Sezona 2011/12: Povratak u Železnik
- January 5, 2022
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
U avgustu 2011. održana je izborna Skupština Crvene zvezde i ona je obeležila početak nove sezone. FMP postaje Crvena zvezda ali, kako je rečeno, košarkaški klubovi Crvena zvezda i FMP neće se još fuzionisati, već će Zvezda timu iz Železnika dati ime i igrače, a za uzvrat dobiti novac.
Na izbornoj Skupštini Zvezde utvrđeno je da klub duguje 13 miliona evra, a za novog predsednika izabran je prvi čovek FMP-a Nebojša Čović. Za predsednika Skupštine kluba izabran je Živorad Anđelković. Saziv Skupštine imao, kao i do tada, 35 članova, a tri mesta pripala su navijačima.
“Situacija je veoma teška, svi računi su blokirani, a nije nam cilj ulazak u stečaj. FMP postaje KK Crvena zvezda Beograd. Zvezda ustupa ime u vremenu trajanja reorganizacije, a to je pet godina”, rekao je novi predsednik Crvene zvezde, i dodao: “Tim već u ponedeljak ide na pripreme na Zlatibor. Utakmice ćemo igrati u Pioniru, a treniraćemo u Železniku, gde će raditi i mlađe kategorije.”
U nekim medijima se pojavila informacija da će u naredne tri godine trener biti Svetislav Pešić. “Sa njim se vode razgovori. Objavljeno je da je nešto potpisano, a to nije tačno. Završetak razgovora očekujem sledeće nedelje. Tim će zavisiti od trenera. Molim za strpljenje, nigde ne žurimo”, rekao je Čović u prvom obraćanju javnosti.
Na funkciji menadžera za reorganizaciju i restruktuiranje postavljen je Mirko Pavlović, a novi portparol je Jovo Karanović.
Ove promene su se odrazile i na kadrovski sastav crveno-belih. Iz tima Crvene zvezde iz prošle sezone ostali su samo Aleksandar Cvetković, Nemanja Nedović, Sava Lešić i Uroš Nikolić. Iz FMP su priključeni Filip Čović, Bojan Subotić, Mile Ilić, Branko Lazić i Andreja Milutinović. Nova lica bili su povratnici Bojan i Petar Popović, kao i bivši NBA igrač Adam Morison, koji je gromoglasno najavljen kao veliko pojačanje ali je vrlo brzo napustio klub i umesto njega je došao Omar Tomas. Ostvarila su se govorkanja o novom treneru, na klupu je najzad seo povratnik Svetislav Pešić.
Partizan je imao zanimljiv sastav. Ekipu su napustili stranci Džerels, Gist, Džavaji i Klobučar. Došli su Ejsi Lou, koji se nije baš najbolje snašao pa ga je ubrzo zamenio Dominik Džejms. Stigli su i reprezentativac Miroslav Raduljica (Alba), Marko Čakarević (Radnički KG), Danilo Anđušić (Hemofarm) i Davis Bertans (Olimpija). Zbog „lokauta“ u NBA ligi u crno-belom dresu ponovo je zaigrao Nikola Peković, a kad je on otišao za Partizan je zaigrao Milan Mačvan, koji je pauzirao prvi deo sezone jer je bio odigrao dve utakmice na početku sezone za Makabi.
Neki novi klubovi
Izraelski Makabi je te sezone 2011/12 bio član Jadranske NLB lige, i u priličnoj meri poremetio odnos snaga. Jednostavno, ta ekipa sa Papalukasom, Blutentalom, Elijahuom, Skorcinaitisom, Kitom Lengfordom i ostalim zvezdama je bila prejaka za ostatak lige.
Osim „večitih rivala“ Srbija je imala još dva predstavnika u Jadranskoj ligi, Hemofarm i Radnički. I dok se Radnički bližio svom takmičarskom vrhuncu, Hemofarm je bio na kraju. Moćni farmaceutski koncern je odlučio da prestane da sponzoriše klub iz Vršca, i to je značilo kraj vrhunskih rezultata. Klub će nastaviti da funkcioniše kao KK Vršac, ali više neće zaigrati u Jadranskoj ligi.
Zato je jedan drugi privatan klub zablistao na regionalnoj košarkaškoj mapi „Cedevita“ iz Zagreba je počela sve više da ulaže u košarkaški klub, da dovodi sve ozbiljnija pojačanja sa neskrivenim ambicijama da osvaja trofeje i zaigra u Evroligi.
I upravo se između Makabija i Cedevite vodila borba u prvom delu sezone za prvo mesto. Interesantno je da je jedan zagrebački klub naneo jedini poraz Makabiju, a da to nije bila ni Cibona, ni Cedevita već – Zagreb.
U drugom delu sezone Cedevita je popustila i na jedvite jade sačuvala drugo mesto ispred Partizana i Budućnosti. Srpski klubovi nisu bili nikad lošiji, Radnički je bio osmi, Crvena zvezda deseta a Hemofarm 12. MVP prvenstva i najbolji strelac je bio centar Radničkog iz Kragujevca Dejvid Sajmon.
U Kupu – ništa novo
Kup Radivoja Koraća je odigran u Nišu, četvrtfinale je donelo jedinu neizvesnu utakmicu između kragujevačkog Radničkog i novosadske Vojvodine. Bilo je 77-75.
Potom, u prvom polufinalnom susretu beogradski Partizan savladao je ekipu Radničkog iz Kragujevca i plasirao se u finale. U izvanrednom ambijentu niškog Čaira, gde je osim stotinak praznih stolica, namenjenih navijačima Partizana, kojima zbog tuče izazvane u centru Niša nije dozvoljeno da uđu u dvoranu, sve bilo puno ”kao oko”, vodila se divovska borba. Ali, samo do 25. minuta. Branilac trofeja ipak nije dozvolio iznenađenje.
Posle izjednačenog prvog poluvremena u nastavku, u prva četiri minuta, Partizan pravi seriju od 11:0, trener Kragujevčana Muta Nikolić pokušava da tajmautom smiri svoje igrače, ali ne uspeva. Kola Radničkog krenula su velikom brzinom nizbrdo. Pavković postiže trojku i vraća nadu, ali nakratko – u 25. minutu je 55:46 za ‘crno-bele. Ipak, nastavlja se divovska borba na paketu Čaira. Finale je veliki izazov za Radnički, i ne predaje se četa Miroslava Nikolića. No, igrači Partizana, iskusniji i sredinom drugog poluvremena mudriji, navode na četvrti faul Sajmona, slabe igru Radničkog i u odbrani i napadu. Do kraja treće četvrtine po jedna trojka na obe strane – Lučić za Partizan i Pavković za Radnički, ali i dva poena za crno bele (Katić) – posle 30 minuta 67:54 za ekipu iz Beograda.
Samo što je počela poslednja deonica meča posle duela na parketu Džejmsa i Bratića za jednu loptu, sudije umesto da dosude ”mrtvu loptu” kažnjavaju igrača Radničkog ličnom, a odmah i tehničkom greškom. Dolazi do velike rasprave i posle nje treneru Nikoliću tehnička, pa još jedna i isključenje sa meča. Preoštra i nepotrebna, a čini se i tendenciozna odluka sudija u mirnom meču.
Od šest slobodnih bacanja za redom Anđušić koristi pet i time je utakmica praktično rešena. I pobednik i prvi finalista, svakako. Jer, u 33.minutu na semaforu je 77:58… U poslednjih pet minuta kragujevački košarkaši gube i motiv. Skoro da su potpuno zapostavili odbranu, a u napadu mnogo i greše, gube nekoliko lopti i Partizan to znalački koristi. Trener crno-belih Vlada Jovanović na teren šalje Bogdanovića i Bertransa, koji dotle nisu igrali. Na dva minuta pre kraja je 92:66. Sve do kraja meča bilo je ”za publiku”… Kraj, 96:75 i Partizan je prvi finalista.
U drugom polufinalnom meču Crvena zvezda je savladala Hemofarm 71-65 zahvaljujući velikom zalaganju celog tima (B. Popović 15 poena), Milutinović (14), Lešić i Subotić (12).
U finalu Kupa, pred više od 5.000 posetilaca, u veličanstvenoj atmosferi, posle više od dva i po sata ”borbe” navijača na tribinama obojenih u crveno-bele i crno bele boje, i divovskog, ali sportskog obračuna košarkaša na parketu niške dvorane Čair, Partizan je savladao Crvenu zvezdu rezultatom 64:51.
Susret je protekao kao što se i očekivalo, sa malo koševa i uz dobre odbrane oba tima. Na početku drugog poluvremena, u igri koš za koš, Partizan održava prednost. U 24. minutu je 37:33, a minut kasnije 39:35. Drugu polovinu ovog dela utakmice, od 26. do 30.minuta u svoju korist rešava Crvena zvezda. Mile Ilić postiže tri poena, potom Tomas dva, i na semaforu je 42:40 za ”crno-bele”. U sledećem napadu Partizanov Anđušić uzvraća trojkom… Posle treće četvrtine je 47:42 za Partizan. U poslednjih deset minuta znalački crno-beli čuvaju prednost od četiri do osam poena. Ne postižu mnogo koševa, ali i ne dozvoljavaju Zvezdi ni koš da postigne. Crveno-beli na silu pokušavaju da se približe, ali ne uspevaju – u prvih šest minuta poslednje četvrtine postigli su samo dva poena…!?!
Od rezultata 54:46, tačno četiri minutapre kraja, najpre Kecman postiže trojku, potom Raduljica rampom zaustavlja Milutinovića. Zvezda je nemoćna i ne pomera se sa samo četiri poena postignutih za celih prvih osam minuta poslednje četvrtine. Meč je već tada bio odlučen i pehar opet i potpuno zasluženo odlazi u vitrine Partizana, koji je ipak nadskočio crveno-bele i bio precizniji, smireniji kada treba i uopšte bolji. Na kraju na semaforu Partizan-Crvena zvezda ubedljivih 13 poena razlike – 64:51.
Jadran do Tel Aviva
Završnica Jadranske lige održana je u Tel Avivu. Košarkaši Partizana izgubili su od zagrebačke Cedevite sa 68:56 (14:15, 20:17, 17:14, 17:10) u prvoj polufinalnoj utakmici finalnog turnira četvorice. Pored toga što su se oprostili od trofeja koji su branili, crno-beli prvi put od 2005. godine, otkad se takmiče u Jadranskoj ligi, neće igrati finalnu utakmicu.
Šampion Srbije odigrao je veoma loš meč, a uzroke poraza trebalo bi potražiti u izrazito slabom šutu, pogotovo onom sa linije za slobodna bacanja. Kada se na to doda i dominacija Cedevite u skoku, epilog meča verovatno nije ni mogao da bude drugačiji. Osim u prvoj deonici, zagrebačka ekipa vodila je tokom većeg dela utakmice, a crno-beli su samo u par navrata uspevali da priđu na minus dva. Trojka Vedrana Vukušića sredinom poslednje četvrtine, za vođstvo Cedevite od 57:49, najavila je slavlje hrvatskog tima, koji je u završnici meča rutinskom igrom sačuvao prednost i stigao do finala. Najefikasniji u pobedničkom timu bio je Kristofer Ovens sa 16 poena, dok je crno-bele predvodio Miroslav Raduljica sa 15.
U drugom polufinalu Makabi je po očekivanju lako i ubedljivo savladao Budućnost 82-60. Pitanje pobednika rešeno je već u prvom poluvremenu koje je domaćin turnira dobio 42-20. Drugi deo se pretvorio u rutinsko otaljavanje posla. Najefikasniji kod Makabija su bili Elijahu (18) i Lengford (17), a kod Budućnosti jedini raspoložen je bio Bojan Dubljević (17).
Ni finalna utakmica između Makabija i Cedevite nije pružila više neizvesnosti. Ovde je sve praktično rešeno već u prvoj četvrtini koju su Izraelci dobili sa 27-11, i tu razliku održavali do kraja meča. Tek su u finišu malo popustili i omogućili Zagrepčanima častan poraz 77-87. Najbolji kod pobednika je bio Kit Lengford (21), a kod gostiju Kris Voren (24). To je bilo drugo i poslednje učešće Makabija u Jadranskoj ligi.
“Topovski udar” u Kragujevcu
Srpska košarkaška liga u svom regularnom delu nije donela previše uzbuđenja. Biće zapamćena po tome što je od osam timova čak troje nosilo ime Radnički – onaj iz Beograda, iz Kragujevca i Radnički FMP iz Novog Sada. Tako je „prava“ Crvena zvezda „zamrznuta“ na pet godine, FMP je postao Crvena zvezda Diva a Radnički basket Radnički FMP. Poprilično zamešateljstvo oko kojeg će se godinama voditi polemika među navijačima i novinarima.
Partizan je sigurno osvojio prvo mesto, a u plej-of su se plasirali još Radnički (Kg), Crvena zvezda Diva i Vojvodina. Najbolji strelac lige je bio Miloš Dimić iz Radničkog FMP.
Iako su Partizanu protiv Vojvodine bila dovoljna dva meča za plasman u finale, on ga je ostvario teže nego što se očekivalo. Posle prvog, koji je dobio 77-67, usledio je revanš u Novom Sadu, gde je inače doživeo poraz u regularnom delu. Partizanovi košarkaši ponovo su bili na mukama u Novom Sadu, ali za razliku od superligaškog duela, u drugom meču polufinala plej-ofa s Vojvodinom Srbijagas izašli su kao pobednici. Trijumfom od 87:81 (20:25, 17:19, 20:17, 30:20) za 2:0 u seriji plasirali su se u finale 13. put u nizu.
Radovanje šampionovih vedeta u finišu može da bude kompliment timu koji je došao iz domaćeg takmičenja. Novosađani su vodili u najvećem delu susreta, najviše sa devet poena u prvoj četvrtini, a poslednji put pet minuta pre kraja (70:69). Skupo su ih koštale olako izgubljene lopte (17) poput one u kontranapadu “dva ma jedan”, u kojem su mogli da smanje zaostatak na dva poena tri minuta pre završetka.
U drugoj seriji, u prvom meču u Kragujevcu Radnički je očekivano slavio protiv „crveno-belih“ i našao se na korak od finala. Košarkaši Crvene zvezde žestoko su uzvratili udarac Radničkom u revanšu, pa je finalistu plej-ofa odlučivala majstorica u Kragujevcu.
Potez uprave da se otvore kapije „Pionira” za drugi meč bio je pun pogodak. Oko 6.000 navijača napravili su nesvakidašnji ambijent koji je očigledno silno motivisao košarkaše domaćina da odigraju možda i najbolju utakmicu sezone. Crveno-beli su dominirali u prvih 20 minuta koji su praktično rešili pobednika, mada je Radnički u dva navrata stigao na minus tri.
Uspeo je iskusni stručnjak Svetislav Pešić da u finišu sezone dođe do modela igre po kom je prepoznatljiv. Čvrsta odbrana, presing po celom terenu, pritisak na loptu, igra u tranziciji i skok, sveli su najbolji napadački tim u ligi na svega 24 poena za poluvreme. Retko se viđa na našim parketima da neki tim postigne čak 18 poena iz tranzicije, toliko skakački dominira (43-28, čak 15 ofanzivnih). Glavni udar napravljen je na plejmejkera Pavkovića. Kragujevčani su ostali bez najjačih oružja, igre „dva na dva” i otvorenog šuta, a pokušaji trenera Nikolića da razbije koncepciju domaćina pali su u vodu. Nadu Kragujevčanima dao je nekadašnji zvezdaš Bakić (56:53) sa tri trojke, ali je uzvratio Bojan Popović sa osam vezanih poena, a Tomas vodio do maksimalnih 18 razlike (74:56), dva minuta pre kraja kada je i rešeno pitanje pobednika u drugom meču serije.
Košarkaši Crvene zvezde pobedili su u spektakularnom trećem meču Radnički i u Kragujevcu, i plasirali u finale plej-ofa, gde će se sa Partizanom boriti za titulu u tri dobijena meča. Iskusni Svetislav Pešić uspeo je odlično da pripremi ekipu za finiš sezone, i ovo će mu biti drugo finale sa crveno-belima. Jedina tamna strana duela u Kragujevcu bilo je ponašanje navijača u dvorani „Jezero“. Početkom treće četvrtine došlo je do incidenata kada je na klupu domačina pao topovski udar, a zatim su na teren poleteli razni predmeti, čak i šipke, a najdeblji kraj izvukao je Amerikanac Sajmon kog je tvrdi predmet pogodio i do kraja meča nije ulazio u igru.
Radnički je uspeo da izjednači u 34. minutu (60-60) ali je usledila sjajna završnica gostiju u kojoj su Petar Popović i Tomas postigli ključne poena i zasluženo svoj tim odveli u finale.
Usamljeni Raduljica
U prvoj utakmice finala košarkaškog plej-ofa Zvezdini košarkaši uspeli su da od minus 17 stignu do vođstva u 30. minutu, ali je Partizan i bez drame u finišu, došao do pobede. Pri vođstvu od 75:71 (35. minut) vratio se svom glavnom oružju u ovom meču, šutu za tri poena: sa tri takva pogotka utro je put ka trijumfu – 92:83 (23:14, 22:21, 19:28, 28:20).
Trojkama je šampion postigao 39 poena (13 ubačaja iz 27 pokušaja, prednjačio Milosavljević), čak devet više nego dvojkama. Pogocima iza linije za 6,75 metara (četiri u prvoj četvrtini) je i krenuo put dvocifrene prednosti već u prvoj deonici, uzimajući otvorene šuteve, kojih je za spoljnu liniju u prvom poluvremenu bilo i kada se na parketu nalazio mladi centar Bešović.
Crveno-beli su pokazali zbilja veliko srce, posle 35:18 za Partizan, preokretom u stilu iz kragujevačke polufinalne majstorice, igrajući sjajno u trećoj četvrtini i bez Tomasa koji je zbog tri lične greške bio na klupi. U dva navrata su napravili 9:0, a u drugom naletu (Čovićeva trojka za vođstvo od 63:62) imali i šansu da sasvim uzdrmaju večitog rivala pred završni kvartal. Ali Milutinovićev šut „iz kornera” nije bio precizan.
Posle meča su u Zvezdinom taboru u globalu su bili zadovoljni svojim izdanjem, ali dobar ofanzivan skok, protiv ekipe kojoj nedostaje centar, i činjenica da je Partizan nateran na 19 grešaka (u proseku u sezoni imao 15 izgubljenih lopti) svakako ostaju u senci podatka da su crveno-beli uputili 18 šuteva više (oba tima po 28 pogodaka iz igre, gost imao jedan penal manje). Ovoga puta, akteri nisu komentarisali suđenje, a na terenu su najspornije bile dve situacije u nastavku, prilikom Zvezdinih napada kod minus četiri. Njen trener Pešić je protestovao, no u oba slučaja Partizan je na drugoj strani dolazio do plus sedam.
Tek u sedmoj utakmici ove sezone košarkaši Crvene zvezde uspeli su da savladaju Partizan, a prvi put od oktobra 2009. i posle 15 uzastopnih poraza. Ali ova pobeda je vredna izjednačenja (1-1) u finalnoj seriji plej-ofa, i ostavljala je crveno-bele u trci za titulu. U bukvalnom smislu, momci s Malog Kalemegdana spustili su rampu prvaku, snagom, žustrinom i dominacijom u skoku uveli su crno-bele u svoje dvorište. U igri „pet na pet”, gostima je kao napadačka opcija ostao uglavnom šut s distance, i to striktno kontrolisan, a procenat od 35 odsto, uz očajno slabih 12 odsto za tri poena (3/25), čime su dobili prvu utakmicu (tada su ubacili 13 trojki), odveo ih je u poraz – 68:56 (21:15,31:13,14:20,12:8).
Taktički Crvena zvezda je odigrala sjajno prvo poluvreme, kada je praktično i otvoren put ka pobedi. Dala je Partizanu poene „na kašičicu” unutrašnjom igrom, sprečila tranziciju rivala i skok u napadu, a pritiskom na plejmejkere odsekla krila i šuterima koji su retko bili u prilici da izgrade čistu poziciju. Već u 12. minutu domaćin je stekao dvocifrenu prednost (25:15), ali Partizan je ostao bez reakcije i u agresivnosti. Za četiri minuta druge deonice nisu napravili ni faul, a nastavljena je igra bez rezona na tri poena, uprkos izuzetno kvalitetnoj odbrani crveno-belih i slaboj realizaciji. Mačvan i Lučić su ostali bez koša, Božić i Kecman ubacili su zajedno tri, Džejms isto toliko s penala, a Anđušić dva. Jedini oran za nadmetanje bio je Raduljica s 12 koševa, ali to nije moglo da spreči rivala da na odmor ode s plus 14.
Partizan je mnogo svežiji izašao iz svlačionice, i uspeo konačno da igru prebaci u reket. Lučić je serijom od šest poena otvorio vrata preokreta (46:39), ali nije imao podršku Raduljice i posebno Mačvana, koji se upisao tek u 28. minutu, kao ni spoljnih igrača koji su i dalje „vežbali”. Iskusni Tomas je prekinuo prazan hod svog tima i pred kraj treće deonice Zvezda je imala ponovo plus 11. Kao što crveno-beli nisu drastično kaznili slabu igru rivala u prvom poluvremenu, tako je šampion propustio priliku da napravi brejk i u poslednjoj deonici. Zvezdinih sedam minuta sa samo jednom ubačenom loptom kroz obruč, iskoristili su samo da se približe na tri razlike (58:55), a onda je usledio furiozni finiš domaćina.
Treći finalni susret košarkaškog plej-ofa „reprizirao” je zaplete iz prvog i drugog, budući da se kao na startu serije došlo od Partizanovih plus 17 do drame, te da je, poput prethodnog okršaja, prelomna bila trojka za vođstvo od šest poena. Pobedu od 78:72 (18:16, 29:21, 15:11, 16:24) za ukupno vođstvo od 2:1 slavili su crno-beli, i stekli priliku da osvoje titulu u Železniku, gde je Crvena zvezda Diva biti domaćin zbog zauzetosti „Pionira”.
Zvezda je u ovoj trećoj utakmici i pored loše odbrane u prvom poluvremenu (u drugoj četvrtini u bonusu posle minut i po, u poslednjoj ga ispunila tek pri kraju) i toga što je izostao uobičajeni učinak njenog najboljeg igrača Tomasa, stigla nadomak preokreta u velikoj meri zahvaljujući podršci oko hiljadu vatrenih navijača. Najglasniji kada je bilo najteže – u finišu meča popustila je montažna tribina na kojoj je bilo njih stotinak, pa su na zahtev policije sišli u parter – pokrenuli su i Bojana Popovića, koji je u završnom kvartalu imao seriju od osam poena. Partizan je do pobede predvodio Vladimir Lučić, najbolji akter meča (19 poena za 26 minuta), a dobio je bolja izdanja Mačvana, oko kojeg se u trećoj četvrtini na tribinama vodio rat u skandiranju, i Džejmsa, mada su njih dvojica zajedno promašili svih osam šuteva za tri poena.
Još jedna dupla kruna
U Železniku je stavljena tačka na klupsku košarkašku sezonu 2011/12. Partizan je prošao kroz pakao u malenoj dvorani koja apsolutno nema kapacitet za mečeve ovakvog ranga. Crvena zvezda je učinila sve da produži i učini zanimljivom finalnu seriju, ali zlatne medalje su stavljene oko vrata momcima koji su igrali kvalitetniju košarku tokom čitave sezone, imali više iskustva, koncentracije i mirnije ruke i glave u trenucima kada je izgledalo da će prvaka odlučiti majstorica, peti meč u „Pioniru“.
Pokazalo se da je izmeštanje finalne serije iz „Pionira“, doduše silom prilika, rđav potez i košarkaška organizacija nikad više ne bi smela da dozvoli da se ovako važni mečevi igraju u apsolutno neregularnim uslovima. Gledalaca je bilo daleko više od kapaciteta, sparina i curenje klima uređaja s plafona, uz izdašnu pomoć navijača koji su često bacali flaše s vodom na teren, stvorili su gotovo hokejašku arenu i prava je sreća što se niko nije povredio. Činilo se da je više vremena proteklo u prekidima zbog brisanja parketa nego što smo gledali košarke. Ipak, akteri su ponašanjem doprineli da se zavesa spusti bez većih posledica, a ovaj meč dugo će pamtiti i trofejni trener Svetislav Pešić jer ga je pogodila plastična flaša u glavu, namenjena sudiji Neškoviću posle jedne sporne odluke u trenucima usijanja na paraketu.
Igrači Partizana došli su u Železnik maksimalno psihološki pripremljeni, spremni za udare s tribina, koncentrisani na posao i taktiku koju je pripremio trener Vlada Jovanović. Moglo bi se reći da su utakmicu dobili i šampionski pehar počeli da grle još u prvom poluvremenu. Iako nisu stekli kapitalnu prednost (najviše sedam poena), čvrstinom, mirnoćom, dobrom odbranom i pametnim rešenjima u napadu, onemogućili su crveno-bele da izvrše udar koji su planirali. Težište igre uspeli su da prebace u reket, gde je, u odsustvu bolesnog Katića, Zvezda na papiru imala prednost, bacili su Pešićevim momcima peškir u lice. Već u prvih deset minuta centri su ubacili 15 od 28 poena, a Raduljica, Mačvan i Bešović dobili su većinu žestokih, na momente i grubih duela sa Petrom Popovićem, Ilićem i Subotićem.
U nastavku domaćin je došao do igre zahvaljujući čvršćoj odbrani, za tri minuta došao do egala na krilima Tomasa, ponovo najboljeg aktera. Pridružio mu se i Petar Popović (deset poena u nizu) iskoristivši što je na poziciji „petice“ igrao znatno niži Mačvan, i serijom 11-2 crveno-beli su poveli (32-30). Ipak, Partizan se vratio zahvaljujući izuzetno nadarenom Letoncu Bertansu, koji je sa dve trojke pred odmor razneo zonu domaćina.
Treća deonica bi mogla da uđe u rubriku „verovali ili ne“. Za četiri minuta Zvezda je napravila desant koji je uhvatio na spavanju rivala, i serijom 14-0 najavila majstoricu. Ali, umesto zaleta, usledio je potpuni krah njene igre. Smušeni individualni napadi, izgubljene lopte, a posle četiri i po minuta bez poena, Lučić je najavio još žešću seriju, Milosavljević se prvi put upisao i Partizan je brojao do 15 (56:63).
Zvezda je čvrstom odbranom bolje otvorila završnu četvrtinu, u 33. minutu stigla do egala, a četiri minuta pre kraja i do plus tri (74:71). Ipak, šampion je pokazao snagu kada je bilo najpotrebnije. Posle šest minuta bez koša, usledila je dobra završnica, ali i uz malo sreće. Zvezda je minus od četiri poena (74:78), prevorila u nerešeno, dva minuta pre kraja, ali dve krupne greške stajale su je pete utakmice. Dve izgubljene lopte u driblingu i lagano istrčavanje kontre igrača Partizana bila su čast domaćina i kraj naporne sezone i finalne serije. Dominacija crno-belih je nastavljena… Još jedna dupla kruna…
U evropskim takmičenjima te godine je učestvovao samo Partizan u Evroligi. „Crno-beli“ su dobro odigrali prvi deo grupne faze kada su vezali tri pobede, od kojih je najznačajnija bila ona protiv Reala iz Madrida 80-79. Potom je u drugom krugu savladan i Makabi 74-71, ali se onda Nikola Peković vratio u SAD i Partizan je doživeo tri uzastopna poraza što ga je koštalo prolaza u Top 16. Na kraju je osvojeno peto mesto sa četiri pobede i šest poraza.
Photo: MN press, Twitter