Početna BLOGTibor Sekulić: Corona extra – misliti ili ne misliti?

Tibor Sekulić: Corona extra – misliti ili ne misliti?

od Tibor Sekulić
10 pregleda

Dragi stanovnici Balkana, u naslovu sam parafrazirao Shakespeara, jer upravo to pitanje mi se vrti po glavi od nedjelje, 22.03. ove godine, od nekih deset ujutro, kada sam se prestao istinski bojati za svoj život. Svaka misao u mojoj glavi, shvatio sam tada, poprimila je potpuno drukcije značenje od onog koje je imala prije tog vremena. Dati ću nekoliko primjera.

Prije toga briga ovog svijeta, zvanog Zemlja, bila je koronavirus, već nadaleko opjevani razarač pluća starijih ljudi, kroničnih bolesnika, a ako je vjerovati medijima i neplatiša zdravstvenog osiguranja u SAD, makar imali 16 godina. Ta bolest ne bira, ali, mislio sam, ljubitelji sporta će razbuktati svoje mašte u ovoj pustinji sportskih dogadjaja, reflektirati će se na bogatu prošlost, sumirati mišljenja o velikanima, prisilno stavljenim na odmor i izolaciju. Mislio sam da ću biti dio tog društva, ali, kao i kod svake misli, u mojoj glavi rojene, a starije od sedam dana, krivo sam mislio.

Sve iz ove godine, u mom životu, mora ići na novi skener, mora biti gledano novom optikom, jer jednostavno više nema smisla, ne u novonastalim okolnostima. Svaki moj tekst na ovom portalu, a bilo ih je ove godine malo, samo dva, nema isti smisao u veljači i u ožujku, u siječnju i u ožujku. U siječnju sam pisao o ludim dvadesetima, rekapitulirao brzinski zadnjih sto godina, ali nisam u optiku stavio dogadjaj ni mjesec dana star. U to vrijeme, krajem 2019. godine, u Kini, enormnom gradu Wuhanu i jednako mu napučenoj tržnici, koronavirus je ušao u nultu pacijenticu, nitko to tada nije mogao znati, i u tome je problem kojeg živimo i danas i živjet cemo ga, hajde da se igram proroka, barem do 1. 08. ove godine. Kao da je netko razrezao jastuk pun perja na vrhu Empire State Buildinga. Svijet još uvijek skuplja perje, to će potrajati. To je najludji dogadjaj naših dvadesetih, to je naša španjolska gripa, sa svojim specifičnostima.

U veljači sam pisao o smrti Sterna i Bryanta, o nekim statistikama u basketu, ligi zvanoj NBA, a sada se dogadja hiperinflacija smrti u svijetu, sada je taj moćni virus ugasio NBA ligu, kao i gotovo čitavi sportski i izvedbeni svijet, uz proizvodnju sve vrste, osim prehrambene i zdravstvene. Svijet je gotovo stao na kraju ovog ožujka, a najgore tek dolazi.

No, usudjujem se reći, za Zagreb najgore je prošlo, to jest taman prolazi. Naravno, ne mislim na koronavirus, već na posljedice razornih potresa, koji zadnjih tjedan dana tresu ovaj grad i okolicu. I tu dolazimo do naslova ovog teksta, Corona Extra.

Hodao sam neki dan mojim gradom, bilo je to prije potresa, dok je samo virus bio problem, i ugledao u Preradovićevoj ulici, iznad legendarnog rock kluba zvanog Alcatraz, reklamu za pivo Corona Extra. Odmah sam znao da će to biti naslov ovog teksta, koji će ići u pravcu raznih sportskih teorija, ovih dana samo još jedan u nizu tekstova sportskih novinara koji se moraju reflektirati na prošlost, ocrtavati budućnost, jer sportska sadašnjost nam trenutno ne nudi ništa drugo osim termina odgoda svih natjecanja za tri i više mjeseci. Ali, taj naslov, ta Corona Extra vise nema smisla, taj Alcatraz, osim sto je radi korone s malim k zatvoren i ne može služiti Coronu s visokim c, još uz to je i višestruko uzdrman ovih dana neprestanim potresima. Ovu sedmicu nije mi u glavi ta korona, ni naš privatni, obiteljski alcatraz, koji svatko od nas u svijetu sad prolazi, od kraljevića do prosjaka. Ovu sedmicu u glavi, pod dupetom i nogama, samo mi tutnji potres, što pravi, što imaginarni.

U mom naslovu, nastavno na zadnju misao, davno smišljena riječ Extra se ne odnosi na sami tekst, već na potres, kao prikladni katastrofični dodatak ionako već katastrofičnoj koroni. Prošle nedjelje, od malo prije sedam ujutro, do ove nedjelje, Zagreb je najužasnija lokacija u svijetu, gora od bilo koje sirijske i etiopijske, zasigurno. Kao da odurni virus nije dovoljan, pojavio se potres, tko zna koliko će ljudi kombinacija ta dva dogadjaja ubiti, to mjerodavni tek utvrdjuju. Javio se zatim i pijesak iz Turkmenistana i pretvorio Zagreb ovaj vikend u najzagadjeniji grad u svijetu. I moj grad je zaista dokazao da je kozmopolitski grad, prigrlio je virus iz Kine, vibracije sa Sljemena i pijesak iz Turkmenistana u samo nekoliko dana, pa koji grad to može, gdje to ima?!?

No, da se ovaj tekst ne pretvori u gorku šalu, vratit ću se na riječi iz podnaslova. Isto onako, kako nisam predvidio da ima nešto loše, već nešto što je i od tog lošeg gore, tako nisam predvidio da ima nešto dobro i od tog dobrog bolje. U ponižavajuće jutro prošle nedjelje, u poniženju koje za Zagreb traje danima, sreća je što su ga na svoja ćvrsta, ponekad kontroverzna ledja podigli Bad Blue Boysi.

Citav svijet je junački u borbi protiv virusa, uz nečasne, bogate pojedince koji nikada neće biti sretni. Čitav Zagreb je junački, ako izuzmemo one iste nemoralne bogataše. Šljakeri u gradu, obični susjedi, pijanci, ludjaci, žene, muškarci, svi su junaci ovaj tjedan u Zagrebu, kao i mala Anamarija i gospodin, koji je nedugo stradao na krovu. Ovaj grad ih ne smije zaboraviti, a siguran sam i da neće jer, ponavljam, nad ovim gradom bdiju gospoda s velikim G i velika tri slova BBB, uz gospodina, čije prezime počinje istim slovom, a koji se preziva Beroš i drži prvu liniju borbe protiv virusa u Hrvatskoj, drži zdravstveni sustav, dok gospoda s tri velika slova BBB drže moralni sustav ovog grada i države!

Da se ne zaboravi

Čitav svijet se solidarizirao sa Zagrebom ovaj tjedan, od Azije, Afrike, Južne i Sjeverne Amerike, Australije, Balkana i ostatka Europe i na tome im hvala! Solidarnost je ono što nam daje ljudskost, što će nas na kraju ostaviti na životima, spriječit će našu smrt i ako fizički ostanemo živi, našu duhovnu smrt! Kao što sam i rekao, kriza s potresima, podrhtavanjem tla u gradu i okolici, polako prolazi, za nekoliko tjedana će  se grad  vratiti u normalu i u potpunosti posvetiti borbi protiv virusa, kao i čitav svijet, čiji se kraj nazire negdje tokom ovog ljeta. Što nas po kraju tih kriza čeka? Tko preživi, pričat će. Ja samo znam da mi je korone navrh glave, da mi je potresa navrh glave, da mi je do ljudi, ljudskosti i solidarnosti. Prema tome, korona nije ekstra, potres nije ekstra, ali ljudskost je ekstra. Tko preživi, velim, pričat će, i nazdraviti, pa makar i s Coronom Extra u Alcatrazu, zašto ne?

Photo: YouTube printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar