Početna ISTORIJASezona 1993-94: Možda najslađa titula

Sezona 1993-94: Možda najslađa titula

od Darko Bjelobaba
223 pregleda

Ratovi su 1993. i dalje trajali, ekonomija je bila u potpunom kolapsu, zemlja pod sankcijama. Ipak, život je morao da se odvija pa je tako održano i novo košarkaško prvenstvo Savezne Republike Jugoslavije.

Ponovo su glavni favoriti aktuelni prvak Crvena zvezda i Partizan, samo su sad uloge zamenjene u odnosu na prošlu godinu. Ovaj put su „crveno–beli“ ostali bez udarnog trija Saše Obradovića (Limož), Nebojše Ilića i Zorana Jovanovića (Španija) dok su novajlije nekada veliki talenat naše košarke Ivica Mavrenski (Profikolor), povratnik Aleksandar Gilić (Radnički Beograd) i najzad potpuno zdravi Mileta Lisica. Veliki udarac predstavljao je i odlazak mladog Predraga Stojakovića, na kome je Zvezda planirala da gradi svoju budućnost.

Partizan je ostao bez Vlade Dragutinovića, Slaviše Koprivice i Slađana Stojkovića, a novajlije su bili iskusni Zoran Sretenović (vratio se iz Antiba) i niz talentovanih klinaca poput Harisa Brkića, Miroslava Čubrila, Nenada Čanka… Prosek godina Partizanovog tima bio je 21,2, i osim Sretenovića nije bilo igrača starijeg od 23 godine. Iz današnje perspektive gotovo nestvarno. Klub je napustio i trener Željko Obradović, a zamenio ga je neafirmisani imenjak, Sarajlija Željko Lukajić.

Liga je ponovo brojala 12 klubova i igrao se normalan dvokružni sistem. Potom se liga delila ponovo na Plavu (prvih šest) i Belu (od 7 do 12 mesta). Za plej-of su se igrale prvo kvalifikacije: 5. i 6. iz Plave lige protiv prve dve ekipe iz Prve B lige (na dve pobede), a 7. i 8. iz Bele lige protiv 9 i 10. Pobednike iz ovih duela čekale su četiri prvoplasirane ekipe iz Plave lige. Prilično komplikovan sistem, a možda i nepotreban jer su na kraju u polufinalu zaigrale četiri prvoplasirane ekipe.

Sezona je zanimljiva i po tome što veliki broj mladih igrača, praktično juniora, zbog trenutne situacije napušta zemlju i odlazi u inostranstvo, naročito u Grčku. Tu prednjači Crvena zvezda koju su, nekad i pod prilično čudnim okolnostima, napustili Predrag Stojaković, Reljić, Aleksandar Lazić, Dušan Jelić, Nemanja Ćuk, Srđan Jovanović, Duško Vukčević i preselili se u Grčku i odmah zatim dobili tamošnje državljanstvo. Iz Partizana je (preko Slovenije) u PAOK otišao Raša Nesterović.

Povratak Saše Obradovića

Iva iz Šapca dobija sponzora u vidu Dušana Borovice, prethodne sezone sponzora banjalučkog Borca a sledećih sezona vlasnika ambicioznog prvoligaša Borovice. Zanimljiva je situacija i sa valjevskim prvoligašem gde je došlo do fuzije između Metalca i Big Enexa. Metalac je izborio ulazak u Prvu ligu ali je ostao bez sponzora, a Big Enex je jedva izborio opstanak u Prvoj B ligi ali je finansijski bio mnogo stabilniji. I eto i njih u Prvoj ligi.

Prvi deo sezone je protekao u potpunoj dominaciji Partizana koji je u 22 utakmice doživeo samo dva poraza, pritom oba puta pobedivši najvećeg rivala Crvenu zvezdu. Trenutak koji je nagovestio mogući preokret sezone je povratak u januaru Saše Obradovića u Zvezdu posle neuspešne epizode u Limožu.Ovaj prošlogodišnji najbolji igrač sezone je bio bez sumnje ogromno pojačanje za „crveno–bele“. Ipak, Partizan je zadržao lidersku poziciju i posle drugog dela uspevši da opet u oba duela, doduše vrlo tesno – 83-80 i 89-87, savlada Crvenu zvezdu. Iako je posle ligaškog dela bio ubedljivo prvi bilo je prilično jasno da u tom trenutku ipak nije toliko kvalitetniji od pulena Vladislava Lučića, i samim tim siguran favorit za titulu.

Saša Obradović

Partizan i Crvena zvezda su se prosto prošetali do finala kroz plej-of. U četvrtfinalu „crno-beli“ su lako sa 2-0 savladali Bobanik (Kraljevo). U polufinalu ih je čekao Profikolor sa moćnom petorkom Dejan Radonjić, Slađan Stojković (prvi strelac šampionata sa 27,9 poena u proseku), Milan Preković, Milenko Topić i Željko Topalović. Iskusni igrači Profikolora su pružili častan otpor, pogotovo u drugoj i trećoj utakmici, ali nisu uspeli da izbegnu „čišćenje“ od 0-3. Crvena zvezda je imala još lakši posao protiv Iva Borovice (Šabac) gde ni legendarni Mijajlo Grušanović nije uspeo da doprinese bar jednoj pobedi Šapčana.

U međuvremenu je odigran i Kup Jugoslavije. Igran je po četvrtfinalnim grupama od po četiri ekipe, iz kojih su prvaci odlazili u polufinale. Jedino, uslovno, iznenađenje je pobeda Ive nad Profikolorom 93–85, čime su Šapčani izborili pravo na duel sa Partizanom. Iako su pružili snažan otpor, Partizan je slavio 85-80. U drugom polufinalu, u još jednom tvrdom susretu, Crvena zvezda je eliminisala Spartak sa 70-62.

U velikom finalu odigranom 6. marta 1994. u velikoj dvorani SPC „Vojvodina“ pred 8.000 gledalaca Partizan je po šesti put te sezone savladao crveno-bele. Iako je na kraju bilo samo dva poena razlike, Crvena zvezda, sa raspoloženim Sašom Obradovićem, koji je ubacio 41 poen, nije uspela da se odupre Partizanu u čijim redovima su se istakli Lončar sa 25, Sretenović 17, Berić 15, Rebrača 12 i Brkić 11 poena. Prevagu je donela spoljna linija Partizana Sretenović, Lončar i Brkić, dok je kod Zvezde Saša Obradović ostao „usamljeni revolveraš“ što je bilo nedovoljno za pobedu.  Zanimljivo da su sudije Tihomir Bubalo i Branko Jovanović dosudile čak 72 lične greške, po 36 na obe strane. Izgledalo je da je rezultat prelomljen 2,20 minuta pre kraja kada su crno-beli poveli 94-84 posle prodora Harisa Brkića. Međutim, ipak se ušlo u neizvesnu penal završnicu, gde je odlučujuće poene sa linije za slobodna bacanja postigao Zoran Sretenović.

Krenula lavina

Činjenicom da je tokom sezone ostvario sedam uzastopnih pobeda protiv večitog rivala Partizan je ušao kao favorit u finalnu seriju plej-ofa, bez obzira što su mnogi analitičari ukazivali na oprez jer derbi je uvek derbi, pogotovo što je ovaj put suparnika trebalo dobiti četiri puta.

Tim Partizana u sezoni 1993-94

U prvoj utakmici Zvezda je iznenadila crno-bele odličnom odbranom i praktično već u prvom delu ostvarila nedostižnu prednost za pobedu od 79-64. Legendarni Moka Slavnić je proročanski izjavio: „Mislim da je Zvezdina lavina krenula“.

Druga utakmica je imala obrnut tok. Prvo poluvreme je bilo izjednačeno, na poluvremenu rezultat je bio 46-46, a onda u drugom delu – potop Partizana. „Iks faktor“ utakmice je bio Dragoljub Vidačić koji je potpuno preokrenuo tok meča. Postigao je 19 poena uz samo jedan promašaj iz igre (8 od 9), i doneo crveno–belima drugu pobedu od 99-85.

U trećem meču se očekivalo da će se Partizan najzad trgnuti i vratiti se u seriju. Umesto toga još jedna košarkaška simfonija Crvene zvezde. Predvođena Sašom Obradovićem, koji je svih 40 minuta proveo na parketu, Zvezda je opet ubedljivo slavila sa 103-88. Odličan je bio i Aleksandar Trifunović, strelac 20 poena, i na taj način tim sa Malog Kalemegdana je stigao na korak od titule. Utakmice su igrane dan za danom (tri utakmice su odigrane u tri dana) i neminovno se pojavio veliki umor kod igrača. Verovatno više kod Zvezdinih jer kako su odigrali prva tri meča crno-beli se baš i nisu previše umorili.

Valjda zato je četvrta utakmica bila mnogo nervoznija i na ivici incidenta. Partizan više nije imao priliku za popravni i najzad je odigrao jedan meč na nivou svojih igara iz ove sezone. Meč viner je bio mladi Miroslav Berić, strelac 15 poena, od kojih su većina postignuti u najbitnijim trenucima. Partizan je slavio sa 78-69, smanjivši rezultat u seriji na 1-3.

Druga šampionska lopta za Zvezdu u petom duelu dodatno je podigla tenziju. Zvezda je vodila većim tokom meča, na poluvremenu je bilo 43-36 za crveno beli tim. Sredinom drugog dela učinilo se da Partizan, predvođen tandemom budućnosti Brkić – Berić, ima snage za potpuni preokret. Da do njega ne dođe pobrinuo se sa još jednom fenomenalnom partijom Mileta Lisica sa 21 poenom i pet skokova. Ipak, poslednji napad je imao Partizan ali se mladi Nikola Lončar nije najbolje snašao i Zvezda je trijumfovala 80-79 – dovoljno za ukupnu pobedu od 4–1 i novo slavlje i novu titulu prvaka.

Apsolutno zaslužen trijumf Zvezde koja je, iako je većim delom sezone kaskala iza večitog rivala, na kraju odigrala najbolje kad je bilo najpotrebnije. Mavrenski, Vidačić, Obradović, G. Karadžić, Trifunović, Milutinović, Lisica, N. Jovanović, Tomašević i Gilić doneli su Crvenoj zvezdi 14. (drugu uzastopnu) titulu. Kakav je to podvig najbolje govori podatak da će u sledećih 20 godina Zvezda uzeti samo jednu titulu.

Ako je šampionska titula iz 1993. možda i bila očekivana, ova osvojena 1994.  je u velikoj meri bila iznenađujuća, i samim time i slađa.

Po izboru novinara najbolja petorka šampionata je bila Zoran Sretenović (Partizan), Saša Obradović (Crvena zvezda), Slađan Stojković (Profikolor), Mileta Lisica (Crvena zvezda) i Željko Rebrača (Partizan).

Zbog sankcija i nemogućnosti igranja međunarodnih utakmica na „mala vrata“ u Atini je odigran susret između reprezentacije Grčke i „YU OLL star tima“. Da pomenemo sastav Stevanović, Danilović 11, Obradović 5, Mišković, Rebrača 15, Koturović 2, Đorđević 21, Sretenović 5, Bošković, Savić 8, Tomašević, Koprivica 12. Rezultat 79-65 za nas.

Photo: mojacrvenazvezda, Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar