Početna ISTORIJASezona 2012-13: Ni Igokea, ni Zvezda, nego – Partizan

Sezona 2012-13: Ni Igokea, ni Zvezda, nego – Partizan

od Darko Bjelobaba
59 pregleda

Promene u društvu počinju da se sve više odražavaju i na sport. Posle niza godina posrtanja Crvena zvezda počinje da se finansijski stabilizuje i kreće sa stvaranjem tima koji će biti konkurentan kako na domaćoj, tako i na regionalnoj sceni. S druge strane, Partizan polako pada u nemilost i vreme dominacije se bliži kraju. Povratak Duška Vujoševića iz njegove neuspele avanture u CSKA samo je na neko vreme odložio ono što se naslućivalo da je neizbežno da će se desiti.

Partizan je bitno promenio i podmladio sastav. Sa 25,4 godine, koliko je iznosio prosek prošlogodišnjeg sastava, 2012-13 je spušten na 22,5. Klub su napustili Kecman, Raduljica, Katić, Božić, Džejms i Mačvan. Stigli su Tori Tomas (brzo je otpušten i doveden je Nemanja Gordić iz Azovmaša), Nikola Milutinov (Hemofarm), Leo Vesterman (Asvel), Đorđe Gagić (Hemofarm), Dru Gordon (Novi Meksiko) i Dejan Musli (Mega Vizura). Kasnije se ekipi priključio i Žo Lovernj (Valensija).

I ovaj put se Svetislav Pešić u Crvenoj zvezdi zadržao samo godinu dana i zamenio ga je Milivoje Lazić. Posle dužeg vremena crveno-beli su sastavili respektabilan sastav. Klub su napustili Mile Ilić, Nedović, Lešić, Uroš Nikolić, Tomas, Milutinović, Bojan i Petar Popović. Stigla su tri Amerikanca – Elton Braun (Trabzonspor), Demarkus Nelson (Šole) i Moris Almond (Vašington). Almonda je vrlo brzo zamenio Majk Skot (Šarlroa). Najveća zvezda je ipak bio povratnik Igor Rakočević (Montepaski), koji je odlučio da karijeru završi u klubu u kojem je ponikao. Iz Hemofarma, koji se raspao, stigli su Luka Mitrović i Boris Savović, Marko Simonović je došao iz Albe a Raško Katić iz Partizana.

Srbija je posle dugo vremena imala samo tri predstavnika u Jadranskoj ligi, treći je bio kragujevački Radnički sa sve ambicioznijim sastavom. Predvođen sjajnim plejmejkerom Aleksandrom Ćapinom, sa dvojicom Amerikanaca – Amaningom i Vajtom, Radnički je imao tim koji se mogao boriti za sam vrh.

Ovo je bila sezona u kojoj se i jedan makedonski klub, MZT, priključio Jadranskoj NLB ligi. Takođe i jedan mađarski klub, Solnok, odigraće prvu od svoje tri sezone u tom regionalnom takmičenju. Posle godinu dana pauze u Jadransku ligu vratila se i Igokea, i postaće redovni učesnik. I upravo Igokea postaje senzacija prvenstva. Prvi deo sezone završavaju na prvom mestu sa samo dva poraza, i to minimalna od Cedevite i Zadra. Crvena zvezda je pobeđena u Beogradu, a Partizan potučen do nogu u Aleksandrovcu 73-50. Petorka Hemonds, Joksimović, Dozet, Jorović i Edvards rušila je redom sve pred sobom i bilo je samo pitanje da li će moći da izdrže celu sezonu u tom ritmu.

Horor u Kragujevcu

Četvrtfinale Kupa Radivoja Koraća održano u Kragujevcu donelo je samo jedan neizvestan duel. Dok su „jadranci“ ubedljivo obezbedili prolaz u polufinale, Mega Vizura se namučila protiv Vršca. Mega postaje sve ozbiljniji tim koji okuplja najtalentovanije klince iz zemlje, plus starije igrače čije je karijere trebalo vratiti na raniji nivo. Predvođeni ambicioznim menadžerom Miškom Ražnatovićem bilo je jasno da Mega ima sve preduslove da se vine u sam vrh srpske i regionalne košarke.

U polufinalu su namučili Partizan, mada su poraženi 77-87. Odličnu partiju u dresu Mege pružili su Vasilije Micić (23 poena) i Boban Marjanović (18). Crvena zvezda je u drugom polufinalu bez ikakvih problema savladala Radnički (KG) 90-64 (Rakočević 21).

A onda u finalu – haos. Huligani su još jednom pobedili državu, pljunuli na sport i na sve one za koje navodno navijaju. Umesto praznika košarke, finale Kupa Radivoja Koraća pretvorilo se u haos, bezumlje navijačkih grupa Crvene zvezde i Partizana i pukim slučajem su izbegnuti sukobi koji su mogli  da staju i ljudskih života. Tražiće se kasnije krivci na svim mogućim stranama, optuživaće svi jedni druge, pljuštaće saopštenja, ali tačku na jedan od najvećih problema našeg društva nikako da stavi i ona koja je najodgovornija – država koja finansira klubove koji gaje ovakve „navijače“.

Zato ovaj skandal i ne treba stavljati samo u kontekst dva naša najveća kluba, čiji najviši predstavnici su debelo umešali prste u višegodišnja događanja dodvoravanjem huliganima i finansiranjem njihovih aktivnosti, ali konkretno i u dešavanju u hali „Jezero“. U košarkaškoj lopti koja je pukla u Kragujevcu ima bukvalno svega i svačega, naravno i dnevne politike, stranačkih pipaka, kojekakvih interesa..

Neviđene policijske snage tokom čitavog dana u Kragujevcu, bile su znak da se sprema ovako nešto, ali zahvaljujući tim ljudima je i sprečena katastrofa. Dve navijačke grupe bile su smeštene na suprotnim stranama tribina, ali do 26. minuta utakmice sve je moglo da se podvede pod „normalno“, iako je bilo manjih incidenata. Prvi je stradao bek Partizana Milosavljević na zagrevanju, kada ga je upaljač pogodio u obraz, na sreću bez posledica. Gužve je bilo i u svečanoj loži gde su se zakačili žestoki momci dva tabora, a intervenisalo je i obezbeđenje predsednika KSS Dragana Đilasa. Žandarmerija je reagovala i izbacila nekolicinu iz dvorane i utakmica je počela. Petarde, najvulgarnija vređanja igrača, trenera i članova rukovodstva dva tima, matrica je po kojoj se igraju ovakve utakmice, a metež je nastao u trenutku kada su igrači dva tima, koji su ponašanjem zaslužili medalju, na parketu davali srce za svaku loptu.

Mada je teško reći šta se tačno dogodilo, prema izjavama očevidaca, jedan navijač Crvene zvezde našao se na tribini s Partizanovim navijačima koji nisu bili baš milosrdni, a kada je policija uspela da ga otrgne i izvede iz „ratne zone“, sa tribine crveno-belih uletelo je nekoliko klinaca u želji da se obračunaju. Reagovala je Žandarmerija, sprečila ih, a onda su i navijači Partizana pokušali da probiju kordon. U opštem haosu koji je nastao, bačeno je nekoliko dimnih bombi, iz Zvezdinog kopa poletele su stolice prema čuvarima reda i nastao je pravi stampedo ka jedinom izlasku iz partera. Košarkaši oba tima, sve zvanice i gosti su napustili dvoranu. Aktiviran je i aparata za gašenje požara koji je od terena napravio klizalište, ali situacija je posle pola sata sanirana i izgledalo je da će utakmica biti nastavljena.

Atmosfera u Kragujevcu

Oko parketa je napravljen još jedan prsten od pripadnika Žandarmerije, a igrači oba tima počeli su da se zagrevaju na jednom košu, dok su redari čistili parket na drugoj. U tom trenutku navijači Zvezde počeli su da vređaju trenera Partizana Vujoševića, koji je u jednom momentu pohitao prema grupi ispod koša da nešto objasni, i nastao je novi haos. U teren je uleteo i Dragan Đilas (to je inače po propozicijama zabranjena zona za sve koji nisu akteri utakmice) i posle dogovora sa predstavnicima oba kluba doneta je odluka da se utakmica definitivno prekine.

Da je ranije povučen pravi potez i ispražnjene tribine, skandal i rat bar u dvorani mogao je da se izbegne, i da se dobije pobednik Kupa. Odluku je jedino mogao da donese prvi sudija Ilija Belošević.

Najduže i jedno od najtužnijih finala u našoj košarci dobilo je epilog posle 23 sata „igre”. Jedanaesto izdanje Kupa Radivoja Koraća u Kragujevcu ostaće upamćeno po neviđenom skandalu, incidentima koji su izazvali navijači Partizana i Crvene zvezde, a doprinos da lopta pukne od muke dali su i predstavnici dva naša najtrofejnija kluba „ratom“ saopštenja i prebcivanjem odgovornosti s jednih na druge.

Prekinuta utakmica nastavljena je 20 sati kasnije i u preostalih 14,07 minuta košarkaši Crvene zvezde su pokazali više volje, koncentracije i umešnosti i osvojili prvi trofej posle 2006. godine, pobedili su crno-bele sa 78:69 (25:22, 16:16, 8:11, 29:20).

Tužna slika, kada se za trofej legendarnog Radivoja Koraća bore njegovi naslednici pred redarima, pripadnicima policije, rukovodstva KSS i izveštačima, više je ličila na komemoraciju našoj košarci nego na bilo šta što ima veze sa sportom. Ipak, igračima treba odati priznanje, izašli su na parket zdušno su se borili, a „crveno-beli” su zasluženo došli do „Žućkove levice”, bez obzira na apsurdnost situacije i prilično problematičnu regularnost, bez obzira ko slavio na kraju.

Slavlje na Malom Kalemegdanu

Partizan je u nastavak utakmice (pri rezultatu 43:43) ušao oslabljen bez Gordona koji je povredio rame i to je bio veliki hendikep. Posle 6:6 u preostala četiri minuta treće deonice, Zvezda je ušla u seriju i zahvaljujući Amerikancima, Nelsonu, najboljem igraču finala, i prvom strelcu Skotu. Napravila je seriju 14:0 (63:49) za četiri minuta i tu je bio kraj što se konačnog ishoda tiče. Nelson je u toj seriji učestvovao sa osam poena, a crno-beli su imali mnogo ofanzivnih problema i nisu uspeli da ozbiljnije priprete.

Samo u jednom trenutku došlo je do povećane tenzije na parketu. U žaru borbe pokoškali su se Bertans i Savović, i to su platili tehničkim greškama. Isključujuće su, međutim, dobili pomoćni trener zvezde Gurović i centar Partizana Gagić koji su s klupa uletili na parket. Ipak, zagrljaj igrača i čestitke na kraju, pokazali su da se netrpeljivost „večitih” ne može staviti na njihovu adresu. Senku na svečanu ceremoniju bacili su iz Partizana jer nisu sačekali da i pobednik primi medalje i pehar, već su napustili parket, ali to je u neku ruku i razumljivo posle svih mučnih scena u dva dana.

Pehar kapitenu Igoru Rakočeviću, kome je to bio treći trofej u ovom takmičenju (kao i Vuku Radivojeviću), uručio je predsednik KSS Dragan Đilas, a medalje igračima oba tima potpredsednik  Dejan Tomašević. Savez time nije stavio i tačku na „slučaj Kragujevac” i jedan od najvećih problema u našoj košarci – teško poremećene odnose dva naša najveća kluba, koji su se reflektovali i na ponašanja navijača dva kluba.

Košarkaši Crvene zvezde  su na terenima na Malom Kalemagdanu, zajedno sa nekoliko stotina navijača, proslavili osvajanje Kupa Radivoja Koraća, prvog posle sedam godina.

Najvatrenije pristalice crveno-belih su paljenjem baklji, vatrometom i povicima „Šampioni, šampioni” i „Sad si uzeo trofej Igore” pozdravili svoje ljubimce.

“Slučaj Igokea”

I u drugom delu Jadranske NLB lige Igokea je nastavila sa odličnim partijama. Praktično su pobedom nad Crvenom zvezdom na svom terenu obezbedili lidersku poziciju. Na kraju su Crvena zvezda i Radnički završili na drugom i trećem mestu. Partizan je jako loše odigrao drugi deo, doživeo čak šest poraza i na jedvite jade osvojio četvrto mesto ispred Budućnosti.

Sezonu je obeležio Aleksandar Ćapin iz Radničkog koji je bio MVP, najbolji strelac i asistent lige. Najbolji skakač je bio Boris Savović iz Crvene zvezde.

Aleksandar Ćapin, MVP Jadranske lige

Ipak, košarkaši iz Republike Srpske ispali su najveći gubitnici sezone na Jadranu. Naime, oni su bili najbolji u ligaškom delu takmičenja i dugo vremena čelnici preduzeća “Sidro”, koje je vlasnik Jadranske lige, tvrdili su da će im ta pozicija doneti direktan plasman u elitno evropsko takmičenje, u Evroligu Međutim, iz Barselone, gde je sedište Evrolige, stiglo je obaveštenje da su u Jadranskoj ligi pogrešno tumačili propozicije, i da će učesnike odrediti tek F4. Ubrzo se ispostavilo da su u pravu.
Takođe, Igokei bi eventualni nastup u Evroligi bio onemogućen jer u datom trenutku nije ispunjavala infrastrukturne uslove, odnosno nije imala dvoranu sa minimalno 5.000 mesta. Dvorana u Laktašima ima kapacitet 3.400 sedišta.

Košarkaši klub Igokea, šampion Bosne i Hercegovine i pobednik ligaškog dela Jadranske lige, na kraju je odustao od nastupa u kvalifikacijama za Evroligu, i naredne sezone igrao je u Evrokupu. Kako jee navedeno u saopštenju koje je objavljeno na zvaničnom sajtu kluba postoji nekoliko razloga za ovakvu odluku:

“Prvi razlog je to što, kada bismo se kvalifikovali za takmičenje, ne bismo imali vremena da obezbedimo uslove koje propisuje Evroliga, a koje mi sada ne ispunjavamo, pre svega kapacitet dvorane. Plasman u Evroligu smo ostvarili kada smo Jadransku ligu završili na prvom mestu, a tada su određeni lobiji pronašli način da mi ne ostvarimo zasluženi plasman. Doneli smo odluku da nastupimo u Evrokupu i smatramo da je to izuzetno kvalitetno takmičenje koje ne zaostaje mnogo za Evroligom“. 

Trijumf mladosti

Košarkaši Crvene zvezde plasirali su se u finale Jadranske lige, pošto su na završnom turniru u Laktašima pobedili Radnički iz Kragujevca sa 79:78 (20:27, 21:13, 21:20, 17:18).

Najefikasniji u ekipi Zvezde bio je Raško Katić sa 22 poena, dok je Boris Savović postigao 18. Radnički je predvodio Aleksandar Ćapin sa 25 poena.

Utakmicu u Laktašima obeležio je veliki broj preokreta, kao i neizvesna završnica u kojoj je viđen veliki broj promašenih slobodnih bacanja i izgubljenih lopti. Radnički je bolje počeo utakmicu i u finišu prve četvrtine stekao sedam poena prednosti, koju je početkom druge deonice povećao na plus 13. Zvezda je sredinom druge četvrtine napravila seriju 16:0, posle čega je usledila neizvesna borba do kraja poluvremena, koje je završeno poenom prednosti za beogradski klub.

Crveno-beli su dobro počeli drugo poluvreme i došli do devet poena prednosti, nakon čega je usledila serija Radničkog od 11:0, ali su Beograđani uspeli da je prekinu i treći period završe sa prednošću. Zvezda je u poslednjoj deonici ponovo dobro krenula i drugi put došla do maksimalnih devet poena prednosti, nakon čega je ekipa iz Kragujevca za pet minuta novom serijom, ovog puta 18:2, dva minuta pre kraja ponovo došla do vođstva od sedam razlike (78:71). Posle toga Radnički nije uspeo da postigne nijedan poen, a crveno-beli su serijom 8:0 došli do novog preokreta i pobede.

„Uložen je ogroman rad od 12. avgusta 2011. kada smo skupili Zvezdu, i za nepune dve godine došli do velikog rezultata. Možda je to brzo i treba voditi računa da sada u periodu pred nama izvršimo stabilizaciju, jer nije Evroliga za Zvezdu samo jedna godina. Mi moramo planski i sistematski da radimo, jer u Crvenoj zvezdi se uvek očekuje vrh vrhova”, kazao je predsednik kluba Nebojša Čović

Košarkaši Partizana plasirali su se u finale završnog turnira regionalne lige pošto su u Laktašima, u drugoj polufinalnoj utakmici, savladali ekipu Igokee sa 63:57 (17:15, 6:10, 18:15, 22:17). Odlični su bili Davis Bertans (15) i Žo Lovernj (12).

Davis Bertans (Partizan)

Finalisti NLB lige Partizan i Crvena zvezda su tako obezbedili učešće u Evroligi, a nijedan klub iz Jadranske lige neće učestvovati u kvalifikacijama.Više se u Evroligu nije ulazilo preko nacionalnih prvenstava čime su ona dodatno izgubila na značaju.

U velikom finalu, u izuzetno nervoznoj utakmici Partizan je do pobede 71-63 došao zahvaljujući sjajnoj igri u drugom poluvremenu, posebno u trećoj četvrtini kada je nedoknadio minus od sedam poena na poluvremenu i stekao prednost, koju je u poslednjem periodu, ne samo sačuvao, nego i uvećao. Crno–beli su se ovim trijumfom revanširali „večitom rivalu“ za poraz u finalu Kupa Radivoja Koraća.

Treneri Partizana i Zvezde, Duško Vujošević i Dejan Radonjić, isključeni su pet minuta pre kraja zbog koškanja sa sudijama i tehničkih grešaka.

Najefikasniji u ekipi novog šampiona Jadrana bili su Davis Bertans i Leo Vesterman sa po 15 poena, dok su najbolji učinak u crveno–belom timu imali Raško Katić sa 19 poena, odnosno Igor Rakočević i Boris Savović sa po 14.

“Ovo je vrlo mlada ekipa, većina analitičara je na početku sezone tvrdila da smo napravili suviše rizičan potez. Trebalo nam je mnogo hrabrosti. Nismo obećali trofeje, ali eto, desilo se. Ova ekipa Partizana je nacionalno blago, radi se o projektu koji treba gledati van klupskih okvira. Velika je stvar za srpsku košarku što su sva četiri naša tima igrala na završnom turniru, to dokazuje da je košarka nacionalni sport”, rekao je Vujošević na konferenciji za medije.

Mega uzbuđenje

U domaćoj košarkaškoj ligi glavnu reč su opet vodili Partizan i Crvena zvezda. Iako su u međusobnim duelima imali po jednu pobedu, crveno-bele su prvog mesta koštali porazi protiv Mega i Metalca. I dok se poraz od Mege donekle i može razumeti, onaj u Valjevu je bio baš iznenađenje kad se zna da je Metalac ostvario samo četiri pobede i završio u donjem delu tabele.

Mega je dala MVP prvenstva i najboljeg skakača Bobana Marjanovića, kao i najboljeg asistenta Vasilija Micića, dok je najbolji strelac Igor Rakočević, prva violina Crvene zvezde.

Boban Marjanović (Mega)

U polufinalu Partizan je lako i ubedljivo u dva meča savladao Vojvodinu i mogao je mirno da čeka ishod druge polufinalne serije i da vidi ko će mu biti rival u finalu.

Kada je u prvom meču Crvena zvezda savladala Megu sa 78-61 očekivalo se da če se i ovde pobednik znati posle dva duela. Košarkaši Mega ipak su se revanširali Crvenoj zvezdi, tako da je odluka o drugom finalisti plej-ofa trebalo da padne u majstorici.

Duel u Kruševcu, gde je Mega igrala kao domaćin, odlučila je praktično jedna lopta. Domaćin je vodio tokom većeg dela utakmice, ali je šut za pobedu promašio najefikasniji u redovima crveno-belih Simonović. Osam sekundi pre kraja Drča je iskoristio jedno slobodno bacanje a Zvezda je imala vremena i opciju da odigra i na produžetak. Ipak, izabrana je varijanta „pukovnik ili pokojnik“ i – Mega je zasluženo slavila – 73:71 (17:16,13:13,19:18,24:24).

Ovaj duel dva beogradska tima nije bio ni nalik onom prvom, kada je prštalo na sve strane punih 40 minuta. Iako se momcima Mege mora odati priznanje za borbenost i želju, stekao se utisak da košarkašima Zvezde iz nekih razloga ne interesuje pobeda. Kako su ušli u utakmicu i odigrali prvo poluvreme, najbolje govori statistika. Šutirali su očajnih 6/21 za dva poena, imali samo tri asistencije i jednu osvojenu loptu. Uz Savovića, najbolji akter premijerne utakmice Nelson na odmor je otišao sa minus sedam indeksnih poena, bez koša, asistencije, uz šut 0/5.

U nastavku se igrala brža i agresivnija košarka, a dvojica ključnih igrača u oba tima, Nelson i Veličković, upisali su se tek u 26. minutu. Mega je tokom čitave utakmice nosio najkorisniji igrač Superlige Boban Marjanović, koji je upisao još jednu „recku“ u sjajnoj sezoni. Nanizao je 33 indeksnih poena koje je sakupio sa 16 koševa, 15 skokova i pet blokada. Na drugoj strani, ravnotežu je držao Simonović, koji je za 20 poena potrošio 13 lopti, ali odlučujuća nije prošla kroz obruč.

U trećem polufinalnom meču, pred više od 7.000 gledalaca u dvorani Pionir, Mega je punih 30 minuta imala prednost, ali su crveno-beli agresivnom odbranom i trojkama u poslednjem periodu uspeli da preokrenu i zabeleže trijumf. Najefikasniji u ekipi Crvene zvezde bio je Amerikanac Demarkus Nelson sa 21 poenom, Raško Katić postigao je 15, Marko Simonović 14, a Boris Savović je uz 12 , a imao i 10 skokova. Sa druge strane, Boban Marjanović završio je meč sa 21 poenom i 10 skokova, dok je Vasilije Micić ubacio 11 poena. Za Zvezdu je u prvom poluvremenu igrao roviti kapiten Igor Rakočević i postigao je sedam poena, dok za Megu nije igrao povređeni Novica Veličković.

Buđenje Rakočevića

Sledilo je finale plej-ofa.

Košarkaši Partizana pobedili su kao domaćini večitog rivala Crvenu zvezdu sa 82:54 (23:16, 20:12, 17:20, 22:6), u prvoj utakmici finalne serije. Najefikasniji u Partizanu bio je Dragan Milosavljević sa 28 poena, kapiten Vladimir Lučić postigao je 19, a Dejan Musli i Davis Bertans po 10. Zvezdu je predvodio Raško Katić sa 19 poena.

Partizan je do pobede došao ubedljivije nego što se očekivalo, najviše zahvaljujući disciplinovanoj timskoj igri, izuzetno raspoloženom Milosavljeviću, ali i slaboj igri Zvezde na oba kraja terena. Milosavljević je u prvom poluvremenu bio nezaustavljiv, postigao je u tom periodu 21 poen, pogađavši iz svih pozicija, dok Zvezda nije uspevala da se organizuje, postavi odbranu ili pogađa u kontinuitetu. Zvezdin kapiten Igor Rakočević još se oporavljao od povrede, i postigao je samo tri poena, dok je prvi strelac crveno-belih u poslednje vreme, Marko Simonović utakmicu završio sa samo pet poena.

Partizan je silovito počeo meč, serijom od 10:0, u kojoj je kapiten Lučić dva puta silovito zakucao i tako podigao atmosferu u prepunom Pioniru. Prve poene za Zvezdu postigao je Demarkus Nelson sa linije za slobodna bacanja. Nešto kasnije su se uključili i Katić i Simonović, tako da je Zvezda uspela da priđe do 23:16 na kraju prve četvrtine. U drugoj deonici nezaustavljivom Milosavljeviću pomogao je i Musli, a Partizan je povećao prednost na velikih 18 poena, 38:20. Crno-beli su delovali skladno i efikasno, dok je Zvezda bila bespomoćno na parketu. Partizan je na poluvreme otišao sa 15 poena prednosti, 43:28, ali i utiskom da potpuno kontroliše igru.

Drugo poluvreme donelo je, međutim, drugačiju sliku. Gostujući košarkaši su preko Branka Lazića, Nelsona i Katića napravili seriju od 11:0 i prišli na četiri poena zaostatka, 43:39.To je bila najmanja prednost Partizana još od početka utakmice. Nalet Zvezde zaustavio je Lučić košem, posle čega je Nelson dao dva penala, a onda je Milosavljević odgovorio trojkom za 10 poena prednosti, 50:40 i ponovnu kontrolu meča. Zvezda je na početku poslednje četvrtine poenima Katića prišla na 60:51, ali su se tu ubrzo završila nadanja gostiju. Lučić je poveo seriju svog tima od 13:0 za najveće vođstvo na utakmici, 73:51 tri minuta pre završetka meča.

Košarkaši Partizana posle utakmice dugo ostali na parketu gde su pevali sa svojim navijačima i slavili pobedu.

Igrači Partizana su se našli pred šampionskom promocijom kada su u drugoj utakmici finalne serije za titulu kao gosti savladali Crvenu zvezdu sa 71:69 (16:22,17:21,19:11,19:15). Pred svojim navijačima će imati priliku da završe posao.

Drugi duel „večitih” bio je daleko kvalitetniji, a crveno-beli i te kako imaju za čim da žale. Imali su u prvom poluvremenu igru i 13 poena prednosti, ali su serijom grešaka i izgubljenih lopti dali šansu Partizanu da se vrati i „trojkom” Bertansa 20 sekundi pre kraja prelomi utakmicu. Šampion je samo u uvodu derbija imao minimalnu prednost, i do poslednjeg minuta je jurio rezultat i tražio igru koju su domaći košarkaši čvrstom odbranom sveli na mali broj rešenja. Crno-beli su veoma brzo ostali bez unutrašnje igre. Musli je u duel ušao prenervozan, u trećem minutu posle faula nad Rakočevićem potražio i kavgu, pa zaradio tehničku grešku kao i kapiten Zvezde, koji mu je stao na crtu. Savović je limitirao Lovrenja, a Gagić, koji je zamenio Muslija, lako je zaradio tri lične greške. Opredeljenje Vujoševića u odbrani da nema lakih poena po bilo koju cenu, često je dovodilo protivničke igrače na liniju penala, tako da su od 13 za osam minuta, osam postigli sa „crte”.

Pritiskom na bekove od koša Zvezda je došla do svoje igre. Nelson je dobijao skoro sve duele sa Vestermanom i Gordićem, proradio je skok u napadu i tranzicija iz koje je Simonović sa dve trojke napravio dvocifrenu prednost, a Savović „kucanjem” i maksimalnih 13 (37:24). Ni namerno izazvanom tehničkom greškom Vujošević u narednom periodu nije uspeo da sanira štetu, i domaćin je otišao na odmor sa plus deset. Kako su crveno-beli igrali odbranu najbolje pokazuje podatak da su dozvolili Partizanu samo tri šuta za tri poena, sve bez ubačaja.

Posle odmora odnos snaga na terenu se promenio. Dve prodate lopte Nelsona dale su crno-belima četiri laka poena iz kontre (Milosavljević), a prvom trojkom i poenima na utakmici, Bertans je najavio da se šampion vraća. Odlučujući korak ka preokretu crno-beli su napravili serijom skokova u napadu, a Gordić i Bertans su uveli svoj tim sa minus dva u poslednju četvrtinu u kojoj se igralo koš za koš.

Već u 32. minutu Partizan je ostao bez kapitena Lučića koji se zbog pet prekršaja preselio na klupu, ali njegovi saigrači su pokazali čvrstinu i moral kada je bilo najpotrebnije. Probudio se konačno i Vesterman i četiri minuta pre kraja vratio utakmicu na početak (59:59). Bez učinka kapitena Rakočevića, Zvezda nije imala prava rešenja u napadu, ali dva i po minuta pre kraja bila je blizu pobede. Simonović je ubacio svoju petu trojku za 64:59, ali onda je „banku” uzeo Bertans. Prvo je realizovao dva bacanja, a posle Lazićeve poklon lopte ubacio koš koji ga je uzdigao do junaka derbija. Ipak, imao je i domaćin šut za pobedu. Osam sekundi pre kraja Simonović je pogodio obruč i šampion je rutinski sačuvao prednost.

U  sjajnoj predstavi trećeg finalnog susreta srpskog košarkaškog plej-ofa, bilo je na vidiku šampionsko slavlje Partizana, ali je Crvena zvezda srcem došla do pobede koja je borbi za titulu dala neizvesnost. Crno-beli su naletom od 10:0 stigli do najveće razlike na meču u 27. minutu (58:48), posle čega je usledio još jači odgovor rivala, koji je za šest minuta napravio 19:3. Prvak je još jednom poveo, no crveno-beli su imali snage i za završni udarac koji im je doneo trijumf od 81:74 (20:24, 19:15, 21:22, 21:13) i smanjenje na 2:1 u pobedama.

Zvezdina situacija delovala je gotovo izgubljeno i zbog toga što je u momentu dvocifrenog zaostatka, sa četiri lične greške, na klupi sedeo Igor Rakočević. I bez njega, ekipa Dejana Radonjića je došla do vođstva od 63:61, a onda se njen vodeći as vratio na parket i pomogao saigračima da odbiju kontraudar domaćih. Trojkom iz nemoguće pozicije je reagovao na prvi Partizanov koš iz igre posle sedam minuta (tri poena Lučića za prilazak na 67:64), a kada je 5.000 Partizanovih pristalica ponovo skočilo posle njegove serije od 7:0 (71:70), višestruki najbolji strelac Evrolige je, u možda najbitnijem šutu večeri, još jednom bio precizan iza linije za 6,75 metara.

Igor Rakočević (Crvena zvezda)

Rakočevićeva partija je verovatno bila glavni razlog za optimizam Zvezdinih navijača: posle dva meča u kojima je izgledalo da neće uspeti da prevaziđe posledice nedavne povrede, ovoga puta je bio njen najefikasniji (u prvom poluvremenu 11 od ukupnih 18 poena) i najkorisniji pojedinac. Zvezdin napad je bio na visini iz nekih ranijih derbija te sezone, i zahvaljujući doprinosu ostalih njenih iskusnih igrača – važne koševe u poslednjoj četvrtini davali su i Katić i Nelson, a priključio se i prvi skakač meča Skot, nadoknadivši izostanak Simonovićevog učinka (imao probleme sa faulovima). O Zvezdinoj borbenosti govori i  što je imala čak devet skokova više, ostavila Davisa Bertansa bez poena, a Vestermana i treći put u finalu bez pozitivnog indeksa korisnosti…

U završnici je pronašla rešenje i za Vladimira Lučića, oduzevši mu dve lopte (kod 75:72 i u poslednjem minutu na 77:74). Partizanov kapiten je odigrao svoj najbolji derbi u sezoni, ubacivši 14 od 26 pogodaka u ravnopravnom prvom poluvremenu, u čija poslednja četiri minuta su njegovi „penali” bili jedini pogoci ekipe, koju su poremetili problemi sa faulovima Bogdanovića (četvrti u 16. minutu) i Milosavljevića. Kod Zvezde je u sličnim teškoćama bio i Katić koji je zbog tri faula propustio prvu polovinu trećeg kvartala. Partizan je u poraz odvelo i loše izvođenje slobodnih bacanja – promašio je čak 15 od 39 (osam pre velikog odmora, Lovernj  1-7). Bilo je 60 ličnih grešaka, a tehničke su zaradila obojica trenera: Radonjić u 28. i Vujošević u 31. minutu.

Još jedan trijumf Vujoševića

Partizan je po 12. put postao šampion Srbije!

Crno-beli su u četvrtom meču finala plej-ofa slavili protiv istrošene i umorne Crvene zvezde više nego ubedljivo. Gotovo nijednog trenutka se nije postavljalo pitanje pobednika, trijumf Partizana bio je čist kao suza.

Partizan je koristio sve Zvezdine slabosti, a u ovom četvrtom meču finalne serije bilo ih je i previše. Posle trojke Milosavljevića crno-beli su se prvi put značajnije odlepili (13:8). Domaći nikako nisu uspevali da ubace iz igre, loši su bili i sa linije slobodnih bacanja. Uvukla se nesigurnost u tim Dejana Radonjića, dok je Partizan, malo po malo, povećavao razliku. Kad ih je krenuo i šut van linije 6,75 činilo se da Zvezdi neće biti spasa. Pogodio je dve trojke Bogdanović, potom jednu i Bertans, pa su u ovom meču gosti imali i ogromnih plus 15 (26:11). Nedugo potom ekipa Duška Vujoševića stekla je u prvom poluvremenu maksimalnih 17 razlike (29:12), kad je Gordić pogodio iz teške pozicije. Do kraja poluvremena Zvezda je, najviše zahvaljujući bacanjima, uspela da spusti razliku na 13 poena minusa (34:21). Zvezdina statistika je bila neverovatno loša. Iz igre je pogađao samo Rakočević, a osim njegove četiri dvojke sve ostale poene crveno-beli su ubacili sa bacanja. Uz to trojke su gađali mizernih 0/12!

Ništa novo ni  u nastavku. Zvezda je i dalje promašivala, doduše ni Partizan nije bio preterano efikasan ali je znatno uvećao prednost. Imali su crno-beli čak i 23 poena više (46:23) i već tada pobednik je bio poznat. Do kraja trećeg kvartala crveno-beli su uspeli samo da spuste razliku posle poena Subotića sa slobodnjaka za minus 17 (50:33). Doduše, morao je Vujošević da reaguje tajmautom kad je nešto manje od šest i po minuta pre kraja Nelson pogodio drugu uzastopnu trojku i približio Zvezdu na „samo” 14 poena zaostatka (57:43).

Odmah potom Zvezdin Amerikanac je ubacio i dva bacanja, pa je njegov tim prišao na 57:45… Činilo se tada da bi Zvezda mogla da uhvati poslednji voz. Ipak, usledila je tehnička greška Subotića, a Lučić je vratio sigurnost svom timu. Tada više nije bilo nikakve nade za Zvezdin povratak u meč. Partizan je rutinski odrađivao posao, uglavnom trošio vreme do kraja meča i slavlja, po 12. put uzastopno!

Duško Vujošević (Partizan)

Partizan je 2012-13 imao jednu od najslabijih sezona u Evroligi. U prvom krugu je imao svih pet poraza, i praktično se već tada oprostio od daljeg takmičenja. Dve pobede protiv Bešiktaša i Lijetuvasa su bile nedovoljne za prolaz u Top 16.

Crvena zvezda je u Evrokupu odlično odigrala prvu fazu, završila na prvom mestu u svojoj grupi sa pet pobeda i samo jednim porazom. Međutim u Top 16 dva poraza na svom terenu od Ulma i Galatasaraja srušili su snove o boljem razultatu.

Photo: MN press, Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar