Poštovani prijatelji portala Koš magazin, izronio sam s ovim tekstom iz ljetne opuštenosti s prisjećanjem na karizmatičnog košarkaša iz prošlog stoljeća, Srebrenka Despota. O Despotu sam imao razloga pisati na ovom istom portalu s nizom tekstova otprije pet godina, a sporadično, i nakon toga. Na prvu mi se činilo da nema činjenice ili anegdote o Despotu, koju tad već nisam naveo. No, postoji nešto što se uvijek crpi, što nas uvijek nanovo puni, o čemu se uvijek s ugodom može pisati, a to je osjećaj.

Ne postoji osoba, koja je znala Despota, njegovu priču, dio osobnosti, mita i legende, a da u njoj nije pobudila bilo kakav osjećaj, sreću, tugu, inspiraciju, potištenost, razočarenje, ponos, itd. Priča o Srebrenku Despotu priča je o jednom dijelu mozaika prošlog vremena, koji nas je činio sretnima. Dio te priče su i novi val, Novi kvadrat, Novi primitivizam, Top lista nadrealista, Paket aranžman, Šarlo akrobata, Zločesta djeca, Audicija, filmovi Kusturice, Šijana, Golika i Grlića, serije “Kamiondžije”, “Malo i Velo Misto”, “Gruntovčani”, zatim Balašević, Oliver, Mišo Kovač i mnogi drugi.

Despot (Cibona) polaže loptu pored Delibašića (Bosna)

No, bez obzira na to, pobijedilo je zlo, a nama ostaje da i dalje barem malo, s godinama sve manje, budemo idealisti. To nije žal za političkim sistemima, to je žal za onim najboljim iz naše mladosti. Prije skoro mjesec dana, obilježili smo trideset godina od pogibije Dražena Petrovića, prije nekih skoro tri mjeseca prošlo je točno četrdeset godina od pogibije Srebrenka Despota.

Ja sam dio Srebrenkove obitelji, i oni znaju što mislim, a ovim povodom preostalim Petrovićima mogu reći: žao mi je što Srebrenko i Dražen nisu imali prilike zaigrati skupa u dresu Cibone, naravno, žao mi je što nisu danas tu među nama. Žao mi je što nema više Koraća, Ćosića, Delibašića, Fernanda Martina, Zvonka Petričevića, Petea Maravicha, volio bih da su svi ti spomenuti zaigrali skupa s meni omiljenim igračima, Slavnićem, Dalipagićem, Acom Petrovićem i Zoranom Čuturom, to bi bilo mojih dvanaest za vječnost.

No, smrt ne bira, pogledajte koliki je samo gubitak za Sarajevo, za dušu tog grada, bila samo jedna, nesretna, 2001. godina. Naime, te godine umrli su Dario Džamonja, Davorin Popović i Mirza Delibašić, nenadoknadiv gubitak za dušu tog grada, kao i smrt Petrovića za hrvatsku košarku, kao i Despotova smrt za grad Zagreb.

Srebrenko Despot služio je vojsku u Beogradu

Ipak, postoji metoda koju koristi vječiti prvak Novak Đoković, kada mu zvižde u Wimbledonu, a on te zvižduke u svojoj glavi pretvori u pljesak, u navijanje za njega, u potporu. I ja sam slična vrsta maštara kao i Đoković, zamišljam da su svi spomenuti pokojnici u ovom tekstu, kao i još mnogi drugi, da su tu, živi, još uvijek među nama, žive svoje živote, gledaju tog istog šampiona Đokovića, borbenog Hercegovca Zupca, velikog šampiona 2023. godine, Jokića, i mnoge druge.

Naravno, ja znam da ih nema, i ne volim da me se budi i trza iz tog uspavanog maštanja, ne volim se vraćati u ovo vrijeme vječnih ratova Istoka i Zapada. Prošli smo i mi svoje ratove, za njih su krivi i sistemi, i ljudsko zlo i ignorancija u nama samima, no pouzdano znam da su oni neprijatelji s prvih linija znali zapjevati Štulića i Balaševića, i s jedne i s druge strane, da su bili opsjednuti Draženom Petrovićem, Kukočem, Rađom, Paspaljom i Divcem. Kao u reklami za radijsku emisiju, sport i glazba nas nisu mogli spasiti od razdavajanja, no na neki način su nam spašavali zdravi razum kroz kaos tog istog razdvajanja, jer bile su to najbolje stvari u bivšoj nam državi.

Ne znam što bi Srebrenko, Dražen i svi ovi pokojni velikani radili danas u svojim pedesetim i šezdesetim godinama, no znam da su nas usrećili, i da su nekom ironijom sudbine preživjeli, i postali najveći gadovi, da ni ti novi karakteri ne bi mogli izbrisati sve ono veliko što su postigli. To veliko, što su Srebrenko, Dražen i ostali postigli, upravo je neuništivi osjećaj pozitivnosti da smo svi mi uz njih na trenutak bili veliki, sretni i posebni. Poklonimo Srebrenku 9. jula, na njegov 66. rođendan, sjećanje na njega, jer to sjećanje će mu negdje, tamo gdje on s Draženom danas cirkulira, ono će mu pobuditi sreću i zadovoljstvo, jer je usrećio, učinio bitnijima i posebnijima, mnoge ljude oko sebe.

Photo: MN press, twitter