Prošlo je sedam godina od tragične smrti Miluna Marovića, ali sećanje ne bledi. Porodica, prijatelji, kolege, saigrači, treneri, ljubitelji košarke ne zaboravljaju Meka Marovića, nekadašnjeg košarkaša Radničkog, reprezentativca, ali takođe i doktora geologije, naučnika koji je ostavio dubok trag kao asistent na Geološkom fakultetu, kao istraživač i naučni radnik. Letos je grupa njegovih prijatelja, sa fakulteta i iz košarke izdala sjajnu knjigu pod naslovom „Milun“ i podnaslovom „Životne staze Miluna Marovića, od košarke od tektonike“. O toj knjizi, ali mnogo više o svestranoj ličnosti Miluna Marovića, u prostorijama Udruženja „Milutin Milanković“ u Pop Lukinoj ulici u Beogradu bilo je reči na večeri posvećenoj nezaboravnom Meku.
Poenta je bila na njegovom naučnom radu o čemu su govorili profesori Zoran Stevanović, Aleksandar Grubić i Luka Pešić, dok je o sportskom delu Marovićeve karijere govorio novinar Vladimir Stanković. U prepunoj sali bilo je mnogo poznatih lica iz sveta košarke i nauke, od profesora Milana Sudara i Dragana Milanovića do Mekovih saigrača iz Radničkog Miroslava Damjanovića-Dugog, Srećka Jarića, Dragana-Tvigija Ivkovića, Mileta Stankovića, Zorana Prelevića, Dušana Trivalića… Bili su prisutni i treneri Dušan-Duda Ivković i Bratislav Đorđević, glavni urednik „Sportskog žurnala“ Predrag Sarić i mnogi drugi.
Sećanje na Meka bilo je puno emocija a njegova svestrana ličnost osvetljena je sa svih aspekata, od rođenja u Čačku i prvih godina u Ovčar Banji, preko dečaštva u Sutomoru i Novoj Pazovi, do gimnazijskih dana u Zemunu i studija u Beogradu. Mek je bio naučnik, košarkaš, muzičar i iznad svega odgovoran čovek prema sebi, porodici i drugima. Kao igrač nije bio najtalentovaniji, ali je svojim karakterom, harizmom i autoritetom znanja bio predvodnik generacije koja je 1973. osvojila titulu državnog prvaka. Jedinu u istoriji Radničkog, kao što je Mek Marović bio jedinstvena ličnost.
Photo: Ivan Milutinović