Sezona 1977-78: Stigao Bosna ekspres!
- March 23, 2022
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
Zlatna generacija naše košarke polako se približavala svom igračkom vrhuncu. Osvojena je treća uzastopna zlatna medalja na evropskim prvenstvima, a ono najbolje je tek sledilo. Svi reprezentativci su bili iz domaćih klubova, i to najbolje svedoči o kvalitetu košarkaške lige Jugoslavije. I po tome koliko koji klub daje reprezentativaca možemo procenjivati koji su klubovi bili najveći favoriti za osvajanje šampionske krune u novoj sezoni 1977-78. Bosna je dala četvoricu reprezentativaca (Delibašić, Varajić, Radovanović, Đogić), Olimpija tri (Papič, Jelovac, Ćosić), Jugoplastika (Jerkov, Krstulović) i Partizan (Kićamović, Dalipagić) po dva i Crvena zvezda jednog (Slavnića).
Bosna je sačuvala prošlogodišnji sastav, otišli su jedino Čečur i Tolj ali se iz JNA vratio plejmejker Svetislav Pešić. Olimpija je dolaskom Krešimira Ćosića stvorila fantastičan tim, najbolji centarski par u ligi Krešo i Vinko Jelovac, plus Subotić, Papič i Gvardijančić, tim za velika dela. Branilac titule Jugoplastika u novu sezonu ušla je bez legendarnog kapitena Rate Tvrdića koji se oprostio od košarke, najboljeg strelca Damira Šolmana koji je otišao u JNA i iskusnog pleja Mihajla Manovića, ali je kao zvezda prelaznog roka iz Maribora stigao jedan od najperspektivnijih igrača Jugoslavije, spektakularni Peter Vilfan. Partizan je ostao bez dugogodišnje centarske linije Josipa Farčića, Branimira Popovića i Žarka Zečevića, čime se otvorio prostor za punu afirmaciju „generacije 57“ – Bobana Petrovića, Jadrana Vujačića i Miodraga Marića. I tu se završavao spisak favorita za šampionsku titulu.
Timovi kao Cibona, Crvena zvezda, Zadar i Radnički su bili oni koji su svakoga mogli da pobede, ali nisu imali potreban kvalitet za kontinuirano osvajanje bodova.
I borba za opstanak će biti veoma zanimljiva pošto se od sledeće sezone liga smanjuje na 12 klubova što znači da poslednje dva tima ove godine direktno ispadaju, a dva idu u baraž.
Ludi tandem Kića-Praja
U ligi u kojoj je bilo toliko kvalitetnih timova izlišno je reći da je svako kolo donosilo neki derbi. Već u 1. kolu duel Bresta (Olimpija) i Partizana privukao je u dvoranu “Tivoli” 6.000 posmatrača koji su želeli da vide debi Krešimira Ćosića u dresu Ljubljančana. Protivnici su prikazali zaista vrhunsku košarku. Od prvog do poslednjeg minuta nije se znalo ko će pobediti. Timovi su se smenjivali u vođstvu i tek u samom finišu Partizan je bio skoncentrisaniji i slavio 96-92. Sedam sekundi pre kraja sudija Ilija Marijević je iz igre isključio Krešimira Ćosića zbog navodnog vređanja. Heroj meča je bio Dragan Kićanović, strelac 44 poena.
Kića je i u sledećom kolu postigao 44 poena ali protiv Jugoplastike to nije bilo dovoljno. Kolektivnom igrom u kojoj su petorica igrača postigli dvocifren broj poena Splićani su u Beogradu slavili 96-99. Upravo najbolji igrač Partizana Kićanović je na kraju svojom greškom doneo pobedu gostima. Kod rezultata 95-96 Partizan je imao poslednji napad, ali je Kićanović dozvolio da mu Mlađan Tudor oduzme loptu i postigne dva poena. Posle toga je fauliran, pogodio je prvo bacanje, drugo namerno promašio, ali Dalipagić, koji je prvi došao do lopte, promašuje iz odbojke i to je bio kraj nada za crno-bele.
Uzbudljiv meč su odigrali Radnički i Brest, koji je igrao bez Krešimira Ćosića jer je kažnjen sa dve utakmice neigranja zbog isključenja u prvom kolu. U 26. minutu Ljubljančani su vodili 71-55 ali nisu uspeli da utakmicu mirno privedu kraju. Zahvaljujući nadahnutom Jariću i izvanrednom Milovanoviću „krstaši“ preokreću rezultat i na kraju pobeđuju 101-100.
Treće kolo je donelo večiti derbi koji je ispunio halu „Pinki“ do poslednjeg mesta, 3.500 gledalaca koji su bučno bodrili svoje ljubimce. U početku se vodila ravnopravna borba no kako je meč odmicao tako je Partizan nametao svoju igru suparniku. Već na poluvremenu je bilo 59-41 za crno-bele, a na kraju ubedljivih 113-90. Najbolji tandem sveta nije imao milosti prema Crvenoj zvezdi, Kićanović je postigao 35 poena a Dalipagić 41.
Iako je ponovo igrao bez Ćosića Brest je napravio mali podvig i pred svojim navijačima savladao Bosnu 80-76. Iz drugog plana su bljesnuli Jože Papič (22) i Marko Gvardijančić (20) i nadmašili Delibašića i Varajića, glavne vedete Bosne.
Dovoljna su bila četiri kola da više nema neporaženih timova. „Super derbi“ između Bosne i Jugoplastike privukao je u dvoranu Skenderija 5.000 zaljubljenika u košarku. Splićani su dobro počeli ali su izjednačen rezultat više održavali zbog nervozne igra domaćina, nego zato što su oni dobro igrali. Kada se u drugom delu Bosna razigrala, a Mirza Delibašić (32) preuzeo sve konce u svoje ruke, Splićanima spasa nije bilo. Pobeda domaćina 92-84 i sada su tri glavna pretendenta na titulu – Bosna, Jugoplastika i Partizan, izjednačeni na vrhu tabele.
Jedina ekipa bez pobede bila je splitski Dalvin, i već je bilo izvesno da imaju minimalne šanse za opstanak.
U 5. kolu spektakl u Zadru gde je gostovanje Partizana privuklo u Jazine 4.500 gledalaca. Bila je to utakmica u kojoj su se istinski ljubitelji košarke u Zadru radovali uprkos činjenici što su njihovi ljuboimci izgubili dragocene bodove s minimalnom razlikom od samo dva poena. Ali kad Partizanov tandem našteluje nišanske spave tu spasa nema. Dalipagić (44) i Kićanović (38) uprkos katastrofalnom izvođenju slobodnih bacanja crno-belih (24/43) donose pobedu Partizanu od 106-108.
Izuzetno podmlađen tim Crvene zvezde sa trojicom mladića od 18 godina (Nikolić, Vukosavljević i Bogosavljev) dugo je odolevao Bosni, čak i vodio na poluvremenu, ali su gosti u drugom delu dodali gas i lako slavili sa 102-92.
Šesto kolo donosi novi derbi u Ljubljani između domaćina i šampiona Jugoplastike. Brest je posle početnih posrtanja polako hvatao ritam i priključivao se vodećim ekipama. Splićani su imali poslednji napad u regularnom delu za pobedu, ali je Tudor pogrešio i utakmica je otišla u produžetak. Tu su Ljubljančani pokazali da su fizički spremniji i pobeđuju 83-80. Najbolji centarski tandem Jugoslavije Jelovac (26) i Ćosić (15) je dominirao, čak ni reprezentativci Krstulović i Jerkov nisu uspeli da ih zaustave.
A onda antologijski meč u Skoplju. Tamo je uvek bio „vruć teren“, a ovog puta je bilo baš vrelo. Dolazak Partizana bio je pravi magnet za publiku i došlo ih je 2.500 uprkos TV prenosu. Janko Lukovski, Georgijevski, Radulović, Bocevski i Radosavljević su igrali potpuno ravnopravan meč sa crno-belima. Na poluvremenu tri razlike za domaće, a finiš je doneo maksimalnu dramatičnost. Partizan je poveo 100-98, domaći su imali poslednji napad, pokušali su da upute šut ka košu, sudije su svirale prekršaj ali se zapisnički sto već oglasio da je vreme isteklo. Naravno da je nastala velika gužva oko delegata i merioca vremena, Skopljanci su protestovali ali promene odluke nije bilo, Partizan je pobedio. Komentator meča se uredno odjavio, navijači Partizana se odahnuli jer su osvojena dva boda na teškom gostovanju. Počeo je TV dnevnik, i u najavi su gledaoci saznali da se u Skoplju – igraju produžeci!! Kakav šok za navijače Partizana.
Naime, posle dugog većanja sudije su preinačile prvobitnu odluku, rekli da vreme nije isteklo pa su domaći izveli dva slobodna bacanja i izborili produžetak. Na krilima tog neočekivanog dara igrači Rabotničkog su nadmašili i sebe i protivnika, i na kraju slavili 131-128. Ni rekordan učinak sezone tandema Kića – Praja od 90 poena (Dalipagić 53, Kićanović 37) nije crno-bele spasao od poraza. Neverovatna utakmica.
Zanimljiv duel u 9. kolu između podmlađenog tima Zadra i iskusne ekipe Bresta. Od prvog do 36. minuta gosti su bili u stalnom vođstvu, u jednom trenutku razlika je bila i jedanaest poena, ali se Zadrani nisu predavali. Čak su dva minuta pre kraja uspeli i da povedu, pa je 90 sekundi pre isteka regularnog toka Gvardijančić izjednačio i do kraja smo videli samo promašaje. No, u produžetku Ljubljančani, lišeni usluga Ćosića koji je izašao zbog pet ličnih grešaka, nisu mogli da se nose sa domaćim timom koji je odneo zasluženu pobedu.
Posle devet kola na vrhu je bila Bosna sa jednim porazom, a pratili su je Jugoplastika i Partizan sa porazom više. Usledila je pauza od dve nedelje pošto se igralo Balkansko prvenstvo.
Spektakl u “Skenderiji”
Balkansko prvenstvo koje se tradicionalno održava svake godine okupilo je pet reprezentacija. Pored naše igrale su još selekcije Grčke, Rumunije, Turske i Bugarske. Jugoslavija je ostvarila četiri ubedljive pobede i osvojila prvo mesto. Sastav je bio sasvim respektabilan – Papič, Ristanović, Skroče, Koprivica, Knego, Đogić, Radulović, Ćosić, Radovanović, Nakić, Subotić, Delibašić.
Pauza kao da nije prijala lideru na tabeli sarajevskoj Bosni. Domaći tim i Cibona pružili su gledaocima pravu sportsku dramu. Iako je veći deo meča vodila, Bosna nikako nije uspevala da se odlepi od upornih gostiju. Nervoza je ušla u redove domaćih što su Zagrepčani iskoristili, i preko Knego u samom finišu stvorili nedostižnu prednost. Ovo je bio drugi poraz Bosne u sezoni.
Taj rezultat su iskoristili prvi pratioci Jugoplastika i Partizan da se pobedama izjednače sa Bosnom.
No, mine su vrebale na sve strane i bilo je teško prolaziti ligom i ostati čitav. Na jednu takvu minu Spličani su naleteli u Čačku.
Koliko god Borac baš nije blistao tokom sezone znalo se da kad se raspucaju čačanske haubice Mišović i Arsić protivniku se crno piše. A Splićani su imali tu nesreću da su igrali one večeri kad je ovoj dvojici ubojitih strelaca sve polazilo za rukom. Nije se Jugoplastika predavala, uspela je da posle vođstva domaćih 114-108 serijom poena izjednači rezultat, ali je onda čačanska legenda koja je igrala oproštajnu sezonu – Radmilo Mišović – šest sekundi pre kraja postigao poene i odlučio pobednika.
A onda u 12. kolu duel koji će odlučiti prvaka prvog dela prvenstva a možda, ko zna, i konačnog šampiona. Oko 7.000 gledalaca bilo je u „Skenderiji“, naše najbolje sudije Jakšić i Brumen i dva trenutno najbolja tima Bosna i Partizan – svi preduslovi za pravi spektakl. Partizanovi košarkaši su zaslužili bodove u derbiju koji je igrom opravdao očekivanja. Bili su bolji, sigurniji svih 40 minuta. Početak je bio Bosnin (6-2, 8-4) ali su ubrzo Beograđani, najviše zahvaljujući raspoloženim Dalipagiću i Kićanoviću, uspeli da preokrenu rezultat u svoju korist. Izgledalo je da su, kada je u 25. minutu Kićanović napravio četvrti prekršaj, Sarajlije bliže pobedi. Međutim, s nekoliko grešaka prilikom dodavanja Bosna je dopustila protivniku da stekne visoku prednost (29. minut 74-86). Finiš je bio formalnost jer su smireni Beograđani u napadu igrali čekajući pravi trenutak da poentiraju. Na kraju konačnih 102-107, Dalipagić (43) i Kićanović (34) nadmašili su Mirzu Delibašića (36) koji je jedini bio raspoložen u domaćem sastavu.
Na ovaj način Partizan je obezbedio prvo mesto posle prvog dela, i u drugom dočekaće na svom terenu najvećeg rivala.
Poslednje kolo prvog dela donelo je hrvatski derbi između Cibone i Jugoplastike. Dva poluvremena, dve potpuno različite slike na terenu. U prvom delu gosti su dominirali i dobili ga sa 43-38. U drugom delu Cibona je zaigrala presing, što je zbunilo Splićane i izazvalo gomilu izgubljenih lopti i nepotrebnih prekršaja. Cibona se odlepila na devet poena razlike što je bilo dovoljno za konačnu pobedu. Gosti su u samom finišu prišli na 93-92, ali nije više bilo vremena za potpun preokret. Kod domaćih je blistao Andro Knego (31) a dostojno mu je parirao kolega iz reprezentacije Željko Jerkov (28).
Lider na tabeli posle prvog dela bio je Partizan sa samo dva poraza, pratili su ga Bosna i Brest sa porazom više, i Jugoplastika koja je izgubila četiri meča. Na dnu je Dalvin sa samo jednom pobedom, a u zoni ispadanja bili su još Rabotnički, Kvarner i BEKO.
Derbi za derbijem
Prvo kolo nastavka donelo je odmah duel dva tima iz vrha tabele. Partizan je u dvorani na Novom Beogradu dočekao Brest iz Ljubljane pred oko 4.500 gledalaca. Domaći košarkaši su odlučujuću prednost stekli početkom drugog dela, pa znatno angažovanija igra Ljubljančana u finišu meča nije donela preokret. Na 17 sekundi pre kraja sudija Popovski dosudio je prekršaj Subotića nad Dalipagićem kod rezultata 101-98, Praja je iskoristio oba bacanja i osigurao nove bodove svom timu. Najbolji tandem sveta je bio nezaustavljiv, Kićanović je postigao 38 poena a Dalipagić 42. Najbolji kod gostiju je bio Krešimir Ćosić (26) all bez prave pomoći saigrača.
Uzbudljiv meč je odigran i u Valjevu gde je tek u poslednja dva minuta meča Bosna uspela da reši pitanje pobednika. Najviše zahvljujući Mirzi Delibašiću koji nije bio toliko efikasan, ali je odlično upošljavao svoje saigrače Varajića, Krvavca i Đogića.
I u sledećem kolu Bosna je imala neugodno gostovanje u Rijeci. Kvarner se nalazio u donjem delu tabele ali nisu nimalo respektovali gostujuću ekipu koja je bila veliki favorit u ovom meču. Dok su u prvom delu meča Sarajlije opravdale tu ulogu, u nastavku potpuno druga slika na terenu. Boris Pilepić (25) bez milosti je punio koš gostiju, i samo zahvaljujući čistom kvalitetu Delibašića, Varajića i Radovanovića Bosna je na kraju slavila 100-103.
No, pravi spektakl se odigrao u Splitu gde je Jugoplastika dočekala lidera na tabeli Partizan. Gosti su bolje otvorili meč, u jednom trenutku imali i deset poena prednosti, pa ipak se na odmor otišlo sa minimalnom prednošću „žutih“. U nastavku je vođena izjednačena borba, u 35. minutu rezultat je nerešen 67-67, a onda su gosti doživeli – krah. Splićani su uspeli da se odvoje na pet poena razlike i tu prednost su uspeli da održe do samog kraja. Kraj utakmice je oko 3.500 gledalaca dočekalo na nogama i burnim ovacijama su pozdravili „žute“ u čijim redovima je blistavu partiju pružio Željko Jerkov.
Sada su se na vrhu bili izjednačili Bosna i Partizan, a pobedu manje su imali Jugoplastika i Brest. Na dnu tabele, pored otpisanog Dalvina, za izbegavanje 13. mesta i direktnog ispadanja borili su se Rabotnički i Kvarner.
Svako kolo nosilo je nove derbije i nova uzbuđenja. U 16. kolu Bosna je na svom terenu mnogo lakše nego što se očekivalo savladala Brest 122-104, i pobegla im na dve pobede više. Sjajni trio Varajić (30), Delibašić (27) i Radovanović (22) je bio prejak za goste iz Ljubljane koji kao da su polako gubili dah u šampionskoj trci.
Iako to nije govorio položaj na tabeli (Partizan je bio na vrhu, a Crvena zvezda u sredini) „večiti derbi“ je doneo ravnopravnu borbu, ali ipak i još jednu pobedu crno-belih. Preko 4.500 gledalaca u Hali sportova na Novom Beogradu moglo je da uživa u izjednačenoj borbi koja se u samom finišu razrešila pobedom Partizana 96-93. Crveno-beli su kolektivnom igrom u kojoj je cela petorka bila dvocifrena uspeli dugo da odolevaju Partizanu, ali je na kraju sjajni Kićanović opet odlučio pobednika.
U 17. kolu – novi veliki derbi. Jugoplastika je pred milionskim TV gledalištem i prepunom dvoranom na Gripama izgubila veliki derbi od direktnog konkurenta za prvo mesto sarajevske Bosne sa 108-114, i tako praktično ostala bez šansi za odbranu titule prvaka Jugoslavije. Utakmica je bila dramatična, puna nervoze i preokreta, praćena bučnim i pokatkad nekorektnim navijanjem. A u 35. minutu je izgledalo da je sve rešeno kad je Jugoplastika povela 100-93, međutim sudije onda sviraju korake Vilfanu i kola domaćih kreću nizbrdo. Serijom 0-10 gosti preokreću rezultat i na kraju slave 108-114. Mirza Delibašić je odigrao partiju sezone (44) i domaći nisu imali rešenja za njega. Najbolji kod domaćih je bio Peter Vilfan (36) ali je promašio odlučujuće šuteve na kraju meča.
Ceh igranju na dva fronta (domaća liga i Kup šampiona) platila je Jugoplastika porazom od Kvarnera. Četiri sekunde pre kraja Grabovac je pogodio i doneo veliko slavlje Riječanima. Ovaj poraz predstavljao je i definitivan oproštaj Splićana od odbrane šampionske titule.
Al su onda „žuti“ rešili da povuku za sobom i Brest. Iako utakmica nije imala preteran takmičarski značaj za Splićane odigrali su je za čast i prestiž. Kada su u 30. minutu poveli 71-56 činilo da je sve rešeno, ali se Ljubljančani nisu predavali. Agresivnom odbranom malo pomalo smanjivali su prednost domačina, da bi 25 sekundi pre kraja prišli na 81-83. No, onda im je ponestalo snage i koncentracije za potpun preokret. Najbolji igrač na terenu bio je Ivica Dukan, on je bio junak derbija, a sjajne saradnike imao je u Grginu i Jerkovu. Ovim porazom i Ljubljančani se ostali na tri pobede manje od vodećeg dvojca koji su sad sami nastavili šampionsku trku.
I u donjem delu tabele se zakuvalo. Dalvin je bio zakucan na dno a u derbiju začelja Kvarner je savladao BEKO 83-79, čime se izjednačio sa Rabotničkim i došao na pobedu manje od beogradskog tima. Čak 4.000 navijača je pozdravilo odlične partije Miličevića (26) i Juga (24) dok je u ujednačenom timu gostiju najefikasniji bio Nebojša Nikolić (16).
Čarobnjak Kinđe
Spektakularne utakmice se smenjuju iz kola u kolo. U 21. jedna od najuzbudljivijih i najdramatičnijih, ali ne kola već cele sezone, odigrana je u Zagrebu gde je Cibona dočekala Partizan. Neizvesnost je bila potpuna do samog finiša kada je Cibona ispustila pobedu. Naime, osam sekundi kraja bilo je 106-106. Tada je, ispostaviće se, rukovodstvo Cibone donelo pogrešnu odluku i, umesto da u poslednjih osam sekundi pokuša da postigne koš iz igre, oni su se odlučili na dva slobodna bacanja (ondašnja pravila su omogućavala izbor). Mladom Aci Petroviću ruka je zadrhtala, jedno je slobodno bacanje pogodio a drugo promašio, ali je zato Dalipagić (41) iskoristio priliku i u poslednjih osam sekundi sa udaljenosti veće od deset metara pogodio koš i doneo svojoj ekipi dragocenu pobedu. Radost legendarnog Praje koji je bukvalno preskakao preko zapisničkog stola od oduševljenja teško je zaboraviti.
Šta tek reći za meč u Čačku koji je Bosna dobila tek posle produžetka? Čačani su veći deo meča bili potpuno ravnopravan suparnik, zahvaljujući promašajima domaćih igrača utakmica je otišla u produžetak. U produžetku veličanstveni Mirza Delibašić (43), uz pomoć Žarka Varajića (32), donosi važnu pobedu gostima 111-118. Kod Borca za igru su više bili raspoloženi visoki igrači Drobnjak (34) i Urošević (24).
Rabotnički je na svom terenu doživeo minimalan poraz od Radničkog 89-90, i svoje šanse za opstanak s obzirom na raspored sveo na minimum. Najbolji u gostujućoj ekipi je bio Milun Marović, strelac 22 poena.
Sudbina Skopljanaca je definitivno zapečaćena kada su u 23. kolu doživeli poraz od Kvarnera, opet sa jednim poenom razlike 83-84, i to košem koji su primili u poslednjoj sekundi. Time je rešeno pitanje i drugog putnika u niži rang.
Bosna je prebrodila još jedno teško gostovanje, u Zagrebu savladana je Cibona 89 -92, čime su Sarajlije ostvarili 11. uzastopnu pobedu. Ponovo je blistao Kinđe Delibašić sa 39 poena.
A onda – kulminacija sezone. U četiri dana dva puta će se sastati u tom trenutku možda i dva najbolja tima Evrope, i u direktnim duelima odlučiti ko su novi osvajači Kupa Radivoja Koraća i šampionske titule SFRJ.
U prvom meču, o kojem će biti reči nešto kasnije, Partizan je u veličanstvenom duelu u Banjaluci savladao Bosnu i osvojio svoj prvi evropski trofej.
S obzirom da je protiv Sarajlija slavio i u prvom delu prvenstva na njihovom terenu, i u novi duel koji je odlučivao o novom prvaku ušao je kao favorit.
No, Bosna je pokazala da je najbolja kad je najteže. Sjajnom igrom, puleni Bogdana Tanjevića od početka su držali vođstvo, na odmor otišli sa sedam poena prednosti (51-58). Nošeni fanatičnom podrškom 4.000 „grobara“ u Hali sportova na Novom Beogradu, košarkaši Partizana su se približili na dva poena zaostatka. Do kraja je ostalo još 23 sekunde kada je fauliran Mirza Delibašić. Svi su očekivali da će igrači Bosne odabrati loptu sa strane i pokušati je sačuvati do kraja. No, legendarni Kinđe je odabrao dva slobodna bacanja i, uz zaglušujuću buku zvižduka, oba pogodio.
Ne samo da je Bosna sačuvala prednost, nego je i povećala do konačnih 102-109. Bila je to pobeda za titulu, iako je ostala formalnost da nekoliko dana kasnije, u poslednjem kolu, pred 7.000 navijača u Skenderiji, pobedi Radnički 108-84 i osvoji prvi trofej u klupskoj istoriji.
Šest godina posle ulaska u Prvu ligu Bosna je postala prvak Jugoslavije.
Iz lige su ispali Rabotnički i Dalvin, a zbog smanjenja broja klubova u Prvoj ligi na 12 u kvalifikacijama za opstanak igrali su OKK Beograd i Kvarner koji su uspeli da savladaju rivale i sledeće sezone ponovo se takmiče u najvišem rangu.
Najbolji strelci prvenstva bili su ubedljivo Dragan Kićanović (34,4 poena u proseku) i Dražen Dalipagić (33,7), ubojiti tandem Partizana.
Nezaboravno finale u Banjaluci
Svoju dominaciju Bosna je potvrdila i osvajanjem Kupa Jugoslavije. Drugi finalista je bio beogradski Radnički, koji je još u šesnaestini finala eliminisao Partizan a u polufinalu Crvenu zvezdu. Ipak, u tom trenutku Bosna je bila kvalitetniji rival, i u finalu apsolutno zasluženo slavila sa 88-76.
U Kupu šampiona Jugoplastika je ostavila sasvim zadovoljavajući utisak. U svojoj četvrtfinalnoj grupi zauzela je prvo mesto zahvaljujući ubedljivoj pobedi nad Panatinaikosom na svom terenu 102-74 (Jerkov 24). U polufinalnoj grupi odlično su se nosili sa evropskim velikanima, savladan je Makabi 112-111 (nezaboravna partija Petera Vilfana, strelca 44 poena), u oba meča slavni Mobilđirđi iz Vareza, a prolaza u finale koštao ih je poraz od švedskog Alvika kojem je to bila jedina pobeda. Na kraju peto mesto u Evropi je bio sasvm pristojan rezultat.
U Kupu Radivoja Koraća igrala su dva naša najbolja tima te sezone – Bosna i Partizan. I opravdali su renome. Bosna je u svojoj grupi bila bolja i od snažnog Skavolinija iz Pezara, a u polufinalu od slavne Olimpije iz Milana. Minus iz prvog meča od tri poena višestruko su nadoknadili u Sarajevu pobedom od 101-81 (Varajić 29, Delibašić 20).
Partizan je rizikovao da se oklizne već na prvoj stepenici. U Briselu su doživeli neshvatljiv poraz od 98 -80 protiv Andrelehta, i doveli u pitanje dalje takmičenje. Ipak, u revanšu su dodali gas, pobedili sa 110-87 i prošli dalje (Dalipagić 45, Kićanović 30). Partizan je u grupi bio bolji od Nice, AEK-a i Đenove. A onda u polufinalu prava poslastica – suparnik je bio novi prvak Španije Huventud, predvođen legendarnim Mokom Slavnićem. U prvom meču u Badaloni praštalo je na sve strane, Moka 32 poena i Santiljana 29, a sa druge strane Kićanović 35 i Dalipagić 34, za pobedu domaćih 114-109. U revanšu Moka je zaustavljen na 16 poena dok crno-beli tandem nije imao milosti prema reprezentativnom kolegi. Dalipagić je dao 36 poena a Kićanović dodao još 31 za pobedu Partizana 107-95 i prolaz u finale.
U banjalučkom Boriku 21. marta 1978, pred 6.000 gledalaca, odigrano je verovatno najatraktivnije finale nekog evropskog kupa. Opet je praštalo na sve strane, po sistemu „trči i pucaj“. Košem Đogića u poslednjoj sekundi Bosna je izjednačila na 101-101, i izborila produžetak. U nastavku im je ponestalo snage, zbog pet ličnih grešaka izašli su Radovanović, Varajić i Bosiočić a Dražen Dalipagić nije mogao da promaši. Na kraju 117-110 za crno-bele i prvi evropski trofej ide u vitrine beogradskog kluba. Najbolji Praja Dalipagić (48), njemu uz rame Kićanović (33) i prijatno iznenađenje Miško Marić (21). Kod Bosne je naefikasniji, po običaju, bio Mirza Delibašić sa 32 poena.
Bila je ovo jedna od najlepših i najuzbudljivijih sezona u košarkaškoj istoriji SFRJ.
Photo: MN press, Twitter