Ono što je počelo kao nadmetanje uličnih klapa u novosadskom kvartu Liman, vremenom je postalo jedno od najprepoznatljivijih obeležja srpskog sporta. Nema reprezentacije ove zemlje koja se može pohvaliti da je učestvovala u pet finalnih mečeva šampionata sveta, i čak četiri puta dospela do najvišeg mesta pobedničkog postolja, kao što su to učinili basketaši! Pri tome je veoma bitno naglasiti da su kao pioniri ovog mladog sporta od početka sami krčili put ka vrhu, o svom „ruhu i kruhu“, i da su tek lane i ove godine uz njih na velikim takmičenjima bili i ljudi iz Košarkaškog saveza Srbije.
Godinu na izmaku svakako je obeležio trijumf reprezentavije Srbije na Prvenstvu sveta, koje održano od 9. do 12. juna u Manili, glavnom gradu Filipina. Dušan Domović-Bulut, Dejan Majstorović, Marko Savić i Stefan Stojačić potvrdili su planetarnu dominaciju izvojevavši pobede u svih sedam mečeva. Najveće iskušenje za šampione bio je polufinalni duel sa Poljacima, koji su na Filipine došli sa velikim ambicijama, pa su čak angažovali sjajnog Amerikanca Majkla Hika. Naši nisu bili spremni za tako „napaljenog“ rivala, koji je poveo sa 5:0 i jasno stavio do znanja da ne priznaje favorite. Stvari se nisu povoljno razvijale po „orlove“, pa su na poluvremenu gubili sa 6:13. Tek tada su Bulut i drugovi zaigrali na svom nivou i u samoj završnici izjednačili na 19:19. Kada se činilo da je sve moguće, Dejan Majstorović je u pravom trenutku ispalio dalekometni projektil i to je bilo konačnih 21:19!
Repriza prošlogodišnjeg finala sa Holanđanima u Francuskoj, a pre toga i okršaj na samom početku Šampionata, isključivali su mogućnost svakog iznenađenja u igri i taktici, pa je to bila tvrda “rovovska” borba, poen po poen, bez ozbiljnije prednosti sa bilo koje strane. Odluka je pala dva minuta pre kraja, kada je Stefan Stojačić, novi čovek u srpskoj reprezentaciji, jedini put pogodio za dva poena, a uporni Marko Savić se velikim trudom izborio za dva koša i dodatno bacanje, pa su tih 5:0 ostali nedostižni za Holanđane – 16:13.
– Početak sezone nije baš mnogo obećavao, ali je na kraju sve ispalo fenomenalno – rekao je kapiten i najbolji igrač Srbije Dušan Domović-Bulut. – Mislim da je presudno bilo to što smo ego ostavili iza sebe i mislili samo na ono što nas očekuje na terenu. Nismo stigli da se uigramo, ali jesmo da pobeđujemo. Ekipa će verovatno u budućnosti pretrpeti izmene, ali ova zlatna serija će ostati za večno pamćenje.
– Predivan je osećaj ponovo biti prvak sveta – nije krio oduševljenje Dejan Majstović, o čijoj majstoriji protiv Poljske će se sigurno još dugo pričati. – Čast mi je što sam bio bio deo još jednog nezaboravnog događaja na nas, ali i za srpski sport.
Stefan Srtojačić (28) je novo ime u našoj reprezentaciji, ali oni koji prate i poznaju košarku svakako znaju za njega. On je bio državni reprezentativac u “pravoj” košarci još u juniorskim danima, kada je osvojio jednu svetsku i dve evropske medalje. Igrao je u Partizanu, Mega Vizuri, Crvenoj zvezdi, Radničkom iz Kragujevca i novosadskoj Vojvodini. Uspešan je student na ekonomskom i pravnom fakultetu, a kao dečak pokazao je smisao i za šah, pa je na Prvenstvu Evrope bio treći u konkurenciji desetogodišnjaka. Sasvim je logično što se našao među višestrukim svetskim prvacima u mini-basketu, jer je prošle godine bio proglašen za najboljeg u ovom sportu na zvaničnoj rang-listi FIBA. Inače, on uspešno predvodi ekipu novosadskog Liman Tesla vode, koja visoko kotira na listi najboljih svetskih klubova.
– Prvi put sam imao priliku da igram na ovako jakom turniru i zadovoljan sam što sam i ja doprineo da nastavimo dominaciju, koja je počela pre šest godina u Atini – izjavio je Stefan.
Ova godina bila je veoma berićetna i zbog toga što je Srbija trijumfovala i na Prvenstvu Evrope i osvojila jedino najsjajnije odličje koje joj je do sada izmicalo.
U Bukureštu ( 14. i 15. septembra) Dušan Domović-Bulut, Marko Savić, Dejan Majstorović i Marko Ždero su rušili sve preprerke pred sobom: Bosnu i Hercegovinu su savladali sa 20:10, Španiju sa 20:15, Mađarsku sa 19:10, u polufinalu Rusiju sa 21:13, i u finalu Letoniju sa 19:18
Po neizvesnom toku i uzbudljivosti, meč odluke nadmašio je sve druge na trurniru. To je sasvim razumljivo ako se zna da je u pitanju bio duel rivala koji se već niz godina sastaju u završnicama najvećih reprezerntativnihi klupskih nadmetanja i do tančina poznaju jedni druge. Iako su naši u dva maha imali solidnu prednost – 12:8 i 17:12, uporni Letonci se nisu dali, najpre su se približili na samo jedan poen zaostatka, a u samoj završnici, serijom od 5:0, čak uspeli da izjednače na 18:18!
Majstorović je doneo poen prednosti, ali su Letonci pet sekundi pre kraja imali priliku da preokrenu rezultat i pobede. Srećom, Niezis je promašio šut za dva poena!
– Bili smo pod pritiskom zbog prevelike želje da dobijemo ovu utakmicu, jer smo lane u polufinalu kontinentalnog Šampionata u Holandiji izgubili od Letonaca, pošto je Lasmanis pre zvuka sirene pogodio za 19:17 – rekao je Bulut. – Mislim da smo zaslužili sreću koja nas je ovog puta pogledala.
Svakako je za ponos i hvalu i ono što su učinili naši klubovi u sedmom izdanju nadmetanja za Svetski kup. Na devet turnira, održanih u Saskatunu (Kanada, 21. – 22. jula), Utsunomiji (Japan, 28-29. jula), Pragu (Češka, 4-5. avgusta), Lozani (Švajcarska, 24-25. avgusta), Debrecinu (Mađarska, 30-31. avgusta), Meksiko Sitiju (8-9. septembra), Hajderabadu (Indija, 22-23. septembra), Čengduu (Kina, 29-30. septembra) i Penangu (Malezija, 13-14. oktobra) ekipe Novog Sada Al Wahde (ovaj drugi deo imena je po sponzoru iz UAE) i Liman Tesla vode, koje su činili Dušan Domović.Bulut, Marko Savić, Dejan Majstorović,Tamaš Ivošev i Marko Ždero, odnosno Stefan Stojačić, Aleksandar Ratkov, Mihajlo Vasić i Stefan Kojić, su čak osam puta trijumfovale (izostale su sa skupa u Meksiku), što je samo pokazalo koliko su bolje od svih ostalih!
Najzad, na završnom, Blumaž turniru u Pekingu (27. i 28. oktobra), koji je bio kruna sezone, Bulut i drugovi su prvi stigli na cilj, završivši 2018. godinu bez ijednog poraza, što je bez premca u ovom sportu U glavnom gradu Kine vredan uspeh ostvarili su i Zemunci Bogdan Dragović, Nikola Kovačević, Lazar Rašić i Nikola Vuković, koji su stigli do polufinala, gde su izgubili od pobednika Novog Sada Al Wahde (13:21), uspevši prethodno da pobede finalistu Rigu geto (Letonija) i Prinston (SAD)!
Privodeći kraju svođenje impresivnog bilansa srpskih basketaša, sa zadovoljstvom moram zabeležiti i to da su na zvaničnoj FIBA rang-listi među prvih deset najboljih igrača na svetu čak sedmorica iz Srbije: 1. Bulut sa 1.626,660 poena, 2. Stojačić – 1.614,660, 3.Vasić – 1.479,420, 4. Ratkov – 1.443,540, 5. Majstorović – 1.415,700, 6. Savić – 1.386,420,7. Kojić – 1.307,580, 8. Karlis Lasmanis (Letonija) – 1.177,500, 9. Nauris Miezis (Letonija) – 1.113,540 i 10. Tamaš Ivošev (Mađarska) – 1.094,220 poena.
Na svetskoj listi klubova prvi je Liman Tesla voda sa 4.537,620 poena, drugi Novi Sad Al Wahda sa 4.428,780, a treća Riga geto sa 3.332,760 , dok je Zemun na šestom mestu sa 2.365.640 poena. Muška reprezentacija Srbije je sa 33.090,875 poena predvodnik liste od 195 zemalja, koliko se takmičilo u ovom sportu.
Pod utiskom ovih impresivnih podataka, imamo razloga da sa nestrpljenjem i optimizmom iščekujemo naredno Prvenstvo sveta, koje će se 2019. održati u Amsterdamu. Možemo se nadati da će to biti i uspešna provera naših sjajnih basketaša za Olimpijske igre 2020. u Tokiju, na kojima će ovaj sport i zvanično “debitovati” na najvećem i najprestižnijem planetarnom takmičenju!
Photo: FIBA