Šejkil O’Nil: Bambi koji je sreo Terminatora
- April 14, 2020
- 1 comments
- Aleksandar Ostojić, Vladimir Stanković
- Posted in NBA
U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi “50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!
***
Posle kalifornijskog zemljotresa i Spilbergovih dinosaurusa, Amerikom je krajem devedesetih tutnjala nova napast: Šak Atak. Ime je jasna asocijacija na “napad ajkule” (šark atak), koji je u (opet Spilbergovim) “Raljama 1 i 2” terao bioskopske gledaoce da usred predstave pale cigare, mada je pušenje u dvoranama strogo zabranjeno. Sličnost između Šaka i “šarka” bila je u tome što se od oboje bežalo glavom bez obzira, ali ajkula je sejala strah samo do obale, a baš na tom mestu Šak je počinjao svoju rušilačku aktivnost. Od obale do obale (Amerike) – Šejkil O’Nil.
Igranje košarke u NBA ligi bilo je najvećim delom dozlaboga monoton i neinventivan posao za momka od 216 santimetara i 135 kila (sa udarima do 150). Pošto nije imao rivala za pošten fizički obračun, a profi košarka je pre svega to pa tek onda sve ostalo, O’Nil se posvetio pedantnom uništavanju dvorana u kojima se igra, i inventara u njima. Tako su se od njegovih monstruoznih zakucavanja konstrukcije koševa rušile kao lego kockice, lomili su se semafori i čupali lanci iz betoniranih ležišta. Šejkil je zarađivao godišnje dvadesetak miliona dolara za štetu koju bi napravio, a procenjuje se da je do kraja karijere zaokružio svoj inkas na 400 miliona. U leto 1996. probio je “zvučni zid”, i postao prvi košarkaš u istoriji NBA lige koji je potpisao ugovor za više od sto miliona dolara: za sedmogodišnju vernost LA Lejkersima plaćen mu je 121 milion. Plus zarade od reklama i šou biznisa, koje su višestruko premašile ugovor sa ekipom. Tih 121 milion iz 1996. danas vrede oko 200 miliona (zbirna inflacija je bila oko 60 odsto).
Šejkil je u Los Andjeles došao iz Orlanda, gde je igrao tri godine u gradu koji je poznatiji kao predgrađe Diznilenda 2. O’Nil je tamo bio u svom prirodnom ambijentu. Posle prve profesionalne sezone proglasili su ga popularnijim od Mikija Mausa (među američkim klincima). Zbog surove i rušilačke snage nazivan je i Terminatorom, ali je u sledećoj godini nabacio nešto malo tehnike, što je rezultiralo njegovom mnogo “humanijom” igrom. Sledeći nadimak mu je bio – “Bambi koji je sreo Terminatora”. Ono “Bambi” je i zbog čistog i neiskvarenog petarpanovskog intelekta smeštenog u ogromnom O’Nilovom telu. Intelektualna grdosija sigurno nije, ali zato je mogao sve! Kao onaj dobroćudni div iz Diznijevog crtaća, koji izgovori magične reči “Fi-Fo-Fam” i pretvori se u zeca sa velikim toplim ušima. Fi-Fo-Fam, i Šejkil O’Nil će vam razneti dvoranu, a onda gomilu klinaca odvesti na sladoled.
“Mali ratnik” – to je prevod sa arapskog njegovog punog imena Šakil Rašan O’Nil. Rodio se 1972. u Baton Ružu, i već u porodilištu bio zamenjen i dodeljen pogrešnoj porodici. Ipak, završio je ubrzo kod majke Lusil i njenog ljubavnika Filipa Harisona. Sa 13 godina odlazi u Nemačku, gde je Filip služio kao narednik u jednoj američkoj vojnoj bazi. Tu kompletna porodica prelazi u Islam, a Filip, shvatajući neverovatne dimenzije koje poprima njegov posinak, počinje sam da ga podučava basketu.
Slučaj je hteo da na taj čudan par naleti Dejl Braun, trener univerziteta Luizijana. Pet godina kasnije dovukao je “Malog ratnika” među “Tigrove”, ekipu Luizijane. Očekivao se smerni musliman sa “yes sir – no sir” rečnikom kao posledicom očuhovih časova predvojničke obuke, a stigao je novi timski komedijaš. Svoju sobu je pretvorio u diskoteku, na dva gramofona neprestano se vrtela Suzan Vega, a O’Nil je uveseljavao ceo univerzitet svojim plesom. Što se onog najvažnijeg – košarke – tiče, krenuo je raspomamljeno u lomljenje tabli i konstrukcija, a posle takvih divljih zakucavanja imao je običaj da zaigra “rep dens” pored “ostataka dvorane”. Trener Braun je najavljivao da će mu pre utakmica davati umirujuća sredstva.
Ali pravi rep tajm dolazi tek 1992. kada, kao prvi na NBA draftu, odlazi u Diznilend, odnosno Orlando. Liga i cela prateća industrija oko nje sa nestrpljenjem su očekivali taj trenutak. U direktnom TV prenosu rađao se legitimni naslednik Medžika Džonsona, Majkla Džordana i Lerija Birda. Počeo je spektakl surove snage kao zakon novog vremena u NBA košarci.
“Želite li da šutiram? Ne! Želite li da dodajem? Ne! Želite li da zakucam? Yeeeess!”
Ova reklama brzo je izludela Amerikance, kao i proizvod koji se reklamirao – Šak Atak. Mada je vrlo zapažena bila i ona “Ribokova”, gde su se u ulozi četvoročlanog žirija pojavili najveći centri u istoriji košarke: Bil Rasel, Vilt Čemberlen, Karim Abdul-Džabar i Bil Volton. Pred njima Šejkil O’Nil se zaleteo, zakucao i polomio tablu. Džabar konstatuje “To nije dovoljno”, a Rasel pruža metlicu i đubrovnik da neuspeli kandidat počisti srču sa parketa.
Dobio je đubrovnik, ali zlatan od Orlanda – potpisao je ugovor za 50 miliona dolara. Već u debitantskoj sezoni revija “Forbs” ga svrstava na 6. mesto najbolje plaćenih sportista sveta sa 15,2 miliona dolara zarade od košarke i marektinga. U toj godini (1993) postigao je 322 koša zakucavanjem, odnosno polovinu svih svojih poena. Međutim, vrlo brzo je otkrio i svoju veliku slabost – penale. O’Nil je bio igrač koga se i te kako isplatilo faulirati, jer umesto dva poena (iz igre) po pravilu je postizao samo jedan sa penala. U drugoj sezoni (93-94) procenat iskorišćenih penala je čak uspeo da snizi sa mizernih 59 odsto na “uličarskih” 53. Karijeru je završio sa još lošijim procentom – 52,7.
Ipak, Orlando, kao ni Lejkersi, kasnije Majami, Klivlend, Finiks i Boston, nisu plaćali O’Nila da bi publika gledala kako on šutira slobodna bacanja. Od njega se očekivao šou-tajm, podrazumevala su se zverska zakucavanja i što efektnije “banane”. Rep-tajm je bio nastavak: sa svojom grupom “Fu šinkens” izdao je dva albuma koji su se prodali u više od milion primeraka. Održali su turneje po SAD, Evropi, Australiji i Aziji… Turneje je sledila serija vađenja Pepsijevih automata iz ležišta, naravno u reklamne svrhe – koja mu je donela bogatstsvo koje je višestruko prevazišlo košarkaške ugovore.
… Da – uz put je Šejkil uzeo i dva zlata: na Svetskom prvenstvu u Kanadi 1994. i na Olimpijadi u Atlanti 1996.
Trebalo je odraditi sve te ugovore, i igrati svake druge večeri ligaške utakmice. Mogao je to samo neko supersnažan i dolarski supermotivisan. A Šejkil O’Nil ima na levoj mišici istetoviran znak Supermena, a na prstu desne ruke prsten sa dijamantom na kome je utisnut znak dolara…
Svojim poslodavcima uredno se odužio sa četiri šampionske titule, pritom osvojivši nešto i za sebe – triput je bio MVP finala plej-ofa. Tri uzastopne titule prvaka osvojio je sa Lejkersima, ali je sve vreme tinjala mržnja između njega i Kobija Brajanta. Ovakav odnos postao je nepodnošljiv u leto 2004, kad je Šak trejdovan u Majami. Tamo je dve godine kasnije dodao svojoj kolekciji još jedan šampionski prsten, a potom je, u već košarkaški poznim godinama, odradio još tri ugovora. Po jednu sezonu igrao je u Finiksu, Klivlendu i Bostonu, pre nego što se posvetio komentarisanju na televiziji, uživanju u hrani i muzici.
Oformio je novi muzički bend Šak Dizel, izdali su četiri hip hop albuma od kojih je jedan dostigao platinasti tiraž. Ogledao se i kao muzički producent, glumac i TV voditelj. Bile su mu pune 44 godine kad je počeo da se bavi novim sportom – profesionalnim rvanjem. Avgusta 2016. imao je meč sa čuvenim Andreom Gigantom. Kratko ga je držala ta strast, zamenio ju je biznisom, u čemu se pokazao kao mnogo uspešniji.
Bio je sedam godina oženjen sa Šoni Nelson, od koje je jednom on pokušao da se razvede, a jednom je ona podnosila zahtev za rastavu. Na kraju su uspeli u tome, ali u međuvremenu su dobili četvoro dece. Jedno od njih, 201 cm visoki Šarif, poslednjih godina je zvezda srednjoškolskih ekipa.
Šakil živi u gradiću Sadbariju, u državi Masačusets. Odatle često putuje u Englesku da bodri svoj omiljeni fudbalski tim – Nortempton Taun. Trenutno su u četvrtoj ligi.
Biografija
Ime: Shaquille Rashaun O’Neal
Rođen: 6.3.1972. u Njuarku (država Nju Džersi)
Visina: 216 cm
Univerzitet: Luizijana Stejt
Draft: 1992. odabrao ga Orlando kao 1.
NBA: Orlando Medžik (1992-1996), LA Lejkers (1996 -2004), Majami Hit (2004-2008), Finiks Sans (2008-2009), Klivlend Kavalirs (2009-2010), Bosotn Seltiks (2010-2011)
Broj poena u regularnoj sezoni: 28.596 (23,7)
Broj poena u plej ofu: 5.219 (24,3)
Skokovi: 13.099 (10,9) + 2.508 (11,6)
Broj utakmica: 1.207 + 216
Ol star: 15 nastupa
Priznanja: debitant godine u NBA (1993), 4 puta šampion (2000, 2001, 2002, 2006), triput MVP finala plej-ofa (2000, 2001, 2002), MVP prvenstva 2000, 3 puta MVP ol star utakmica, 8 puta u A-petorci lige, 2 puta najbolji strelac prvenstva (1995, 2000), izabran 1998. kao jedan od 50 najboljih igrača u istoriji NBA, osvajač zlatne medalje na Olimpijadi (1996) i Svetskom prvenstvu (1994), najbolji skakač i bloker Orlanda svih vremena…
Kuća slavnih: od 2017.
Photo: NBA
koliko je samo koševa unistio ali nije znao zabijati slobodna