Početna NBASan Antonio: Ima li života posle Dankana, Parkera i Manua?

San Antonio: Ima li života posle Dankana, Parkera i Manua?

od Aleksandar Živić
13 pregleda

 

 

Već skoro dve decenije San Antonio Sparsi su model uspešne NBA franšize. Predvođeni trenerom Gregom Popovićem i generalnim menadžerom R.S. Bjufordom, oni su iz godine u godinu u vrhu Zapadne konferencije NBA lige. Više faktora je doprinelo uspehu ovog tima. Možda najvažniji je taj da oni, više nego bilo ko drugi u ligi, razumeju i znaju kako da odaberu igrače koji će doprineti konačnom cilju, a to je titula.

Postoji izreka da se prilikom procene talenta nekog igrača mora voditi računa i o stvarima van sporta, ali za uspeh je ipak najvažnije nešto drugo: “Vrlo je lako odrediti slabosti igrača, ali je najvažnije shvatiti šta on radi dobro” – kažu u San Antoniju. Verujem da je ovo sama suština filozofije kojom se Sparsi rukovode prilikom izgradnje tima. Dokaz za to je kako trener i svi na odgovornim mestima u franšizi rade: to je kombinacija strpljenja, predviđanja i veština identifikovanja talentovanih pojedinaca. Zato ne čudi da je San Antonio u poslednjih 16 godina  osvojio pet puta titulu šampiona NBA lige. Sve to vreme pod vođstvom trenera Grega Popovića, Sparsi su uspevali da pronađu baš onakve igrače kakvi su se idealno uklapali u njihov stil igre i organizacionu filozofiju.

 

Uprkos svemu tome, Sparsi moraju nastaviti da predviđaju promene koje slede i koje će se dogoditi u novoj eri košarke. Jezgro njihovog šampionskog tima u poslednjih 16 godina – Tim Dankan, Manu Đinobili i Toni Parker – svi su tridesetogodišnjaci, ali na “pogrešnoj” strani treće decenije. Pre svih Dankan, kome je 39, i Đinobili sa 38. Obojica ove sezone igraju poslednju godinu svojih ugovora, u kojima je i opcija da mogu nastaviti. Pored njih, Parkeru su 33, pa je imperativ klupske organizacije da “re-investira”, umesto da gradi ispočetka.

Taj plan “re-investiranja” započeo je draftom Kavija Leonarda 2011, a nastavio se potpisivanjem slobodnog agenta Lamarkusa Oldridža prošlog leta. Ključan je razvoj mladih talenata u timu, poput Kajla Andersona, ili kroz Razvojnu ligu (Džonatan Simons, Boban Marjanović, Džarel Edi). Pored toga, moraju ostati aktivni na tržištu kao i čuvati svoje draft pikove, da bi ekipi dodali neophodnu injekciju atleticizma i snage. Zadatak Sparsa je da maksimalno iskoriste svaku svoju novu akviziciju, kako bi se obezbedila laka tranzicija iz Dankan-Đinobilijeve ere u Leonard-Oldridževu.

Analiza trenutnog rostera

Svaki igrač u sadašnjem timu može raditi dobro brojne stvari. Ne postoje “specijalisti”, niti “specijalci”, a zajednički imenitelj svima je dobar šut i visok košarkaški IQ. Sa takvim mogućnostima svaki novi igrač može odmah biti od pomoći sadašnjem sastavu, i može pokriti eventualne nedostatke kod drugih igrača.

Samo tri košarkaša iz sadašnjeg rostera ove sezone šutira iz igre sa procentom ispod 40 odsto. Dva od te trojice u celoj karijeri imaju procenat između 40 i 41 odsto, što je ipak veoma dobro. Ipak, možda je najcenjenija odlika svih 15 igrača u sadašnjem sastavu da svaki od njih sjajno barata loptom. Od pleja do centra, svaki ume da spusti loptu i dribla. To nikako ne znači da svaki od njih može pobediti u duelu jedan na jedan kad se nađe u izolaciji. Ali, to omogućava da u svakoj fazi napada igrač ima sposobnost da smiri loptu, dok se saigrači raspoređuju po uglovima na pozicijama za šut, svako ume da doda i da osvoji prostor. Konačno, svaki član startne petorke je opasan šuter sa distance, od 6 metara pa nadalje. Zajednički imenitelj svima iz sastava je vrhunska ofanzivna veština.

Dosadašnja istorija NBA lige je pokazala da igrači koji su prirodno obdareni za igru u napadu drže ceo tim jer mogu da postižu koševe. To nikako ne znači da atletski superiorni igrači, kojima nedostaju ofanzivne veštine, ne koriste timu. Ili da krilni igrači, koji su sjajni u odbrani jedan na jedan, nisu velika vrednost ovog tima. Uverili smo se koliku razliku prave igrači sposobni za odbranu prednje linije, ili krila koja se brane na perimetru, i koliko su takvi neophodni u današnjem NBA okruženju. Ipak, nikako se ne sme zaboraviti da prirodno obdareni ofanzivni igrači koji poseduju neophodan košarkaški IQ i odlučnost da se transfoermišuu, u najmanju ruku prosečne odbrambene igrače, mogu biti faktor odlučujuće prednosti. Sparsi rade sjajan posao postavljanjem takvih košarkaša na njihovu prirodnu poziciju.

San Antonio ima odličan balans prekaljenih veterana, dokazanih zvezda i igrača na vrhuncu karijere. Moglo bi se reći da je to najuravnoteženiji roster u celoj ligi. Tim je u ovom trenutku prekoračio seleri kep za 17 miliona dolara, međutim dobra stvar je da ih svega 51milion godišnje koštaju tri ključna igrača – Lamarkus Oldridž, Kavi Leonard i Toni Parker. Svaki od njih ima ugovor do sezone 2017-18 ili i duže. U tom periodu od najveće važnosti će biti obezbediti naslednika Toniju Parkeru na mestu pleja. Francuz je nenadmašan u pikenrol igri, a njegova urođena sposobnost da se odlično snalazi u protivničkom reketu je najjače ofanzivno oružje Sparsa.

Dva veoma važna igrača imaju opciju da odustanu od završne godine ugovora – Tim Dankan i Manu Đinobili. Zahvaljujući povećanju prihoda od TV prava, seleri kep će sledećeg leta skočiti na skoro 90 miliona. Dakle, ako i Dankan i Đinobili odustanu od ugovora, kao i Dejvid Vest, i nijedan od onih koji će postati slobodni agenti ne produže ugovore, može se dogoditi da Sparsi imaju prostor od 12 miliona godišnje za angažovanje novih igrača. Mada je vrlo verovatno da Tim Dankan neće iskoristiti klauzulu u ugovoru, i raskinuti ga. Isto se može očekivati i od Đinobilija, koji igra sjajnu sezonu iako ima već 38 godina.

Prednja  linija

I pored špekulacija da bi ovo mogla biti oproštajna sezona Tima Dankana, ovaj 15 puta ol-star ima i dalje dabl-dabl proseke, šutira sa 50 odsto iz igre i provodi na parketu preko 25 minuta. On više nije dominantan centar kakav je nekada bio zbog pomanjkanja snage, ali i dalje komanduje u reketu i, kao i uvek, može imati dvocifrene poene i skokove. Još uvek je jedan od najveštijih pivota u fazi napada, bez problema istrči kontranapad. Pored toga, stalna je pretnja svojim šutem sa poludistance, a vrlina mu je što može biti u petorki sa još jednim “seven-futerom” kakav je Lamarkus Oldridž. I dok je broj njegovih defanzivnih skokova u blagom padu, Dankan još uvek ima prosek tri blokade po utakmici. Najviše zahvaljujući svom profesionalizmu, na terenu i van njega, Sparsi su u vrhu lige već 15 godina, a Tim predstavlja primer za svakog igrača u rosteru. Iako je igra klasičnih centara značajno evoluirala poslednjih godina, tradicionalni pivot koji zna da igra košarku neće nikad izaći iz mode. U slučaju centra kakav je Tim, njegovo prisustvo je i dalje neophodno.

 

Sparsima je jasno da igrač njegovih kvaliteta ne može raširiti protivničku odbranu svojim spoljnim šutem. Zato Oldridž ove sezone ima u proseku skoro dabl-dabl učinke i njegovo prisustvo i znanje daje timu ogromnu felksibilnost pod obručima. Kad se Dankan jednom povuče, Lamarkus se može preseliti na poziciju pet, dok bi Boris Dijao dobio više minuta na svojoj poziciji četvorke.

Srpski div Boban Marjanović ostavio je dobar utisak uprkos ograničenom vremenu koje je provodio u igri pre nego što je bio poslat u Razvojnu ligu. Iako se susreće sa problemima koje ima svaki ruki, on koristi činjenicu da se Lamarkus Oldridž povredio, a kad je i Dankan osetio posledice povrede Marjanović je uskočio i uspešno ga zamenio. Boban je visok (222 cm), i kreće se iznenađujuće brzo za čoveka njegovih dimenzija. Kao i većina visokih igrača iz bivše Jugoslavije, i on ima odličnu ruku, i sjajan osećaj za koš. Takođe, očigledno je da ima visok košarkaški IQ, a kad je u igri Marjanović se mora fokusirati na skokove i blokade ako želi da zauzme važnije mesto u rotaciji Grega Popovića. Ima ogroman potencijal za igru pod košem i mislim da će koristiti timu u plejofu – pod uslovom da dotle ostane u San Antoniju.

Letos su Sparsi, pored Oldridža, doveli i veterana Dejvida Vesta. On se idealno uklapa u profil tima s obzirom da je rođeni pobednik koji smelo preuzima liderstvo kako na terenu, tako i van njega. Kao i svi centri u San Antoniju, i Vest je košarkaški potkovan sa visokim IQ-om. Iako su njegovi učinci na početku sezone prililno mali, što je i bilo za očekivati, u plejofu će njegovo iskustvo biti od neprocenjive vrednosti. Vest je potpisao ugovor na dve godine, sa opcijom da ode posle jedne sezone, i za veteranski minimum.

Met Boner je još jedan veteran, četvorka koja može u napadu da širi protivničku odbranu, a može igrati i jako dobru odbranu.

Ovakvim akvizicijama Sparsi su sebi omogućili dvogodišnji “prozor” kako bi sa postojećim sastavom osvojili najmanje još jednu titulu. Dankan ne najavljuje povlačenje, a Oldridž, Dijao i Vest imaju ugovore do 2017.

 Krila

Pošto je draftovan u prvoj rundi 2011, Kavi Leonard neprestano napreduje u svim aspektima. Posebno u napadu, pa je njegov PER (Player Efficiency Rating) 26,73. Podigao je sve proseke u karijeri u svim ofanzivnim kategorijama, a izgubljene lopte je sveo na 1,3 po utakmici. Sa 50 odsto uspešnosti šuta iz igre on je najefikasniji igrač San Antonija. Međutim, odbrana ostaje njegova najveća snaga! Ima izuzetnu visinu i građu da može braniti pozicije od jedan do tri, a može čuvati čak i četvorke koje se izvlače na šut sa distance. Kavi je pod tutorstvom Grega Popovića izrastao u ol-raund igrača. Ima samo 24 godine, a očekivanja u timu su da jednog dana preuzme lidersku palicu od Tima Dankana. Dolazak Lamarkusa Oldridža će to olakšati, preusmeriće neke od pritisaka sa Kavija, tako da će on moći da se još lakše razvija uz ol-star igrača kakav je Oldridž. Kavi je dosad pokazao da vredi svaki cent od ugovora koji je potpisao prošle godine.

Manu Đinobili igra izvanredno efikasne minute iako mu je 38 godina. Još uvek ima prosek desetak poena i tri asistencije po meču, a šutira sa procentom oko 45 odsto. I dalje je pretnja za svakog protivnika, iako se njegova atletska moć evidentno smanjila. On savršeno razume igru u uglovima, i kako iz ćoška doći do koša, što Spursima otvara prostor za ostale igrače. Uz sve to, on je i dalje sjajan sa loptom i opasan van linije 6,70. Kao i u slučaju Tima Dankana, i od Đinobilija se očekuje da će igrati još bar godinu dana.

Veteran Rasel Batler se bori da uđe u Popovićevu rotaciju. On šutira trojke sa 36 odsto i u klubu očekuju da njegovo iskustvo dođe do izražaja u plejofu. A igrač na koga treba obratiti pažnju je Kajl Anderson, kome je ovo druga sezona. Visok je 206, a barata loptom kao plejmejker. Trenutno ima prosek 11 minuta u igri i 36 odsto šuta za tri poena. Prednost su mu visina i košarkaška inteligencija. Ključno je da popravi igru u odbrani kad čuva igrače koji takođe mogu da ispale trojku.

Bekovi

Prošle godina Sparsi su potpisali četvorogodišnji ugovor sa bekom-šuterom Denijem Grinom, vredan 40 miliona dolara, od čega su 30 miliona garantovani. Možda više nego bilo koji drugi igrač, Grin je oličenje filozofije igre Sparsa. Smatralo se dugo da, zbog svojih skromnih atletskih sposobnosti, nije za NBA. Uprkos tome, Sparsi su u njemu prepoznali velikog šutera i košarkaškog znalca, i doveli ga posle otpuštanja iz Klivlend Kavalirsa. Neki su zaboravili da je Grin svojevremeno posle samo šest dana dobio otkaz u San Antoniju, i bio poslat u njihovu filijalu Ostin Toros u Razvojnoj ligi. Posle toga igrao je u Olimpiji iz Ljubljane, a vratio se u Ameriku 2012. i odmah postao integralni deo Sparsa. U karijeri je šutirao trojke čak 41 procenat, i bio je startni bek-šuter poslednje tri sezone. I dalje nema atletske sposobnosti kao većina ostalih bekova u NBA, ali Grin to nadoknađuje brzinom i veštinom, kao i igrom bez lopte. Ima izdržljivost i kad ga gledam na ekranu često mi se čini kao da vidim Ričarda Hamiltona – tako stvara sebi prostor za šut. Ipak, Grin se opasno muči ove sezone, posebno u napadu. Šutira trenutno samo 30 odsto van linije 6,70 i ima prosek od samo 7,5 poena po meču. Još uvek mu Greg Popović daje mnogo minuta, Grin to poverenje vraća dobrom odbranom i mnogo je doprineo da Sparsi imaju najbolji defanzivni rejting u ligi – 92,3. Još je početak sezone, a Grinu treba vremena da namesti svoje nišanske sprave, mada ostaje startni bek-šuter. On tek treba da opravda višegodišnje poverenje koje Sparsi imaju u njega, pa se očekuje da će rasti kako sezona odmiče.

 

Najvažniji igrač ovog tima je plejmejker Toni Parker. Iako se čini kao da je u ligi oduvek, Parkeru su samo 33 godine, i sada je na vrhuncu. Možda bolje nego bilo koji drugi plejmejker u ligi, Parker igra pikenrol na vrhu reketa i onda se stušti pod koš sa loptom u rukama. Time otvara prostor koji Sparsi tako dobro koriste. Pored toga, on igra u odličnom ritmu a i dalje je jedan od najveštijih igrača kad mu se lopta nađe u rukama, i najboljih kad je završnica napada u pitanju. Ipak, u ovoj sezoni beleži najniži prosek poena u svojoj karijeri – 13 po utakmici, međutim to je posledica toga što ređe šutira nego ranije, a ipak i dalje ima pet asistencija po meču. Uz to, ima manje od dve izgubljene lopte. U odbrani Parker nikad nije bio, niti će biti sjajan, pre svega zbog toga što nema visinu i snagu, ali i danas ima u proseku najmanje jednu ukradenu loptu. Za Sparse će biti od vitalne važnosti da na vreme, u narednih nekoliko godina pronađu adekvatnu zamenu za Tonija Parkera.

Jedan od kandidata za njegovog zamenika mogao bi eventualno biti Rej Mekalum, koji je ovog leta stigao iz Sakramento Kingsa u zamenu za izbor u drugom krugu drafta 2016. Mekalum bi, po efikasnosti, mogao biti čak i prvi plejmejker, međutim on u proseku nema više od tri asistencije iako je imao zavidnu minutažu u Kingsima poslednje dve godine. Pored toga, ni on nije baš nešto atletski građen, i ne šutira često trojke. U napadu Mekalum je vrlo sličan Parkeru, ima njegov osećaj da se uvuče pod protivnički koš. Ima i dobar ritam u igri i odlično se snalazi u pikenrol kombinacijama, kao i vrlo precizan šut sa poludistance. Dobar je i u završnici napada, i treba da se više koncentriše u odbrani da bi bio kompletniji igrač. Mekalum nije ove sezone imao mnogo minuta kod Grega Popovića, tu je negde oko minimuma za igrača koji je u ligi već proveo dve godine. Njegov dolazak iz Sakramenta nije bio prevelik rizik za Sparse. Do kraja ovog šampionata pokazaće se da li je on u stanju da u određenim trenucima preuzima ulogu organizatora igre.

Sjajni šuter Peti Mils u ovom trenutku je prva alternativa za Tonija Parkera, mada on ima mogućnost da igra i beka-šutera, i na toj poziciji se odlično snalazi. Ispaljuje trojke sa 40 odsto efikasnosti, i ove sezone procenat šuta iz igre nijednom mu nije pao ispod 38 odsto. U napadu je najbolji kad ima loptu u rukama, ili kad se izgubi negde u uglovima i odjednom se pojavi iza linije za tri poena na otvorenom šutu. Nažalost, nikad nema više od dve asistencije po meču. Njegova najveća vrednost je što ulaskom sa klupe pojača ofanzivni pritisak. U odbrani ne može biti mnogo bolji jer je limitiran visinom, ali to uspeva da nadoknadi velikom energijom i intenzitetom igre.

Slabost Sparsa na bekovskim pozicijama leži u činjenici da nemaju atletu koji može igrati odbranu na perimetru. Zato će bekovi-šuteri poput Rasela Vestbruka ili Krisa Pola uvek biti veliki problem za San Antonio, posebno kad dođu utakmice u plejofu. .

Zaključak

Sparsi imaju u svom timu talenat i iskustvo da osvoje još jedan NBA šampionat. Dovođenje Lamarkusa Oldridža ubrizgalo je timu preko potrebnu injekciju snage i atleticizma. Ovaj ol-star igrač odmah je uparen sa zvezdama Parkerom, Leonardom i Dankanom. Ključno će biti da Toni Parker ostane zdrav, Oldridž da nastavi da teroriše protivničke odbrane, i da se zajedno sa Kavijem Leonardom razvije u kompletnog igrača. Generalni direktor R.S. Bjuford je uradio odličan posao u prelaznom roku a da pritom nije ušao u zabranjenu zonu luksuza, što se seleri kepa tiče. Tu je, naravno, i trener Greg Popović, koji nastavlja da vodi tim ka još jednom šampionskom prstenu. On je možda najveći trener današnjice, i bolje od bilo koga drugog zna kako iz igrača izvući ono najbolje da bude u službi tima. Ovaj tim je lišen ega i svi u njemu su profesionalci koji razumeju svoje uloge. To je možda najveća veština trenera Popovića. On ima talenat da pronađe igrača koji poseduje neophodnu stabilnost i inteligenciju kojom se uklapa u koncept ekipe. Ako to ne poseduje, vrlo brzo će se naći na nekom drugom mestu (vidi Džimer Fredet).

Aleksandar Živić, master na Univerzitetu Džon Hopkins, poznat po dobrim vezama sa brojnim klupskim funcionerima u NBA ligi, Srbin druge generacije rođen u SAD

Photo: NBA

 

 

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar