U startu, treba biti iskren i reći da grad nije uvijek uzavreo, pa nas i tokom ljeta često smiruje ugodan povjetarac. No, što kad tog povjetarca nema, a temperatura ide visoko? Osobno, tada ulazim u dubinu zagrebačke sobe, unutar stare zgrade, ranjavane ljudskom, prirodnom i rukom sile. Nisam tamo da bih materijalizirao nemoguće, snagom poruke ko Johnny, niti da bih plovio bespućima povijesne zbiljnosti, već bespućima internetske zbiljnosti, kao i svaki blesan mojih godina, koji iole prati sport i njegovu povijest.

Plovim tako internet arhivom, nalazim neke Cibonine utakmice s kraja sedamdesetih na YouToubeu i nanovo se divim izdrilanosti gospodina Knege, Nika, Ace, Plavog Devet, Pavla, Uve i pokojeg epizodista, s nadimkom Krava, ili s imenom Adnan. Svi do jednog, šuterski, asistentski, skakački, u driblingu, obrani, taktički izdrilani za popizdit, pod budnom paskom Novosela i Pavličevića starijeg. I to sve bez ijednog stranca, danas normalne pojave, a tada nepropisne i nedopustive stvari. Talijani su, pak, imali nekoliko stranaca, obično crnaca, kao i ostali klubovi iz zapadne Europe. Bez obzira na to, Bosna, Cibona, Jugoplastika i Partizan su im isprašili tur pri osvajanju svojih europskih titula, uz rijetkog stranca, kao iznimku, koja potvrdjuje pravilo.

U poricanju ove godine, pa i NBA godine, vratih se tako u 2019. prije korone, u vrijeme proljeća i ranog ljeta, kada je Leonard pisao povijest u Kanadi, gradu Torontu. Ne Elmore Leonard, već onaj kojeg je Popovich torpedirao u spomenuti grad, uz Dannyja Greena, a sve za manjkavog DeRozana. Bez spomenutog forsera, Toronto je prodisao, Lowry je prebolio spomenutog kao Michael Corleone smrt Sonnyja, strastveno ali pragmatično, s pogledom u budućnost. Uz mladjeg Gasola, Ibaku, Siakama, VanVleeta, Toronto je te sezone igrao drugačije, pametno, dozirano. Tako je izgledalo na startu tog playoffa 19/20.

Onda šok, poraz od Orlanda u prvoj plejof tekmi te sezone, hladan tuš u zadnjoj sekundi. Leonard je taj veseli grad s Floride ubrzo pokopao i unio atmosferu Floride iz filma Monster ili Florida Project, uglavnom, uznemirujuću.

Nemiru Floride dodao je ubrzo i nemir grada Philadelphije i pridružene joj države. Bio je egal i četiri sekunde do kraja te sedme utakmice izmedju Toronta i Phile, kada je Gasol iz auta dobacio do Leonarda, a ovaj se zdesna sjurio do same aut linije i ravnine koša i, a la Bryant, poslao Embiida, Simmonsa i društvo po ćevape i na polaganje kamena temeljca za tvornicu maramica u gradu Philadelphija.

Nakon nemira Floride i Phile, Leonard je rutinski uznemirio Greak Freeka, običnu ljušturu samoga sebe iz vremena regularne sezone. Toronto se dozirao, posebno Leonard, i to im se isplatilo. Isplatilo im se doziranje u sezoni i u samom finalu, s druge strane su stajali Eldorado ljudi iz Oaklanda i bitke su izgubljene, ali rat nije bio upitan za Toronto.

Na kraju sezone, za Golden State, kao u nekom ratu, padali su Livingston, Looney, Igoudala, Durant i Thompson, i ostavili nedostatnima briljantne i zdrave Curryja i Greena, uz pomoć veterana Cousinsa i Boguta, te epizodista Cooka. Leonard, Lowry, Siakam, Green, Gasol, VanVleet i Powell bili su prejaki, zdravi i idealno dozirani za velikane iz Kalifornije, u pohodu na trostruku krunu.

Tada, nakon slavlja, dogodio se tsunami cijena, tradeova, love, nikad vidjenih kao tog ljeta 2019. godine. Leonard i Green vratili su se na Zapad, u L.A. Durant i Igoudala su otišli, Warriorsi su se raspali, bar ove sezone. No, raspala se i sezona, to svi znamo, tsunami nehigijene i virusa s Istoka postao je univerzalna stvar, makar i na Anktartici, i tako će biti, po prognozama medicinara, negdje do nekog trena u 2021. godini. U ovoj godini, imat ćemo NBA prvaka, ali ne hajem nekako za to, kao i 1999. godine, krnje za NBA, na drugi, blaži način od ove odurne godine. Ne hajem za Ligu prvaka u Portugalu, NBA playoff prošireni na Floridi, briga me za LeBrona, Ronalda, Benzemu i Lillarda. Briga me za sve te nakurene, bogate glavetine, ja sam u nekoj manje nesretnoj 2019. godini, kada je jedna jako dobra kopija Jordana, zvana Leonard, zavila u crno državu Florida, grad Philu, postao glavni Lovac na jelene i bacio ljagu na zlatnu boju Kalifornije. U glavi mi taj Leonard iz 19-e, no ne i ovaj iz 20-e, ne hajem ni za njega, nego samo za Noleta, s nadom da će isti borac za pravdu pokoriti moje nekadašnje idole Fedu i Rafu ove, i iduće dvije do tri godine. Ta figura teniska, velikan Nole, na ovom poluotoku nas spaja i svatko pametan to zna. A glupi? Veli pesnik: TAKO JE LEPO BITI GLUP. I ja dodajem, ni brige, ni pameti.

Photo: NBA