Čitam i slušam ovih dana raznorazne medije kako egzaltirano komentarišu izdanja Crvene zvezde na obe utakmice u Moskvi! Nekako mi se čini kao da se najbolji srpski tim vraća kući barem sa jednom pobedom! Pošto mi je u karijeri suđeno da često mislim drugačije od većine, a bogami sam se prilično retko varao u procenama, moram i ovog puta da istaknem kako se ne slažem sa tako brojnim egzaltacijama!
Razlog mog manjka oduševljenja Zvezdinim igrama je izuzetno jednostavan. Kažite mi ko pametan može da se ponosi porazima, bez obzira kako je do njih došlo? Međutim, mi Srbi smo oduvek bili izuzeci od u svetu uvreženih pravila, to je nepobitna istina još od Kosovske bitke. Drugi se obično ponose pobedama, mi volimo da se dičimo porazima!? Zašto bi košarka bila izuzetak od nama omiljenog, meni nerazumljivog pravila?
Da se manemo ćorava posla, i vratimo lopti i obručima. Meni se, kao običnom ljubitelju basketa, čini da je naš šampion propustio idealnu priliku da se kući vrati čak sa obe nezamislive pobede! Imam utisak da su, sa malo više vere u svoje snage, naši momci mogli da slave čak i u onom, samo naizgled glatko izgubljenom prvom meču. Međutim, obuzeti ne malim strahom, napravili su isuviše mnogo grešaka i dopustili do maksimuma neubedljivom rivalu da ih savlada samo sa jednim raspoloženim pojedincem. Nažalost, Srbinom!
Kad su uvideli da crvena armija nije preterani bauk, Beograđani su u četvrtak zaigrali mnogo bolje i… sve ste videli, izgubili takoreći dobijenu utakmicu. Bilo je tu i dosta malera, ali ruku na srce, Zvezda i pored u Evropi izuzetno uspešne sezone često dopušta sebi prevelike i neuobičajene slabosti. Setimo se samo bliske prošlosti i bruke u Zagrebu, kao i katastrofe od (tada) petoplasiranog tima prvenstva Turske u sred Kombank arene!
Nikad se nisam bavio sportskom prognozom, ali moram da istaknem da bi za mene bilo poprilično iznenađenje da Moskovljani ove sezone nadoknade ranijih godina mnogo puta neočekivano propušteno, i osvoje evropsku krunu. Prvo zbog toga što još, ma kako to suludo zvučalo, nisu izbacili Crvenu zvezdu, a naročito zbog činjenice što, bar za sada, ne vidim način kako bi mogli da pobede zastrašujuću četu našeg ubistvenog terceta iz Istanbula!
Na moju veliku žalost, čini se da u evropskoj košarci, barem među vrhovnim žrecima, nema mnogo pametnih ljudi! Bar tako nam govori nastavak, odnosno razbuktavanje rata između FIBA i Evrolige. Stigli smo do obostranog tužakanja raznoraznim sudovima, čak je i Nebojša Čović optužio naše bivše asove, zaposlene u FIBA, da rade protiv zemljaka! Paralelno sa tim pljušte obećanja na sve strane, čoveku se čini da klubove u Evropi čekaju samo med i mleko, a bolje je reći grdna lova!
U takvom galimatijasu decidirano su se izjasnili i naši klubovi, i priklonili Evroligi, nasuprot neskrivenim i sasvim razumljivim simpatijama matičnog saveza za protivničku stranu. Umesto da najzad neko pametan pokrene inicijativu za pušenje lule mira, nastavlja se rat do istrebljenja! Tako je, izgleda, u celokupnom savremenom svetu u kome je lova uvek ispred svih ideala. Nama preostaje da, shodno uvreženim pravilima, posle bitke prebrojimo mrtve. A nema sumnje da će ih biti mnogo, čak i na našoj, ipak neutralnoj strani.
P.S. Nedavno sam treneru Partizana, bolje je reći spasiocu, Aleksandru Džikiću, oštro zamerio što je uveo praksu komuniciranja sa novinarima samo putem interneta. Javio mi se Džile, moj stari prijatelj, i moram reći pružio suvislo objašnjenje koje sam dužan da usvojim. Jednostavno, objašnjava Džikić, u poslednje vreme mu se prečesto dešavalo, u svim zemljama u kojima je radio, da mojim vrlim kolegama kaže jedno, a na papiru ispadne nešto sasvim drugo!
– Više me ne boli glava oko takvih stvari. Imam crno na belo u kompjuteru sve što sam “rekao”, mogućnost zloupotrebe svedena je na minimum – razložan je istaknuti stručnjak kome je problema ionako preko glave jer mora svom timu, na vrhuncu sezone, da održava formu u sred dvomesečnog prinudnog odmora!?
Nazdravlje srpska košarko, živela ti nama, u ovakvim uslovima, još stotinama godina!
Photo: Euroleague
3 komentari
Postovani g-dine Sotra,
Cini se, da ste nepotrebno i preterano kriticni prema igri i rezultatima Zvezde u ovoj sezoni,obzirom da je jedini predstavnik srpskog sporta na nivou top 8 u evro-takmicenjima,mislim da zasluzujuje bar jedan afirmativan komentar od barda srpskog kosarkaskog novinarstva!
Hvala na razumevanju,
Branko, Subotica
Bravo
Gospodine Sotra, niko nije ponosan na poraze Crvene zvezde, ali na igru i borbenost naseg tima protiv neverovatno ubojite ruske ekipe veoma smo ponosno. Nisu se predali i odigrali su na jednu loptu do pobede protiv visestruko skupljeg CSKA. Veoma mi je zao zbog poraza ali sam zadovoljan pruzenim na terenu i voleo bih da se serija okonca u Moskvi. Dakle 2 pobede u Areni nisu nemoguce.