Prošle su tri godine od smrti Kobija Brajanta, legendarnog košarkaša Lejkersa i jedne od najvećih zvezda u istoriji NBA lige. Sportski svet nije zaboravio helikoptersku nesreću u kojoj su poginuli košarkaška legenda Kobi Brajant, njegova kćerka i još sedam osoba. Helikopter Sikorsky S-76B pao je 26. januara 2020. godine nedaleko od Kalabasasa, u Kaliforniji, 48 kilometara od LA.
Brajant je u Lejkersima proveo celu 20-godišnju NBA karijeru, uključujući i 17 sezona u Stejpls Centru. Pod svodom ove arene izložena su dva Brajantova dresa sa brojevima 8 i 24.
Brajant je sa LA Lejkersima osvojio pet NBA prstenova, a dva puta je proglašen za MVP-a finalne serije. Uz to je na NBA Ol-star utakmicama nastupio čak 18 puta. Sa reprezentacijom Sjedinjenih Američkih Država osvojio je dva olimpijska zlata.
Slike Brajanta, ili brojevi 8 i 24 koji se povezuju s njim, oslikani su na košarkaškim terenima i uličnim zidovima širom sveta.
Kao rezultat istrage u vezi s nesrećom, utvrđeno je da je uzrokovana greškom pilota zbog guste magle.
Brajant je u braku s Vanesom Lejn dobio četiri kćerke – Bjanku, Đanu, Nataliju i Kapri.
Zagrljaj sa Šekom
Kobi Bin Brajant, kojeg stalno upoređuju sa legendarnim Majklom Džordanom, koji je na njega podsećao svojom pozicijom, stilom igre, udarcima iz skoka unazad, što je najvažnije ambicijom za pobedu i koji je imao šest šampionskih titula obeleživši osamdesete i devedesete, rođen je 23. augusta 1978. godine u FIladelfiji. Kobi, koji se s košarkom upoznao sa tri godine, preselio se u Italiju sa porodicom kada je imao šest godina. Njegov otac Džoe Brajant igrao je košarku u NBA i u Evropi. Sinu je dao ime po omiljenom poznatom bifteku japanskog grada Kobi.
Nakon što su se preselili u Italiju, Kobi je naučio italijanski i španski. U Sjedinjene Američke Države se vratio 1991. godine kada je njegov otac napustio košarku.
Privukao je pažnju svojim nastupom u srednjoj školi “Louer Merion” u Filadelfiji.
Šarlot Hornetsi izabrali su ga u prvom krugu kao 13. pika NBA drafta 1996. i ušao je u NBA direktno iz srednje škole postavši tako najmlađi igrač sa 18 godina. Hornetsi su ga trejdovali u Lejkerse, a ostalo je istorija.
Brajant je nosio dres Lejkersa sa 18 godina, što ga je učinilo “najmlađim košarkašem koji je igrao u NBA ligi” sve dok njegov rekord nisu oborili Džermejn O’Nil i Endru Bajnam.
Brajant je s tadašnjim saigračem Šekilom O’Nilom odveo Lejkerse do tri uzastopne titule NBA prvaka (2000, 2001. i 2002. godine). Nakon što je u sezoni 2003/04 O’Nil napustio ekipu, Brajant je postao superzvezda Lejkersa. Pratile su ga oštre izjave i samouveren stav.
Poput Lejkersa, Brajantova se sudbina promenila u leto 1999. godine, kada je Fil Džekson, koji je osvojio šest šampionata sa Majklom Džordanom u Čikago Bulsima, postavljen za glavnog trenera, pretvorivši se u jednog od elitnih bekova lige.
Brajant je u ligaškom dijelu sezone tokom šampionata u proseku postizao 22,5, 28,5, 25,2 poena, a u plej-ofu 21,1, 29,4 i 26,6 poena.
Brajant, koji je bio uznemiren činjenicom da se njegovo ime pominje iza O’Nila, sezonu 2002/03 počeo je sa drugačijim motivom. Postizao je tada 40 poena ili više u devet utakmica zaredom, a sezonu je završio sa prosekom 30 poena, 6,9 skokova, 5,9 asistencija i 2,2 ukradene lopte po utakmici.
Dodavanjem Karla Melouna i Gerija Pejtona u tim u leto 2003, kada je Brajantovo ime bilo uključeno u optužbe za silovanje, Lejkersi su stigli do finala NBA lige 2004. godine.
Zbog pojavljivanja na sudu, propustio je neke utakmice regularnog dela sezone. Međutim, Lejkersi su u početnoj petorci s budućim članovima Kuće slavnih O’Nilom, Melounom, Pejtonom i Brajantom, stigli do finala NBA lige.
U finalu su u pet utakmica poraženi od Detroit Pistonsa. U seriji s Pistonsima, Kobi je prosečno postizao 22,6 poena i 4,4 asistencije, dok je iz igre “gađao” 35,1 posto.
Fil Džekson je na kraju sezone napustio klub (istekao mu ugovor), a ekipu je preuzeo Rudi Tomjanović. Šakil O’Nil je trejdovan u Majami Hit za Lamara Odoma, Kerona Batlera i Brajana Granta, kao i prvi izbor na draftu. Sledećeg dana, Brajant je odbio da potpiše za Kliperse, i potpisao je novi sedmogodišnji ugovor s Lejkersima.
Sezona 2005/06 bila je jedna od važnijih u Brajantovoj karijeri. Fil Džekson se vratio na klupu Lejkersa i razrešio sve nesporazume s njim. Brajant je odigrao odličnu sezonu, bio prvi strelac lige s 34,5 poena u proseku, a Lejkersi su se vratili u plej-of.
Ekipa je zabilježila skor 45:37, što je jedanaest pobeda više u odnosu na prethodnu sezonu.
Uprkos tome što je Brajant u plej-ofu prosečno postizao 27,8 poena, Lejkersi su na kraju u sedmoj utakmici pokleknuli od Sansa i ispali.
Posle završetka sezone 2005/06 Brajanta je operacija kolena sprečila da učestvuje na Svetskom prvenstvu u Japanu.
Kobi je 20. decembra 2005. u samo tri četvrtine postigao 62 poena Dalas Meveriksima, a na početku poslednje četvrtine na svom “kontu” imao je više poena nego cela ekipa Dalasa.
U januaru 2006. godine, odigrana je utakmica između O’Nilovih Majami Hita i Brajantovih Lejkersa. Kao znak pomirenja, pre početka utakmice Šek i Kobi su se rukovali i zagrlili prilikom sastanka kapitena ekipa sa sudijama na sredini terena, a posle toga su se pre početka susreta još jednom zagrlili.
U utakmici protiv Toronto Reptorsa, 22. januara 2006. godine Kobi je postigao 81 poen, što je drugi najbolji učinak jednog igrača u istoriji NBA. Ispred njega je samo Vilt Čemberlen koji je 1962. godine postigao nestvarnih 100 poena u jednoj utakmici.
Lejkersi su ponovo ušli u šampionsko raspoloženje tima u sezoni 2007/08 kada se sredinom godine timu pridružio španski centar Pau Gasol. U decembru 2007. Brajant je u utakmici protiv Njujork Niksa s 29 godina i 122 dana postao najmlađi igrač koji je postigao više od 20.000 poena.
Uprkos napuknutom ligamentu u malom prstu, povreda koja mu se dogodila u februaru, igrao je u svakoj od 82 utakmice regularnog dela. Imao je prosek od oko 28 poena, pet asistencija i šest skokova po susretu, a predvodio je Lejkerse do skora 57:25 u regularnom delu sezone i prvog mesta na Zapadu.
Najzad MVP
U svojoj 12. NBA sezoni Brajant je prvi put osvojio naslov najkorisnijeg igrača lige – MVP. Kada je saznao da će dobiti nagradu, rekao je kako to nije nagrada samo za jednu osobu.
Brajant, koji je želeo dostigne i prestigne Džordanovih šest titula prvaka, s kojim su ga stalno upoređivali, nije mogao videti dalje od polufinala plej-ofa Zapadne konferencije u naredne dve sezone. Meveriksi u sezoni 2010/11, a naredne godine Oklahoma Siti Tander sa Kevinom Durentom i Raselom Vestbrukom nisu dozvolili da se Kobijev san ostvari.
Brajant je zatvorio sezonu zbog pucanja leve Ahilove tetive u meču s Golden Stejt Voriorsima. Bio je otsutan osam meseci. Kad se vratio u formu 2013/14 ipak je morao da završi sezonu 18. decembra 2013. zbog povrede levog kolena posle samo šest utakmica.
Oporavio se i u utakmici s Minesota Timbervulvsima 14. decembra 2014. Kobi je preskočio Majkla Džordana sa 32.292 poena u karijeri i postao je “treći strelac u NBA istoriji” iza Karima Abdul-Džabara (38.387) i Karla Melouna (36.928).
Ipak, Brajant nije mogao da igra do kraja sezone zbog još jedne povrede.
U poslednjem kolu NBA lige pre plej-ofa u aprilu 2016. godine Brajant se oprostio od košarke s pobedom Lejkersa u koju je ugradio neverovatnih 60 koševa.
Postigavši 60 poena, četiri skoka i četiri asistencije u poslednjoj utakmici u karijeri, koju je odigrao pred publikom u Stejpls Centru, košarkaš je tokom 42 minuta na terenu upisao 50 šuteva, što je bilo najviše u njegovoj karijeri.
Brajant, koji je u NBA ligi odigrao 1.566 utakmica, od kojih je 220 bilo u plej-ofu, a njegovi dresovi s brojevima 8 i 24, koje je nosio tokom cele karijere, okačeni su u Stejpls Centru, dvorani Lejkersa, postao je prvi košarkaš u NBA koji je imao dva dresa i koje je penzionisao isti tim.
LA nije zaboravio Brajanta, koji je završio 20-godišnju NBA karijeru u Lejkersima. U leto 2016. godine grad je odlučio da 24. avgust bude “Dan Kobija Brajanta”. Datum je određen kao “24.8.” zbog brojeva na dresovima koje je nosio tokom karijere.
Pomno praćen među ljubiteljima košarke u Turskoj, Kobi je glumio u reklamama snimljenim 2012. i 2013. godine za Turk Hava Yollari (THY), zajedno sa fudbalerom Lionelom Mesijem.
Jedan od najboljih košarkaša sveta svih vremena osvojio je 2018. godine Oskara za najbolji kratki animirani film. “Draga košarko” je petominutni animirani film iz 2017. koji je producirao Brajant, i u kojem je imao ulogu pripovedača. Brajant je film napravio na osnovu istoimene pesme koju je napisao 2015.
Kako bi posthumno odali počast Kobiju Brajantu nagrada za najkorisnijeg igrača (MVP) Ol-Star utakmice od 2020. godine nosi ime tragično preminulog košarkaša.
Photo: Twitter
(Izvor: bhbasket)