Pre nekoliko sati otkucao je kraj godine, za neke plodne, za neke škrte, za većinu, i škrte i plodne. Vrijeme je za prisjećanje, a najbolje se prisjetiti onog kod ljudi najboljeg – solidarnosti. Za mene, u basketu, solidarnost se iskazuje kroz asistencije. Na spontan način, idemo spomenuti neke od najboljih asistenata.
Prahistorija
Prije 1970.u NBA su postojali samo Lakersi i Celticsi. Ne doslovno, ali sve se svelo na te dvije dinastije. Prkosio im je triple-double genijalac, uzor Jordanu, još uvijek iznad Westbrooka, imena Oscar Robertson, zvan Big O. Mogao je zabijati, dodavati, skakati, veličina, kao Chamberlain, individualna, koja je 60-ih prkosila Celticsima.
Prekretnica
Sedamdesetih, spajanjem ABA i NBA lige, podigla se kvaliteta basketa, pojavili su se Julius Earving i Pete Maravich. Earving je bio ikona, atrakcija prije Jordana, čudo, zakucavač, zvan Doctor J. Pete je bio Pistol Pete, razorni šuter, avangardni asistent, neumorni dribler, bio je tužni genije. U vremenu kad su u Jugi vladali košarkaški baletani Ćosić i Delibašić, ovi Ameri su bili robotska, svemirska verzija europskog elegantnog dvojca.
Dr J.je kratko prekinuo dominaciju dinastija 80-ih, Pistolero je bio krhkih koljena, zauvijek bez naslova, tužni, labilni genije, utjehu je našao u vjeri, kao i Ćosić. Za Petea to nije bilo pravo vrijeme, ponavljam, bio je avangardan igrač, ispred svog vremena, kao i Ćosić u trenerskim i funkcionerskim vodama. Pete je bio igrač za raju, koji zanemaruje taktiku, kako to vele Sejo i Nele. Danas je to Steph Curry, danas to prolazi.
Vrhunac
Osamdesete su tehničko i taktičko savršenstvo basketa. Bird i Magic, genijalni, nesebični asistenti, rivali, prvaci, svaki je ugrabio dio kolača. Uz Doctora, omeo ih je samo Isiah Thomas s grubijanima iz Detroita, velikan lopte u svojim razmjerima, otrov iz male bočice, ali u isto vrijeme i genijalac.
Space Jam
Jordan nije odavde, on nije s planeta Zemlje! Gore spomenuti su se umorili, uletio je, zajahao sreću i vratio im s kamatama za kraj 80-ih, šest od osam naslova devedesetih. Jordan je bio asistent, kao i Pippen, Rodman, Armstrong, Harper, Kerr, ali najveći asistent u toj momčadi bio je Kukoč! Tada su prijetili i Stockton, Payton, mnogi drugi, ali Kukoč, kao asistent, može u rečenicu samo s Magicom.
Popovich kontra dinastija
Ima jedan asistent, Jason Williams, White Chocholate, grotesknog izgleda ko Mark Whalberg, ali brutalne energije, strasti, kao i glumac, uz prirođen instinkt i talent. Kakav dodavač, vrlo sličan Maravichu!
To je vrijeme Kidda, Ronda, Nasha, Chris Paula. Nesebični igraci, u to doba, nažalost, gledali su u leđa isforsiranom Bryantu i stroju, s druge strane, zvanom San Antonio, general Popovich je ustrojio Robinsona, Duncana, Parkera, Ginobilija i Leonarda, sve strijelce, a opet, asistente, obrambene igrače, ubojit stroj.
Californication
Ovo desetljeće ne vlada Le Bron, genijalac svoje vrste, već Curry, pod vodstvom Kerra, jedini cirkus igrač u povijesti NBA lige, koji je pretjeranu zaigranost pretvorio u svoju prednost. Jedan igrač mu najviše stvarao taj luksuz, to je neumorni, svestrani, u oba pravca, Big Bear, Draymond Green.
Od Europljana, spojio bi Srbe i Hrvate, Teodosić je čudo, ko Đoković u tenisu, moj liebling br.1 u srpskom basketu, imao sam ga čast gledati uživo, iz prilične blizine, kao i Đokovića, nemilosrdno talentirani sportaši! Nemilosrdan je i Doc Rivers, no Teodosić, nek’ pogleda ko je Đoković, čovjek, koji je izgubio svoj put, pa našao gotovo isti put. Teo još ima priliku naučiti od Noleta. Za mene, Šarić je jedini Hrvat, te među malobrojnima u svijetu, koji može igrati svih pet pozicija. Malo je takvih bilo u povijesti, Hezonja može četiri, ali Hezonja se mora koncentrirati. Šarić je kalibar, naravno, za više od 20 minuta u Wolwsima, no to je neka druga tema, za drugu zgodu.
Ovo je bio spontani prijelaz asistenata u basketu, asistirajte i u životu, budite solidarni, kako veli Arsen: “Nekom je suviše, a nekom treba baš to!”
P.S. U vrijeme blagdana napustili su nas velikani, pridružili se gore, Oliveru i Mileni, to su: Stanko Poklepović, Tonko Lonza, Boško Božić i Jakša Fiamengo. Uz one pokojne, u mom prethodnom tekstu o Zrinjevcu, pokojnima u ovom: POČIVALI U MIRU!
Što više sreće želim, što manje boli, sve najbolje u 2019 godini!
Photo: Printscreen