Dva NBA igrača sličnih prezimena i visine, oba sa sarajevskim poveznicama – Vučević i Vukčević – ispraćeni su iz Medison Skver Gardena kućama uz poraze njihovih Bulsa na izdisaju proteklog vikenda, odnosno Vizardsa dan iza toga.
Tristana Vukčevića je preksinoć u Gardenu uživo gledao otac Dušan, koji je sa 17 godina iz njegove Drinske ulice kao tadašnji košarkaški “junior-retardant” sa sarajevske Grbavice na početku rata otišao preko Drine, i par godina iza toga počeo praviti solidnu karijeru. Duda Ivković je jednom izjavio da mu je žao da njegov imenjak koji mu je stegnuo ruku i zaigrao za njega u Olimpijakosu za manje novca nego što je mogao dobiti drugdje, nikad nije otišao u NBA. Jer je po Dudinom mišljenju Vukčević senior imao tijelo za najjaču ligu na svijetu iz koje se tada upravo vraćao još jedan nekadašnji junior KK Bosne Danilović. Ali i ostankom na starom kontinentu Vukčević je 1997.godine, kao i Danilović tih godina s ove strane bare, doživio da čuva košarkaškog Boga Majkla Džordana na MekDonaldsovom turniru u Parizu. I samim tim uspio kao košarkaš sve da ništa drugo značajno na parketu nikad nije uradio. A jeste.
“Profesor” Entoni Gil svojevoljno pomaže Tristanu u Vizardsima i to mi je potvrdio i trener Kif, a budući trener to radi i sa ostalim mladim suigračima. Gil mi reče neku noć u Gardenu prije utakmice da vjeruje da će Tristan u NBA biti poseban, što se po trenutnom Tristanovom ‘2-way’ ugovoru za sada ne bi dalo naslutiti. Pa ostaje da vidimo da li će Gil biti u pravu. Dosta će zavisiti i od slatkorječivog Kifa kojem redovno dosađujem pitanjima o Vukčeviću kad god Vizardsi dođu u Njujork.
| Coach Brian Keefe talks about Anthony Gill’s positive influence on not only Tristan Vukčević but on all young #Wizards players #HighCharacter |
Karijera koju je imao otac Nikole Vučevića Boro je bila unikatna. Počevši sa košarkom relativno kasno u Baru u prilično kratkom roku nakon preseljenja u Sarajevo Boro je dogurao i do reprezentacije Jugoslavije a prije toga se i sa Bosnom popeo i na klupski Euro-tron. Čitavih 25 godina trajao je na parketima igrajući na visokom nivou, nešto kraće u Švici nakon odlaska u pečalbu, pa dugo u Belgiji briljirajuću čak i u njegovoj petoj deceniji. Takvom karijerom Boro je njegovom Nikoli, kojem je “tek” 35 godina, postavio visok standard u pogledu dugovječnosti.
Nikola Vučević je sve bliži LeBronu Džejmsu u broju karijernih dabl-dabl utakmica kod aktivnih NBA igrača, i mogao bi ga i prestići ako King Džejms potpuno posustane na kraju njegove karijere, a išijas je – kako mi rekoše dobri upućeni u njegovo stanje – stvaran problem koji LeBron ima, a ne tek zavjesa za ‘load management’.
Ubacivanje ponekog šuta za pobjedu u zadnjoj sekundi utakmice nakon povratka sa -24 kao sinoć u utakmici dva tima sa vrha Istoka u Čikagu gdje je gostovala Filadelfija je samo rani šlag na Vučevićevoj ovosezonskoj torti. Mada je i samom Nikoli, kako mi on sam reče u svlačionici Bulsa u Gardenu, veliko iznenađenje da je njegov tim startovao sezonu ovako dobro, uglavnom zbog trke i agresivnosti mladih igrača, i pored toga što im startni bek Kobi Vajt još uvijek nije ni blizu da opet počne igrati.
Ako se trejd Vučevića u neki drugi klub desi, a šanse za to u narednih par mjeseci zbog nevjerovatne standardnosti i ističućeg Vučevićevog ugovora su velike, Nikola mi reče da bi volio da to bude u neki vrhunski tim koji se bori za titulu.