Titule u sportu, kao i krize, imaju rok trajanja. U srećnim vremenima se ponavljaju, traju duže, ponavljaju se i množe. Kad je kriza, navijači se nadaju da je prolazna, a kad potraje uzdaju se u činjenicu da nijedna, kao nijedan rat, nije trajao večno.
Ovaj tekst je pregled nevolja u kojima su, duže ili kraće, bivši košarkaški šampioni Evrope. Redosled pominjanja imena i trenutnih (ili trajnijih) nevolja prema godini osvajanja titule.
VAREZE: Nekadašnji petostruku prvak kontinenta (1970, 1972, 1973, 1975, 1976) godinama tavori u italijanskoj ligi. Trenutno je 15. sa bilansom 3-9. Na slavne dane podsećaju slike na sajtu kluba, oni koji pamte zlatne godine sa nostalgijom se sećaju sjajnih igrača koje je u jednom periodu vodio i naš čuveni trener Aleksandar-Aca Nikolić. U Varezeu su igrali italijanski asovi kakvi su bili Dino Menegin, Aldo Osola, Otorino Flaborea, Marino Zanata ili nezaboravni stranci poput Boba Morsa ili Manuela Rage. Nikada manji grad nije imao šampiona Evrope… Bilo nekad.
BOSNA: U finalu sezone 1978/79 Vareze je 10. put uzastopno igrao završnu utakmicu. Imao je pet titula i četiri poraza a sarajevska Bosna se potrudila da bilans „izjednači“ na 5-5. Pobedila je 96-93 uz nezaboravnu partiju Žarka Varajića koji sa 45 poena i danas drži rekord finalnih duela. Sjajno ga je pratio Mirza Delibašić sa 30. Bosna je odavno u krizi, igra nacionalnu ligu u kojoj trenutno ima sedam pobeda i isto toliko poraza… Titulu iz Grenobla, osvojenu 5. aprila 1979, pamte samo stariji navijači.
KANTU: Na dnu italijanske lige sa bilansom 4-12 Varezeu društvo pravi Kantu, šampion Evrope 1982. i 1983. Prvu titulu Kantu je pod imenom Skib osvojio u Kelnu 25. marta 1982. protiv Makabija, 86-80. Čarls Kupec je dao 23 poena, Brus Flauers 21 a Pjerluiđi Marzorati i Antonelo Riva dodali su 18, odnosno 16. Naredne sezone Kantu je u italijanskom finalu u Grenoblu pobedio Olimpiuju Milano koja se tada zvala Bili sa 69-68. Riva i Valas Brajant dali su po 18 poena.

VIRTUS ROMA: Najgoru sudbinu od svih bivših šampiona Evrope doživeo je Virtus Roma. Pre nekoliko nedelja napustio je italijansko prvenstvo, nije više mogao da se bori sa nagomilanim dugovima i ogromnim problemima. Evropski prvak postao je 1984. pobedivši u finalu u Ženevi Barselonu 79-73. Trener je bio Valerio Bjankini, a glavni igrač plej Leri Rajt, autor 27 poena. U Virtusu je karijeru završio Dejan Bodiroga, kasnije je bio sportski direktor kluba, ali sve to je samo lepa prošlost. Budućnost, ako uopšte postoji, je krajnje neizvesna.
CIBONA: Rimljane je na evropskom tronu nasledila Cibona. U finalu 1985. u Atini pobedila je Real Madrid sa 87-78. Dražen Petrović je svom budućem klubu dao 36 poena. Godinu dana kasnije Cibona je u Budimpešti odbranila titulu protiv Sabonisovog Žalgirisa (94-82), a najefikasniji su bili Danko Cvjetičanin (24), Sven Ušić (23) i Dražen Petrović (22). Cibona je danas 12. u ABA ligi sa bilansom 3-9, a ne stoji sjajno ni u prvenstvu Hrvatske, šesta je sa 12-3.
SPLIT: Dominaciju jugoslovenskih timova nastavila je Jugoplastika, najbolja 1989, 1990. i 1991. Ovu treću titulu osvojila je pod imenom Pop 84. U Minhenu 1989. pobedila je Makabi 75-67 sa sjajnim tandemom Kukoč (18 poena)-Rađa (20). Titula je odbranjena naredne godine u Saragosi, gde je četa Bože Maljkovića bila bolja od Barselone 72-67. Toni Kukoč je bio figura meča, dao je 20 poena uz 5 skokova. Het-trik je ostvaren u Parizu, opet protiv Barselone, koju je sa klupe vodio Maljković (70-5), a junak meča sa 27 poena bio je Zoran Savić. KK Split je danas osmi u regionalnoj ligi sa bilansom 5-11. U hrvatskoj ligi je drugi sa 13-4.

PARTIZAN: Titula prvaka Evrope ostala je u Jugoslaviji – koja se raspadala – i 1992. Partizan, Cibona i Split su domaćini bili u Španiji, a Partizanu ni to nije smetalo da stigne do F4 u Istanbulu. U polufinalu je pobeđen Filips (danas Armani) Milano 82-75, u finalu Huventud čuvenom trojkom Saše Đorđevića savladan je Huventud 71-70. Saša Danilović je dao 25 poena, Saša Đorđević 23.
Partizan nije padao u ambis, još dva puta je (1998. i 2010.) igrao F4, ali je ove sezone u regionalnoj ligi tek sedmi sa bilansom od sedam pobeda i osam poraza. Plej-of je veoma daleko. U Evrokupu za sada čuva šanse za plasman u četvrtfinale.

LIMOŽ: Jedno od najvećih čuda u istoriji Kupa šampiona/Evroloige ostvario je Limoiž 1993. Boža Maljković je svoje igrače nazvao „rudarima“, ali ti njegovi rudari znali su da „iskopaju“ titulu prvaka kontinenta. Limož je posle grupne faze u četvrtfinalu eliminisao Olimpijakos koji je imao prednost terena. U polufinalu u Atini francuski prvak bio je bolji od Real Madrida 62-52, a u finalu od Benetona sa Kukočem i Terijem Tiglom 59-55. Jeidina zvezda tima bio je Majkl Jang (18 poena), ali značajan doprinos tituli tokom cele sezone dali si Rišar Dakuri, Jure Zdovc, Džim Bilba, Frederik Forte… Bila je to treća titula Bože Maljkovića. Limož je pre nekoliko godina, zbog finansijskog kraha bio prebačen u Drugu ligu, danas je opet u prvoj, trenutno je četvrti sa 10-6.
HUVENTUD: Ono što je kao trener Partizana „oduzeo“ Huventudu u finalu 1972. Željko Obradović je „vratio“ 1994. u Tel Avivu. U prvoj godini u inostranstvu doveo je klub iz Badalone do F4 pošto je prethodno u četvrtfinalu eliminisao Real Madrid sa 2-0 u pobedama. U polufinalu je savladana Barselona (79-65), a u dramatičnom finalu Olimpijakos 59-57.
Huventud je, kao i Limož, bio gotovo pred gašenjem zbog finansijskih problema, ali je uspeo da se stabilizuje. Trenutno je sedmi u španskoj ACB ligi sa bilansom 10-9. Nema više asova kakvi su bili Viljakampa, Rafa i Tomas Đofresa, Feran Martinez ili Korni Tompson, ali klub živi i čuva svetlu tradiciju.
PANATINAIKOS: Prvi grčki klub koji je osvojio Evroligu bio je „Pao“. Na F4 u Parizu 1996. prvo je u polufinalu savladao CSKA 81-71, a onda u dramatičnom finalu i Barselonu 67-66. Meč je obeležila (nelegalna) rampa Stojka Vrankovića na Monteru, ali mnogi previđaju činjenicu da je vreme bilo zaustavljeno a sve što se desi u mrtvom vremenu nije se desilo… Frangiskos Alvertis je dao 17 poena a Dominik Vilkins 16. Bila je to ćetvrta Maljkovićeva titula sa trećim klubom. „Pao“ je, bez Olimpijakosa, trenutno lider u A1 grčkoj ligi sa skorom 10-1, ali je u Evroligi 16. sa bilansom 7-14, daleko od plej-ofa.
OLIMPIJAKOS: Danas je drugoligaš… Nije u pitanju ekonomska kriza, nego kazna kao posledica rata protiv večitog rivala Panatinakosa i grčke federacije koja je klub iz Pireja
poslala u B diviziju, u kojoj igra sa B timom. Trenutni bilans je 3-1, jedini poraz desio se u prvom kolu od Pankratija. Prvi tim igra Evroligu na osnovu desetogodišnjeg ugovora. Trenutno je 11. sa po 11 pobeda i poraza, još uvek se nada plej-ofu… Te 1997. ekipu je sa klupe vodio Dušan Ivković. Olimpijakos je na F4 u Rimu u polufinalu pobedio Olimpiju 74-65, a u finalu je bio bolji od Barselone 73-58. MVP finala bio je Dejvid Rivers sa 26 poena.
VIRTUS BOLONJA: Ne bi se moglo reći da je Virtus Bolonja u krizi samo zato što je trenutno četvrti sa 10-6, pet poraza više od vodećeg Armanija. Kriza je bila prethodnih godina kada je klub bio i u Drugoj ligi, ali se stabilizovao i sada je ozbiljan aspirant za Evroligu, bilo preko Evrokupa (12-0 u ovoj sezoni), bilo preko wild-card. Na listu pobednika Evrolige upisao se 1998. u Barseloni, prvo je u polufinalu pobedio Partizan 83-51, a u finalu AEK 58-44, sa zapaženim doprinosom Predraga Danilovića (13), Zorana Savića (7) i Raše Nesterovića (6). Danas klub ka Evroligi vodi Saša Đorđević, a igru kreiraju Miloš Teodosić i Stefan Marković.

FENERBAHČE: Sa sedam uzastopnih pobeda u Evroligi ne može se govoriti o krizi turskog tima. Ali ako imamo u vidu da u turskoj ligi ima bilans 14-4, i da za Efesom zaostaje četiri pobede, eto razloga da „Fener“ bude na ovoj listi. Titulu prvaka Evrope osvojio je 2017. u Istanbulu, prvo je u polufinalu pobedio Real Madrid 84-75 a u finalu Olimpijakos 80-64, sa zapaženim doprinosom Bogdana Bogdanovića i Nikole Kalinića koji su dali po 17 poena. Na klupi je bio Željko Obradović kome je to bila deveta titula sa petim klubom.
Naravno, ima i suprotnih primera, mnogi od nekadašnjih šampiona Evrope poput Real Madrida, Armanija, Barselone ili Makabija dobro guraju u nacionalnim ligama, ali ovo je bila priča o posrnulim šampionima.
Photo: Euroleague