovenja minule jeseni. Prije dvije godine u svom evroligaškom debiju domogli su se naredne faze takmičenja, a ovaj put u Top 16 idu s prve pozicije u grupi, nakon osam pobjeda u deset mečeva. Ekipa Jorgosa Barcokasa je napravila dar-mar u Evropi da bi na domaćoj sceni podlegla “evroligaškom sindromu“ – u VTB Ligi nema revijalnih utakmica, svaki protivnik igra “na nož“, pa je jaka konkurencija učinila svoje: čak pet poraza u 12 utakmica, što je ipak previše za tim koji pretenduje da baci rukavicu CSKA i umiješa se u borbu za titulu. Istovremeno, u evroligaškoj grupi E Lokomotiva je dovoljno snažna da dobije svakoga kada ima dan, i njen konačan uspjeh će u velikoj mjeri zavisiti od kontinuiteta dobrih igara. Kao debitant Barcokas je već jednom zlatnim slovima upisao svoje ime u anale Evrolige, a sa skromnijom ekipom iz Rusije eventualan proboj na Fajnal Four imao bi maltene jednaku težinu kao i pobjeda njegovog Olimpijakosa pretprošlog maja u Londonu. Kako god da završe sezonu, „željezničari“ će sigurno biti tvrd orah o koji će mnogi favoriti polomiti zube.

Photo: Euroleague