Posle više od dva i po sata dramatične košarke Crvena zvezda je pobedila u prvoj utakmici polufinala ABA lige Partizan sa 106-101. U produžetku, nakon regularnih 40 minuta bilo je 85-85. U dvorani u kojoj nije bilo nijednog praznog mesta, ali je navijanje bilo prilično diskretno, u meču u kome je Zvezda vodila sa 11 poena razlike, pa dozvolila Partizanu da on povede sa istom tolikom razlikom.
Mnogi su skloni da posle ove utakmice krive Đorđa Gagića, koji je u produžetku “častio” protivnika sa 5 odlučujućih poena. To može biti tačno, on je kod nerešenog rezultata nesportski faulirao Zvezdinog igrača koji je dao koš, pogodio dodatni penal, a onda su crveno-beli dobili loptu i postigli još dva poena. Međutim, Gagićeva greška nikako ne sme zaseniti učinak dva ključna čoveka večerašnjeg meča. To su trener Milan Tomić i plejmejker Filip Čović.
Ionako često kritikovani Tomić bio je stavljen na dodatne muke već u prvoj četvrtini kad mu se povredio startni bek Džo Regland. Uz to, njegove udarne igle Majkl Odžo i Stratos Perperoglu bili su potpuno odsečeni taktikom koju je postavio Partizanov trener Trinkijeri. Međutim, Tomić se nije predavao. Posegao je za onim što je još jedino imao, a to su Filip Čović, Dejan Davidovac i Ognjen Dobrić. Momci koji osećaju derbi, znaju šta je to i koliko znači svakom navijaču.
Ova trojka istrčala je na teren u trenucima kad je Partizan gospodario utakmicom. Čović, Dobrić i Davidovac prosto su razgrnuli nezainetersovane strance i krenuli da rešavaju meč. Čović je ubacio 16 poena i vezao 9 asistencija, Davidovac je meč završio sa 18 poena, ubacio je dve važne trojke, a Dobrić je bio nepogrešiv – 2 od 2 trojke, 1 od 1 dvojke. Ova trojka je prelomila utakmicu, donela pobedu Zvezdi. Na papiru najefikasniji je bio Bili Beron (23 poena), ali da nije pogodio neke “divlje” šuteve njegov učinak bi bio znatno slabiji. Dok je imao snage dobar je bio i Kej Si Rivers, ali je brzo ostao bez daha i njegov učinak u trenucima kad se lomio meč bio je ništavan. Kao i učinak Fajea, Cirbesa i Perperoglua, dok je Regland povređen sedeo na klupi.
A mogao je i Partizan da slavi, samo da je imao više koncentracije u ključnim momentima. Zvezda im se prosto nudila. Bilo je evidentno da je kratka rotacija domaćina najveći problem, ali Partizanovi igrači nisu uspeli da opterete faulovima Čovića, jedinu Reglandovu alternativu, kao i da iskoriste Zvezdinu slabost na poziciji 4, gde su se Faje i Simanić takmičili ko će više da promaši. Trinkijeri je pokušavao sa čestim izmenama da drži ritam, ali bilo je očigledno da su Pejdž i Zagorac potpuno van forme, da je Gagić odsutan a Jaramaz skoro neupotrebljiv. Zvezda je uspela da preseče najjaču Partizanovu polugu Renfro-Lendejl, pa se sve svelo na individualni učinak u situacijama jedan na tri, četiri ili čak i pet. Tu je najuspešniji bio Vanja Marinković sa 20 poena (trojke 4 od 7), ali utisak je da je igru tima u velikoj meri poremetila povreda Novice Veličkovića u poslednjoj četvrtini.

Kad se sve sabere, viđena je dobra košarka. Tomić je nadmudrio Trinkijerija, Zvezda je ipak bila za nijansu bolja od Partizana i zaslužila je pobedu, a od članova idealne petorke ABA lige – Reglanda, Perperoglua i Lendejla – nije viđeno mnogo. Kao ni od većine ostalih stranaca. U situacijama kad odlučuju srce i motivacija domaći igrači su i dalje neprikosnoveni. Nije to ništa novo, ali vredi svaki put ponoviti jer pre ovakvih duela prave se razne analize, vagaju se mnoge stvari na jednoj i drugoj strani, a na ovu činjenicu gotovo niko ne obraća pažnju. Večeras se lepo videlo da upravo taj faktor odlučuje.
Photo: ABA