Više puta sam počinjao, pa odustajao od pisanja tekstova za portal naslova identičnog reviji uz koju sam odrastao i nosio je na treninge, a koji uređuju moje cenjene kolege. Daleko da nije bilo materijala, ali u zemlji Srbiji pisati o košarci, iskreno, kritički, nije ni malo pametna rabota. Mnogi za koje sam pisao su se gasili. Bilo je saslušavanja, pretnji, ponoćnih poziva, meni ili onima koji su ih uređivali, tako i televiziji na kojoj radim, iako glavni urednik ponavlja godinama da ne odgovara za moje napisane reči, već samo one izgovorene u TV emisijama.
Nije da ne mirišem romantičarsko-nostalgičnu notu većine autora, ali uprkos pametnog zborenja Vlade Stankovića, koji mi je stalno na pameti, da treba afirmativno pisati o sportu od kojega i većina nas živi, napisane kritike ne samo čika Šotre, već prvenstveno Ace Ostojića, pokolebale su me u nameri da „ne ugrožavam“ ovu košarkašku oazu, u okruženju sujetnih i bahatih moćnika,ali i poltrona i ulizica, iako nemam satiričnu žicu, posebno znanje „komšije“, trenera, kolumniste, Boška Đokića.
Da krenem, odmah „u glavu“. Izuzev Marine i košarkašica, Zvezde i Gudurića u Evroligi, do povrede Jovketa , povratka Vase, zatim pojave trenera Dejana Milojevića i povratka Aleksandra Dzikića, malo se toga može afirmativno napisati o srpskoj kraljici igara. Deca sada odlaze kao osnovci u pečalbu, gde hvala Bogu, Joka blista u NBA, a Teo, Bradulja i Bogdan u Evroligi, pa su nam većina kadetske reprezentacije internacionalci. Dominira onaj koji ima više novca i uspeha u izboru stranaca, koji pravi razliku, u Zvezdi, pa i u Megi, iako su skoro tinejdzeri, a u Partizanu su skoro većina. Možda se i legendarni Dugi Damnjanović seti kada je Srbija imala samo jednog predstavnika u evropskim kupovima u kojima igraše i BFC, Beobanka, Beopetrol, Atlas, Hemofarm, Radnički, FMP, a kamo li večiti.
U Kragujevcu se igrala Evropa do nedavno, a sada ni druga liga, kao ni u Kosjeriću koji je bio pobednik KLS. Šta li će biti sa Valjevom gde je doktor upao u nemilost, a oni koji su u redovima čekali bilo ispred kabineta na Dedinju, ili da budu na utakmicama Metalca, nestaše, kao i Užice koje je bilo superligaš, ili Vojvodina koja se izborila, ali nije „otplovila“ na Jadran.
Savez je posebna priča. Bavi se, uz reprezentacije, svime i svačim, samo ne onim što stoji u statutu, RAZVOJEM KOŠARKE U SRBIJI. Predsednik KSS, ako je na vlasti, još se i pita nešto, ima autoritet, u suprotnom je marioneta, finansijer ili samo za žensku košarku. Moćnici vedre i oblaće, a isključivo se zadovoljavaju lični, pa klupski interesi, a čim vam neko pomene SRPSKE KOŠARKAŠKE INETERSE, znajte da se nešto sprema, da ne kažem „smrdi“.
Predsednik lige se umesto u Kući košake, odakle je nameravao da se iseli iako ne plaća kancelariju, bira na volšeban način u Skuštini grada Beograda, a onda piše pisma ministru sporta, kako predsednik Saveza, hoće da vrati ligu pod okrilje kSS?! Kao mimo akata, a ni KLS ni KSS ne poštuju svoja, koje su doneli. Onda se predsednik KSS uključuje u pitanja oko ABA lige, piše pisma oko kalendara, termina ili sukoba FIBA-Evroliga, gde bi i ko trebao da igra, tačnije pitanja klubova, koji ga ne „fermaju“ dva posto, još ga „drukaju” Vladi i resornom ministru?! Šizofreno zar ne?
KLS, koja je posebna priča sa otvorenim ugovorima i promenadama igrača, koji se klade protiv svojih ekipa ne bi li zaradili koji dinar, gde mnogi ne žele da uđu u četiri i Superligu jer nemaju novca da još dva meseca plaćaju ionako neisplaćene trenere, igrače i sale. Onda predsednica Spartaka optuži na direktorijumu šest klubova da su namestili utakmice, a niko ne pokrene pitanje odgovornosti ili onih koji su se bavili tim rabotama, ili. u suprotnom, onih koji su izneli klevete. Doduše isto smo imali i u ABA, sa optužbama Sutjeske na račun Mege, pa ništa.
Onda predsednik i komesar KLS daju pisanu podršku ABA ligi, umesto da bar deklarativno budu protiv, da kao naša liga ojača povratkom srpskih Jadranaca, kao što bi ljudi u KSS, većini klubova, bar mogli da kao dignu ruku protiv odluke o četiri stranca u mlađim selekcijama, za koje nemaju novac i uslova, na šta oni koji su to predložili imaju legitimno pravo, tačnije interes. Kao kada bi Rusi glasali za NATO, tako se i čelnici KLS zalažu za ABA umesto jaku domaću ligu, a KSS za četiri stranca u kadetima i juniorima, umesto da omoguće da srpska deca imaju bolje uslove, više prostora, ne idu preko ili uzimaju tuđa držaavljanstva.
Dve nedelje se odjednom vrti priča kako treba da ojačamo domaću ligu, vratimo joj se, damo prioritet, da se menjaju termini ABA I KLS, čak preti i odlaskom iz ABA, na direktorijumu klubovima najavljuju da se od jeseni spremaju za domaću ligu od 18, a onda odjednom ništa, ili opet suprotno. KSS ne zna ni hoće li kandidati u mlađim slekcijama igrati za reprezentaciju, hoće li im roditelji, menadzeri ili čelnici klubova (nekada je to isto) dozvoliti, mada isto važi i za seniorsku…
Zašto je jedan Dejan Bodiroga otišao iz KSS, ili Berić iz Partizana, prethodno Raša Radovanović iz Železnika, Peđa Bojić iz Kuće košarke? Zašto Moke ili Božidara Maljkovića, sem što neumorno agituje da dvorane, ulice i trgovi ponesu imena srpskih sportista, nema u Kući košarke ili na Kalemegdanu?
Čeka nas burno proleće, leto, samo šta čemo sa srpskim košarkaškim inetersima i šta su oni?
Photo: KSS
2 komentari
Odlican tekst iako veoma porazavajuce prirode. Nisam u Srbiji ali mi se sa distance cini da je situacija oko kosarke sve gora i gora. Da nismo kojim cudom zemlja kosarke odavno bi se ova igra ugasila i pakticno nestala. Mislim da kosarka kao i svi drugi sportovi to jest klubovi moraju da se privatizuju jer moramo da shvatimo da bez novca nema nicega u savremenom svetu. Na zalost kod nas i okruzenju se jos uvek donekle zivi u proslim vremenima kada je drzava izdrzavala sport, sto je po meni pravedno, medjutim ta vremena su odavno prohujala i samo produzavamo tu agoniju i nastavljamo da zavisimo od drugih. Krajnje je vreme da imucniji ljudi kojih u Srbiji ima kao i u nasoj dijaspori pocnu da ulazu u kosarku i generalno u sport i da pocne nas sport da zivi kao i svuda na svetu. Pravila moraju da postoje za svakoga a kazne za one koji ih nepostuju moraju biti rigorozne.
Znam da se mnogi slazu sa ovim misljenjem i kao optimista cvrsto verujem barem u kosarku.
Gospodine Tegeltija, sto se tice vlasti i KSS podseticu vas da je uvek neko nekoga voleo, simpatisao, pomagao isl,,, To vazi i za vreme vladavine Jugoplastike, Partizana,Zvezde, Cibone, Buducnosti,,,
Da vam odgovorim za Maljkovica i Slavnica: Slavnic se nudio bezbroj puta da udje u klub na neko da kazem rukovodece mesto, sto je u redu, normalno, realno,ali, on je jako tezak covek, teske naravi, nije pokoran uopste, nije konstruktivan, iskljuciv nadasve, on bi se nakon 2 dan posvadjao sa vecinom ljudi u klubu, i kao takav je slozicete se samnom nepodoban,,,Licno ga znam, i sve ovo tvrdim glavom i bradom,,, Po strani da je on velika legenda Zvezde i nase kosarke, skidam kapu,,, A sto se Maljkovica tice,on je dugo godina oko Zvezde vrti se , pomagao je ponesto ali nikad nije zaseo na klupu gde je trebao da zasedne i pomogne,,, Cenim ga ipak, veliki je zvezdas,,, Sportski pozdrav!