U istorji košarke bilo je svakakvih utakmica, ali malo ljudi će znati da su u maju 1956. košarkaši Sirakjuz Netsa na turneji po Španiji odigrali tri utakmice na kojima su protivnicima davali po 40 poena “fore”, po 20 za poluvreme. Utakmice su počinjali sa 0-20, a na početku drugog poluvremena protivniku je dodavano 20 poena na onoliko koliko su stvarno postigli. I sa tim hendikepom američki igrači dobili su sve utakmice jer je njihova superiornost bila izrazita. Uostalom, u Evropu su došli kao šampioni NBA jer su 1955. osvojili titulu pobedivši Fort Vejn sa 4-3. Sedmu utakmicu dobili su sa 92-91.
U Španiju su stigli ovi igrači:
Pol Sejmur (1,88), Dolf Šejz (2,03), Bil Kenvil (1,88), Red Roča (2,10), Džim Taker (2,05),Ed Konlin (1,95), Erl Lojd (1,99), Džordž King (1,83), Dik Farli (1,92) i Džpn Ker (2,15).

(Nezavisno od priče, ali u vezi sa njom, videh u američkim medijima da je ovih dana u 88. godini umro Džim Taker, jedan igrača tima koji je igrao hendikep-utakmice u Španiji.)
Koliko znam, Sirakjuz je bila prva NBA ekipa koja je gostovala u Evropi. Američki igrači dočekani su u Španiji kao “vanzemaljci”, što su na terenu i potrvrdili. Njihova brza igra sa mnogo dodavanja, i uz dominaciju u visini, donela im je veliku superiornost. U prvoj utakmici, 14. maja 1956. u Barseloni, pobedili su selekciju Katalonije sa 105-65 (64-27). Posle 25-25 sredinom prvog poluvremena Amerikanci su “ubacili u četvrtu” i do poluvremena poveli sa 37 poena razlike.
Koševe su dali King (8), Roča (12), Šejz (14), Lojd (4), Taker (10), Kolin 10, Farli (17) i Ker 14. U timu Katalonije najefikasniji je bio Đoan Bonareu sa 28 poena, a u ekipi je bio i Antonio Dijaz Migel, budući selektor Španije.

Videvši veliku nadmoć američkih igrača nekome je palo na pamet da na narednim utakmicama daju malo “fore”. Amerikanci su pristali, i naredne tri utakmice počinjali sa -40 poena, po 20 na početku oba poluvremena. Rivali su i sa tolikom “forom” bili nemoćni.
U drugom meču u Barseloni,15. maja 1956, Amerikanci su do kraja prve četvrtine početnih 0-20 smanjili na 31-36, a na poluvreme su otišli sa 51-41. Realno, nije bilo 10 poena razlike nego 30, ali ovako je bilo zanimljivije. Nastavak je počeo novim “vođstvom” španske selekcije kojoj je dodato 20 poena. Na kraju je bilo 100-91 za Netse, iako je stvarni rezulktat bio 100-51.
Onda je usledio meč u Madridu protiv selekcije pokrajine Kastilja, bilo je 86-61. Na kraju je odigran još jeden meč u Barseloni, protiv selekcije Katalonije. U 3. minutu druge četvrtine “vođstvo” domaćina bilo je dostignuto, a na poluvremenu je bilo 61-48 sa Sirakjuz. Sa novih 20 poena “fore” lokalni tim je poveo 68-61, što je anulirano za samo 6 minuta (74-75). Na kraju bilo je 111-98 sa američki tim, iako je stvarni rezultat bio 111-58.

Zvezda meča bio je Adolf-Dolf Šejz, autor 21 poena i 14 skokova. On je bio jedan od 50 najboljih koje je sama NBA izabrala povodom 50 godina postojanja. U nedavnoj seriji na našem sajtu o toj 50-orici veličanstvenih bio je i portret Dolfa Šejza. Pisali smo i o Erlu Lojdu, takođe članu Sirakjuza na turneji po Španiji, koji je bio prvi crnac u NBA (zaigrao 31.10.1950).

Utakmice su igrane po mešovitim pravilima, prvo poluvreme je trajalo 20 minuta, drugo je imalo dve polovine od po 12 minuta, kao u NBA (ili obrnuto). Jedno poluvreme igrano je sa američkom loptom, drugo sa onom koja se koristila u Evropi.
Španska štampa je bila oduševljena, list “Mundo deportivo” iz Barseolone napisao je da su “naši igrači izgledali kao Pigmejci”. Pisalo se o “divnoj, neviđenoj igri i tehnici”, o igračima “fantastičnih kvaliteta”. Publika je bila oduševljena, Amerikanci su ispraćeni ovacijama.

Njihova košarka bila je nešto apsolutno novo, kako za publiku tako i za igrače, a pogotovo novinare. Sirakjuz Nets, reklamirani kao “prvaci sveta”, osim u Španiji igrali su još u Pragu (96-53 protiv Čehoslovačke koja je bila vicešampion Evrope), Beču, Rimu, Milanu, Štutgartu i Bejrutu, i svuda bili senzacija. Ker je, sa visonom 2,15, bio dominantan pod koševima, a plej King je izvodio do tada neviđena dodavanja i svakojake vragolije sa loptom.
Isti utisak o “košarci sa druge planete” stekli su i naši igrači kada su na Olimpijskim igrama u Rimu igrali sa ekipom SAD i izgubili sa sa 62 razlike (62-104), ali su tada shvatili da košarka može da se igra i na drugi, atraktivniji a jednako efikasan način.
Photo: Katalonska federacija
1 komentar
utakmice su tada zavrsavale s 50 do 60 poena