Slobodan-Piksi Subotić: Priča o Galisu
- March 23, 2017
- 0 comments
- Slobodan Piksi Subotić
- Posted in ISTORIJA
Kad se 23 jula 1957. u New Jerseyju, u familiji Giorgosa i Stele Giorgali, grčkih iseljenika sa otoka Rodosa, rodio sin Nikos logična pretpostavka bila je da će mali, kad dođe vreme i ako pokaže talenat za sport, poći očevim stopama i postati – bokser. Naime, Giorgos Giorgalis je u to vrjeme bio vrlo dobar bokser profesinalac, u nekom periodu boks je bio njegov jedini prihod za život u Americi. Nikos je još kao mali počeo da trenira boks, i danas tvrdi da je bio jako talentiran, ali je sa 12 godina otkrio i zavolio košarku.
Umesto po ringu počeo je da skakuće i „eskivira“ u košarkaškoj dvorani. Brzo je pokazao talenat i u ovom sportu. Ubrzo je dobio ponudu od sveučilišta „Seton Hall“ na kome je napravio zavidnu karijeru i čak dobio ponudu Boston Selticsa da postane njihov igrač. Završio je svoju poslednju sezonu kao treći strjelac sa 27,5 koševa po utakmici, iza Lawrenca Butrela i Laryja Birda. Sjećam se 1990. godine kad sam bio u posjetu mom prijatelju Stojku Vrankoviću u Bostonu, da me je legendarni trener Bostona Red Auerbach pitao kako je Galis. Dodao je da mu je žao što se nije odlučio da karijeru nastavi među profesionalcima u NBA. Setiksi su ga izabrali na 68. mjestu u 4. rundi drafta
Dva velika asa i prijatelja: Nikos Galis i Slobodan Subotić
Tokom 1979. Cilidaridis Georgios, veliki navijač Arisa iz Soluna, čuo je da u Americi postoji igrač grčkog porijekla, strašan strelac. Odmah je odletio u New Jersey i našao se sa Nikovim ocem u njihovoj kući. U početku Nik, kako su ga svi zvali, nije bio oduševljen idejom da napusti Ameriku ali je na nagovor oca ipak popustio i odlučio za nastavak karijere u Grčkoj. Kasnije se pokazalo, i po njegovom priznanju, da mu je to bila najbolja odluka u karijeri i da mu nije žao što se nije odlučio za NBA. U Grčkoj je skratio prezime, od Georgalis postao je samo Galis.
Prva godina igranja u Arisu nije baš bila najbolja za Nika, mučila ga je nostalgija , kritikovan je da je sebičan u igri mada niko nije osporavao njegove igračke i šuterske kvalitete. Ubrzo je usljedila neverovatno uspješna karijera jednog od najbolji strijelaca Evrope svih vremena. Osvojio je 8 prvenstava Grčke, 7 kupova, zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Atini 1987. i srebrnu u Zagrebu 1989.
Igrati sa njim bilo je pravo zadovoljstvo. Bio je rođeni pobjednik, nikad se nije predavao i nikad zadovoljavao postignutim. Moju prvu godinu u Arisu ne mogu zaboraviti jer sam tada prvi put osvojio i prvenstvo i kup u jednoj sezoni. Igrali smo finale kupa protiv Paoka, a već smo bili osvojili prvenstvo. Prije utakmice na zagrijevanju mi je prišao i rekao;
– Samo se poslednje pamti, danas moramo dobiti.
Nikad mu nije bilo dosta koševa, uvijek je težio da ih bude što je više moguće. Pakleno je trenirao. Puno je bilo ljudi koji su govorili da je sebičan, da ne dodaje, da ne igra odbranu, ali ja to sve ne priznajem jer Nik je, prije svega, bio super-strelac a za sve velike košgetere kruži ista priča o sebičnosti. Dešavalo se da smo išli u kontru dva na jedan i da bi vrlo rijetko dodao, ali mu niko to nije mogao zamjeriti jer se ta kontra gotovo uvjek završavala košem, a često i dodatnim bacanjem. Imao je nešto kao Praja Dalipagić – sposobnost da “stoji” u zraku i da ne izgubi ravnotežu. Ostala je u analima grčke košarke ona njegova utakmica u finalu Evropskog prvenstva u Atini kad su Grci pobjedili SSSR i osvojili po prvi put evropsko zlato. Nikos je tako hrabro ulazio pod koš i postizao nevjerovatne poene protov Tkačenka i Volkova, a ti se koševi još i danas vrte na svim grčkim TV kanalima. Završio je utakmicu sa 40 poena, a Grčka je pobijedila, nakon produžetka, 103-101.
Odigrao je 13 sjajnih sezona u Arisu da bi pred kraj karijere prešao u Panatinaikos u kome je proveo nepune dvije sezone. Na žalost, kraj karijere nije bio u skladu sa njegovim zaslugama za grčku košarku. Na poluvremenu utakmice Panatinaikos-Pankrati posvađao se sa trenerom Kostasom Politisem, sa kojim je osvojio evropsko zlato u reprezentaciji, i otišao zauvijek iz košarke. U jednom našem razgovoru prije par godina rekao mi je da je jedina stvar za kojom žali što nije ubacio poslednji koš i na taj način se oprostio od košarke.
Bio je jako povučena osoba, vrlo zatvoren, ali mi smo se divno družili i na terenu, i izvan njega. Puno je toga Nikos osvojio, a ja ću naglasiti samo neka njegova priznanja : 11 puta prvi strijelac lige, 4 puta najbolji u asistencijama (na znanje onima koji su ga optuživali da je sebičan), 5 puta MVP, 8 puta najbolji strijelac Eurolige, MVP Euro-basketa 1987, Seton Hall i FIBA “Kuća slavnih” i još puno toga.
Danas dvorana u Solunu u kojoj igra Aris nosi njegovo ime. Potpuno se povukao iz košarke, rijetko ga se može vidjeti u košarkaškim dvoranama što je velika šteta jer mislim da mu je mjesto u nekom klubu ili grčkoj reperezentaciji. Nažalost, niko mu nije pounudio nikakvu funkciju, a poznavajući Nikosa znam da nikad nikoga neće moliti da mu se pruži neka šansa da bude uz košarku.
To je Nikos Galis, bog košarke po novijoj grčkoj mitologiji i po mišljenju mnogih najveći sportist koji je ikad nastupao u grčkom sportu.
Photo: Screenshot