Sezona 2001-02: Stigao Duško, stigla i titula
- October 27, 2021
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
Ono o čemu se šuškalo i dugo pregovaralo 2001. postaje stvarnost – formirana je regionalna liga. Već šest godina po okončanju ratova na prostoru bivše Jugoslavije realizovana je ideja o zajedničkoj ligi. U situaciji kad je u svim zemljama nastalim na prostoru bivše države postajalo tek nekoliko ekipa koje su izrazito dominirale u odnosu na ostale klubove, bila je razumljiva želja da se formira liga koja će imati određenu težinu, kvalitet i donositi čak i neku finansijsku dobit. Za ovih 20 godina prošla je kroz mnoga iskušenja ali, eto, i dalje postoji. Za početak, bila je bez učešća srpskih klubova.
U domaćoj ligi posle trogodišnje dominacije Budućnosti postavljalo se pitanje da li je tome došao kraj. Najveći problem za Budućnost je bilo učestvovanje na tri fronta – kao naš jedini učesnik u Jadranskoj ligi, Evroligi i, naravno, jugoslovenskoj ligi. To je iziskivalo veliki broj utakmica, putovanja, povećan umor i broj povreda, pa je bilo pitanje kako će se „đetići“ u svemu tome snaći. Klub su napustile dve najveće zvezde, Dejan Tomašević i Milenko Topić, i njihov odlazak je bilo teško nadomestiti. To su trebali da odrade iskusni internacionalac Petar Arsić (Olimpija), Aleksandar Smiljanić (FMP), Žarko Čabarkapa (Beopetrol), Nikola Jestratijević (Kinder) i Dalibor Pejčinović (Zadar). Za šefa stručnog štaba postavljen je Zoran Sretenović, ali je on već negde u novembru smenjen i stigao je Miodrag Kadija. A njega je u januaru zamenio Darko Ruso.
Partizan je rešio da posle nekoliko neuspešnih pokušaja titulu vrati u Humsku. Zato je pre svega vraćen trener Duško Vujošević i tek će godine koje slede pokazati dalekosežnost te odluke. Iz prošlogodišnjeg sastava nedostajali su Amerikanac Koton, Dragan Marković, Miroslav Berić, Ratko Varda, Nikola Bulatović i Branko Milisavljević.
Dovedena su vrlo ozbiljna pojačanja: Vlada Šćepanović (Efes Pilsen), Stevan Nađfeji (Radnički BG), Đuro Ostojić (Lovćen), Jovo Stanojević (Izrael), Predrag Materić (Avr) i Miloš Vujanić (Crvena zvezda). Izvesno je da su crno-beli imali jači sastav nego prethodne sezone.
Za njihovog rivala Crvenu zvezdu se to ne bi baš moglo reći. Posle prošlogodišnje očajne sezone u klub su stigli povratnik Srđan Jovanović (Kantu), Milan Dozet (Sloga), Jovan Koprivica (Beopetrol), Igor Đaletić (Leiria) i Dušan Nedić. Realno, dosta skromno za neke ozbiljnije rezultate.
Mnogo veće ambicije jr imao FMP dovođenjem Dušana Kecmana iz Beopetrola, kao i Hemofarm kojem je pristupio provereni strelac Nebojša Bogavac iz Lovćena, a tu je bio i mladi supertalentovani Darko Miličić, koji je sa 16 godina priključen prvom timu.
Već drugo kolo je donelo derbi prvenstva između Partizana i Budućnosti. U neizvesnom meču gosti su slavili 88-85 i time pokazali da su i ove sezone najozbiljniji kandidat za titulu. Kada su u četvrtom kolu i košarkaši Zvezde slavili protiv crno-belih bilo je jasno da je pred Partizanom dug put do eventualnog preotimanja titule od Budućnosti. Neverovatnom poslednjom četvrtinom koju su dobili 35-15, predvođeni Dozetom (19) i Milutinom Aleksićem (16), Zvezda je slavila 81-73.
U šestom kolu novo iznenađenje. Njega priređuju košarkaši FMP-a koji slave u Podgorici protiv Budućnosti 79-73, i time pokazuju da i oni imaju velike ambicije u ovoj sezoni. Za njima ne zaostaje ni Hemofarm koji u svojoj dvorani pobeđuje Partizan 86-78, i nanosi crno-belima čak treći poraz. Ipak, najveću senzaciju u prvom delu priređuje kraljevačka Sloga koja u dramatično meču nanosi drugi poraz Budućnosti, 81-80. Kao kuriozitet treba reći da za Slogu nastupa u svojoj jedinoj sezoni koju je odigrao u Srbiji Saša Dončić, otac sadašnje NBA zvezde i slovenačkog reprezentativca Luke Dončića.
Posle prvog dela lider je Budućnost sa devet pobeda a slede FMP Železnik i Partizan sa pobedom manje.
Uzbudljivo finale Kupa
Završni turnir u Kupu Jugoslavije odigran je u Podgorici. Na njemu nije učestvovala Crvena zvezda jer je u osmini finala doživela pravi debakl protiv Zdravlja u Leskovcu, 62-95.
Četvrtfinalni mečevi su prošli prema očekivanju, favoriti su slavili tako da su se u polufinale plasirali Budućnost, Partizan, Hemofarm i FMP.
Partizan je u polufinalnom susretu sa neugodnom i veoma kvalitetnom ekipom iz Železnika pokazao psihološku stabilnost u odlučujućim momentima i rezultatom 81:73 (16:20, 23:17, 18:24, 24:12) sasvim zasluženo obezbedio borbu za trofej.
Predvođeni Milošem Vujanićem (28 poena) crno-beli su tokom susreta u nekoliko navrata sprečavali “limenke’ da naprave veću poen-razliku. Odlučujući trenuci meča dogodili su se početkom poslednje četvrtine kada je FMP Železnik imao četiri poena prednosti. Serijom od 14:2, Partizan je od 57:61 došao do 71:63, a malo kasnije imao i svoju najveću prednost od devet poena – 76:67.
Košarkaši Budućnosti, uz dosta napora, uspeli su u meču prepunom preokreta da savladaju ekipu Hemofarma rezulatom 85:78 (25:15, 11:29, 25:12, 24:22), i plasiraju se u finale nacionalnog kupa.
Domaćini su bolje ušli u susret i nakon deset minuta vodili 25:15. Međutim, period koji je usledio u potpunosti je pripao Vrščanima. Oni su uspeli da načine rezultatski preokret i na odmor odu sa prednošću od osam poena – 44:36.
Treću četvrtinu obeležila je dobra igra branioca titule osvajača kupa. Čvrstom igrom u odbrani i efikasnom u napadu, Podgoričani su dobili ovaj deo igre sa 13 poena razlike. Igrači Hemofarma se nisu predavali i trojkama su došli do neizvesne završnice u kojoj, ipak, nisu imali snage za potpuni preokret.
Košarkaši Partizana su konačno osvojili Kup Jugoslavije jer su u finalnom susretu u Podgorici savladali domaćina Budućnost sa 88:81 (21:17, 24:25, 20:25, 23:14).
Ovo finale kupa ostaće u sećanju po dobroj i uzbudljivoj košarci, koja je zadovoljila ukuse oko 4.000 gledalaca u sportskoj dvorani “Morača”. Atmosfera je bila lepa, ponašanje igrača korektno, suđenje odlično. Dva trenutno najbolja jugoslovenska košarkaška tima ispunila su sva očekivanja i bili su dostojni velikog finala.
Pobednik je odlučen u poslednjoj četvrtini, u uzbudljivoj i neizvesnoj završnici. Budućnost je u najvećem delu poslednje četvrte imala minimalno vođstvo. Činilo se da će ga i sačuvati do kraja. Međutim, dva minuta pre kraja Partizan ga je preuzeo i uspeo da sačuva do same završnice.
Drama u Železniku
U drugom delu sezone Budućnost je drugom pobedom protiv Partizana bila na korak od osvajanja prvog mesta. U sledećem kolu crno – beli su napravili uslugu “đetićima” pobedom nad FMP, jer je sad Budućnost imala dve pobede više od svojih pratilaca. Potom se u „večitom derbiju“ Partizan košem Miloša Vujanića četiri sekunde pre kraja revanširao Zvezdi za poraz u prvom delu. Uljuljkana sigurnim vođstvom na tabeli, ali evidentno i premorena non-stop igranjem, Budućnost doživljava dva poraza na gostovanjima Hemofarmu i FMP-u, i dovodi u pitanje prvo mesto. No, kada su na vrućem gostovanju u Leskovcu slavili protiv Zdravlja 86-85 definitivno su osigurali lidersku poziciju pred plej-of.
Najbolji strelac lige je bio Zlatko Bolić (Vojvodina) sa prosekom 20,7 poena, najbolji skakač je Savo Đikanović (Lovćen) sa 10,1 uhvaćenih lopti, a najbolji asistent je Miljan Pavković (Zdravlje) sa 6,1 dodavanjem.
Ligu su napustili Primorka (Bar) i Radnički (Beograd), koji više nikada neće uspeti da se vrati na prvoligaški scenu (imaće samo jednu kratku i neuspešnu epizodu u sezoni 2011/12). Novi prvoligaši postali su beogradski klubovi OKK Beograd i Lavovi 063.
U četvrtfinalu plej-ofa najlakši posao je imala Budućnost koja je sa dve sigurne pobede eliminisala Zdravlje.
Partizan je vrlo ubedljivo dobio prvi duel protiv Crvene zvezde 91-72. Košarkaši crno–belih su lako izašli na kraj sa večitim rivalom, a ogromne zasluge za trijumf domaćeg tima pripadaju Milošu Vujaniću koji je izvanredno precizno šutirao, pogotovo za tri poena. Standardno dobre partije pružili su i Stanojević i Šćepanović, a crveno-beli nisu imali ni minimalne šanse za uspeh.
Drugi meč je bio mnogo neizvesniji i završen je pobedom crno-belih 77-71. Košarkaši Partizana, znatno teže nego u prvoj utakmici, pobedili su i plasirali se u polufinale plej-ofa. Crvena zvezda je mnogo bolje igrala i uspela je da neutrališe brojne prednosti protivnika, naročito one na centarskim pozicijama. Odlučujuću prednost Partizanu su doneli Vujanić i Šćepanović, dok su za snažniji otpor Zvezde najzaslužniji bili Moris i Peković.
FMP je doživeo poraz u Novom Sadu, ali je potom ostvario dve ubedljive pobede na svom terenu i tako se plasirao u polufinale. Hemofarm se najviše namučio igrajući protiv Lovćena, no dobrom igrom u trećem meču slavili su 80-73 i prošli dalje.
U polufinalnoj seriji protiv Hemofarma prvi put se osetilo da Budućnost više nije toliko superiorna. Oba meča u Podgorici su dobijena uz mnogo napora, ali se ipak očekivalo da će serija biti okončana već u Vršcu. Međutim, Hemofarm je u trećem meču stalno bio u vođstvu i na kraju zasluženo slavio 84-73. Očekivala se velika borba u četvrtom duelu, i ona nije izostala. Ušlo se u izjednačen finiš gde je pobednika odlučio bek domaćih Dragoljub Vidačić trojkom u bukvalno poslednjoj sekundi meča. U odlučujućem petom meču Budućnost je pružila odličnu partiju i u svemu nadvisila Vrščane, koji su ovoga puta igrali potpuno podređenu ulogu. Krajnji rezultat 99-78 najbolje odslikava koliko je domaći tim dominirao. Briljirao je Igor Rakočević sa 30 postignutih poena.
I druga polufinalna serija između Partizana i FMP-a je bila vrlo zanimljiva. U prvom meču viđena je rezultatska klackalica do samog kraja. Završnica susreta protekla je u znaku reprezentativca crno-belih Vlade Šćepanovića. Do tada skoro neprimetan, Šćepanović se raspucao u pravom trenutku i sa četiri vezane trojke svom timu omogućio mirnu završnicu. U poslednju četvrtinu Šćepanović je ušao sa samo četiri poena kraj svog imena. Kada je utakmica završena, brojka je narasla na 20, i oduševljeni navijači Partizana ispratili su ga ovacijama.
U drugom meču FMP pravi brejk i stiče prednost pred dva meča u Železniku. Gosti su od prvog momenta duela nametnuli ritam igre koji nije odgovarao „crno-belima“ i vrlo brzo došli do prednosti od desetak poena. Železnik je, kao i u prvom meču, dominirao u reketu, a Partizan je brojnim šutevima sa spoljnih pozicija neuspešno pokušavao da povrati ravnotežu.
Partizan je u trećem meču polufinala, uspeo da se revanšira FMP Železniku za poraz u svojoj dvorani, pobedom 95-90, i našao se na korak od plasmana u finale plej-ofa. Tim Duška Vujoševića je posebno dobro neutralisao spoljne igrače FMP Železnika. Domaći su izgubili 22, dok su im protivnički košarkaši “oteli” čak 14 lopti. Crno beli su u drugom poluvremenu zaustavili Nikolića i Aškrabića i stekli osetniju prednost, koju su zahvaljujući razigranom Vujaniću sačuvali do kraja susreta.
U četvrtom meču viđena je prava drama. Pet minuta pre kraja regularnog toka utakmice Partizan je bio već viđen u finalu. Izgledalo je da je 10 poena viška crno-belih (78:68) razlika koju FMP ne može stići. Samo tri sekude pre kraja, pri rezultatu 84:83 za Partizan, najbolji igrač FMP Aškrabić bio je u prilici da sa penala svom timu omogući majstoricu. Iskoristio je samo jedan i nagovestio dramu u produžetku, jer crno-beli su prvi nastavak ušli bez centara, pošto su Stanojević, Ostojić i Krstić napustili igru zbog pet ličnih grešaka.
Prednost pod košem FMP je održavao sve do tri sekunda isteka pre dodatnih pet minuta. Imao je prednost od 94:91 kada je Miloš Vujanić krenuo u poslednji napad. Sa skoro 10 metara plejmejker Partizana je više iz očaja šutirao ka košu rivala i pogodio, izjednačio rezultat i produžio dramu.
U drugom nastavku čudan sudijski kriterijum na svojoj koži su osetili i igrači FMP. Iz igre su, zbog pet ličnih grešaka, izlazili Kecman, Aškrabić i Popović, dok je Vujanić nastavio svoju simultanku.
Na kraju crno-beli su stigli do cilja i ostvarili, čini se, ipak, zasluženu pobedu 107-102. Igrač utakmice bio je, bez sumnje, Miloš Vujanić, mada bi taj epitet pripao Aškrabiću da je kojim slučajem njegov tim zabeležio pobedu.
Egzibicija za kraj
Košarkaši Partizana su nastavili sa pobedama, i u finalu pobedili u Podgorici domaću Budućnost i već posle prvog meča stekli značajnu prednost u borbi za šampionsku titulu. Crno-beli su u neizvesnoj završnici bili koncentrisaniji i odlučniji, i zasluženo su slavili pobedu. Poslednje minute obeležili su neprecizni šutevi sa linije slobodnih bacanja. Sam Dejan Milojević je promašio pet, dok su Vujanić i Jovo Stanojević takođe bili veoma neprecizni. Odlučujuće poene za Partizan postigao je Stevan Nađfei koji je do tada sedeo na klupi za rezervne igrače. Budućnost je u poslednjem napadu nekoliko puta bezuspešno šutirala na protivnički koš, ali su crno-beli uspeli da sačuvaju pobedu.
Za razliku od prve utakmice, kada je jurio prilično veliki minus iz prve četvrtine, Partizan je u drugom meču svog rivala konstantno držao na odstojanju. Istina, prvi period igre je pripao Podgoričanima, ali ta razlika je bila mnogo podnošljivija. Zbog toga je i način do koje je Partizan stigao do pobede 74-66 bio drugačiji.
U prvom susretu crno-beli su sve nade polagali u šut pojedinaca, dok je u drugom pobedio kolektiv. Tačnije rečeno, odnos kolektiva prema odbrambenim zadacima. Najčešće neprimetan Đuro Ostojić odradio je lavovski deo posla u skoku, Jovo Stanojević bio nezadrživ u napadu dok je Nenad Čanak sa dve trojke u poslednjoj četvrtini definitivno odredio tok završnice.
Motorna snaga Podgoričana Igor Rakočević zbog povrede nije pružio svoj maksimum a ostali, bez potcenjivanja, ipak nisu imali kvalitet kojim bi pobedu gostiju doveli u pitanje. Partizan je tako poveo sa 2:0 u pobedama i nalazio se na najboljem putu da prekine dominaciju Budućnosti, a time, posle Kupa Jugoslavije, vrati u Beograd i titulu državnog prvaka.
Treći meč crno-beli su počeli veoma odlučno, rešeni da na ovoj utakmici reše pitanje novog šampiona Jugoslavije. Budućnost je samo na početku uspešno parirala domaćem timu, nakon čega su košarkaši Partizana preuzeli stvari u svoje ruke. Čvrstom igrom u odbrani Beograđanii su oterali protivnika od koša i bez problema uspostavili dominaciju u skoku. Istovremeno, Šćepanović u napadu odlično je razigravao saigrače, što su vešto iskoristili pouzdani Stanojević i Petrović i doneli sigurnu prednost svom timu.
Početkom poslednje deonice igre pobednik je već bio odlučen, a poslednjih pet minuta susreta crno-beli su atraktivnim potezima izazivali oduševljenje pune dvorane Pionir.
Na taj način košarkaši beogradskog Partizana osvojili su devetu titulu prvaka Jugoslavije i prekinuli trogodišnju dominaciju Podgoričana u državnom šampionatu.
Suproliga FIBA je ugašena tako da smo imali dva predstavnika u Evroligi ali se nijedan nije proslavio. Budućnost je uprkos promenama trenera i naknadnim dovođenjem nemačkog internacionamca Aleksandra Okunskog, Dragana Ćeranića i Gorana Ćakića, u svojoj grupi završila tek na sedmom mestu sa samo tri pobede i 11 poraza.
Naš drugi predstavnik Partizan je bio nešto uspešniji. Polovinu od svojih šest pobeda crno-beli su ostvarili u gostima, ali čak četiri poraza na domaćem terenu bila su razlog zašto se Partizanov evropski put okončao u grupnoj fazi.
Ovo je bila sezona kada su i poslednji put odigrana FIBA takmičenja Kup Rajmonda Saporte (nekadašnji Kup pobednika kupova) i Kup Radivoja Koraća. Od sledeće sezone zameniće ih ULEB kup.
Završena je i prva Jadranska liga uz učešće klubova iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Crne Gore. Sa obe strane je procenjeno je da je za učešće klubova iz Srbije „još rano“. U polufinalu su igrala čak tri kluba iz Slovenije (Olimpija, Krka i Laško) i zagrebačka Cibona. U finalu je ubedljivo slavila Olimpija pobedivši Laško sa 73-59. Svoje poslednje minute u dresu Olimpije odigrao je proslavljeni slovenački košarkaš Jure Zdovc.
Photo: MN press, twitter