Sjajna pobeda Partizana u Kaunasu povod je za sećanje na čoveka koji je na našim prostorima “zasadio” košarku. Zvao se Vilijam Viland (radi se o Vilijamu Vajlendu, prim. ur.), posle Prvog svetskog rata obišao je kao misionar Crvenog krsta (u nekim dokumentima stoji da je bio izaslanik Vojske spasa, prim. ur.) u više evropskih zemalja u kojima je takođe propagirao košarku, u Evropi relativno nepoznat sport. Dotični Viland je zapisao da su od svih zemalja koje je posetio najveći talenat za novi sport pokazali Litvanci i Jugosloveni. U Beogradu je održao seminar, objasnio principe igre, ostavio pravila…Ispalo je da je košarkaško seme palo na plodnu zemlju. Slično je bilo i u Litvaniji koja je 1937. u Rigi postala prvak Evrope a titulu odbranila dve godine kasnije na svom terenu u Kaunasu. Dva najbolja strelca 1937. bili su Litvanci Rudolf Jurcinš (prosek 12,5) i Pranas Talžunas (12,4).Ovaj drugi bio je i MVP turnira.
Slučaj Lubinas
Dve godine kasnije MVP je bio Pranas Lubinas koji je 3 godine ranije na Olimpijskim igrama u Berlinu igrao za SAD pod imenom Frenk Lubin. Litvanci su iskoristili njegovo litvansko poreklo i nagovorili ga da igra za pra-domovinu.
Najbolji strelac Litvanije sa 97 poena bio je upravo Pranas Lubinas, prosek mu je bio 13,9. Najviše poena dao je protiv Poljske – 19. Nije bio najbolji strelac jer su ga pretekli Heino Veskila iz Estonije sa 116 (16,6) i Voldemars Šmits iz Letonije sa 108 (15,4), ali je zato bio MVP turnira.
Za ovog igrača vezan je jedan od prvih skandala, ili slučajeva, u istoriji evropskih šampionata. Postojala je opravdana sumnja da se iza imena Pranas Lubinas zapravo krio Frank Lubin, olimpijski šampion 1936. u Berlinu sa američkom reprezentacijom. Vilijam Džons, generalni sekretar FIBA, tražio je neki papir kojim bi Litvanci dokazali da je reč o njihovom građaninu i dobio potvrdu da je dotični rođen 17. januara 1909. u jednom selu pored Kaunasa. Sumnjičavi Džons, koji je gledao Lubina u Berlinu 1936, obratio se američkoj košarkaškoj federaciji odakle je stigao odgovor da je 17. janura 1909. Frank Lubin rođen u mestu Belvedere u istočnom predgrađu Los Anđelesa koji je, dabome, u Kaliforniji a ne u Litvaniji.
Problem je bio što je odgovor iz SAD stigao prilično posle završetka prvenstva Evrope i nije se moglo učiniti ništa.
Sportski heroj Litvanije
Lubinas je kasnije objasnio da u porodici nije imao sportske korene, otac je bio radnik, ali to ga nije sprečilo da na univertziteu UCLA postane jedan od najboljih igrača i uđe u američki olimpijski tim 1936. U Berlinu je drugi strelac u timu, četvrti na turniru, sa ukupno 22 poena, ali i prosekom od 11,0 jer je igrao samo dve utakmice pošto se 14 igrača rotiralo. Lubin je bio „petica“, pokretljiv, dobar skakač iako je jedva imao dva metra.
Sa njim su u Berlin putovali otac, žena i ženina sestra. Plan je bio da se posle Olimpijade ode u Litvaniju, prvi put od emigriranja oca. U jednom opširnom intervjuu iz 1988. Lubin je ispričao da je Olimpijada u Berlinu bila odlično organizovana jer je Nemcima bilo stalo da se nacistički režim pred svetom prikažu u najboljem svetlu. Rekao je da se nacistički pokret video samo na zastavama.
U Litvaniji je bio dočekan kao heroj, kao „naš olimpijski šampion“, bez obzira što mje igrao za SAD. Otišli su u posetu očevoj sestri koja je živela u nekom selu blizu Kaunasa, ali je na farmi došlo do nesreće: Lubinasova sestra je pala i polomila nogu. Prinudno su ostali u Litvaniji tri i po meseca. Franku je ponuđeno da trenira litvanske košarkaše i tako je počelo… Tražili su od njega da ostane, ali je morao da se vrati uz obećanje da će doći za Evropsko prvenstvo koje je Litvanija organizovala 1939.
Održao je obećanje, vratio se sa ženom 1938. i počeo pripreme za Evropsko prvenstvo. Selektirao je 14 igrača, na prirodni ofanzivni talenat Litvanaca dodao je američku odbranu. U principu, nije mislio da igra, ali je bio prijavljen. Prvog dana, u duelu sa odličnom Letonijom, morao je da igra. Na 15 sekundi pre kraja pri vođstvu Letonaca 35-34 rekao je saigračima: „Samo mi dodajte loptu“. Postigao je pobedonosni koš za 36-35. Sve ostale utakmica Litvanija je dobila lakše.
Lubinas i ostali igrači bili su sportski heroje nacije, ali dolazili su dramatični događaji. Američki konzul u Litvaniji preporučio je svim Amerikancima da napuste zemlju. Lubinas je trenirao neku žensku ekipu sa kojom je u avgustu bio na turneji u Italiji. Uz mnogo problema vratio se u Litvaniju, pokupio ženu i brodom otišao za Ameriku. Nastavio je da igra, kasnije je bio trener ali je povremeno igrao do 50. godine. Kaže da je formu održao zahvaljujući sportskom životu. Nije pio, nije pušio, redovno je vežbao.
Deda litvanske košarke
Penzionisao se 1967. u filmskoj kompaniji „Tventi Senčeri Foks“ koja je, manje je poznato, imala i košarkaški tim u kome je Frank igrao do 1955. Ostao je uz košarku, bio je deo takozvanog „Spirit tima“ koji su činili nekadašnji osvajači zlatnih medalja na olimpijadama. Kada je Bobi Najt pripremao Majkla Džordana i kompaniju za Olimpijadu u Los Anđelesu 1984. pozvao je Frank Lubina i predstavio ga igračima kao čoveka koji ima nešto što oni nemaju – zlatnu olimpijsku medalju.
Umro je 8. jula 1999. Dve godine ranije primljen u „Hall of Fame“ Univerziteta UCLA za koji je igrao od 1928. do 1931. U Litvaniji ga smatraju „dedom litvanske košarke“.
Bio je jedan čovek sa dva imena, dve zemlje, dve zlatne medalje.
Litvanija je kasnije ušla u sastav Sovjetskog Saveza, njeni igrači dali su veliki doprinos sovjetskim zlatnim medaljama. Za olimpijsko zlato u Seulu 1988. najzaslužniji su bili Litvanci Arvidas Sabonis, Šarunas Marčulionis, Rimas Kurtinaitis i Valdemaras Homičius.
Na evropski tron Litvanci su se, kao samostalna država, vratili 2003. u Stokholmu pobedom nad Španijom 93-84. Nove zvezde na litvanskom košarkaškom nebu bili su Šarunas Jasikevicius, Arvidas Macijauskas,Saulis Štombergas,Darius Songalia, Ramunas Šiškauskas…
Naša zlata
Naša basket-istorija je poznata. Posle 6. mesta na OI u Rimu 1960. na EP 1961. osvojena je prva medalja, tim u kome su zvezde bili Radivoj Korać i Ivo Daneu bio je drugi.
Prva zlatna medalja osvojena je na Svetskom prvenstvu 1970. u Ljubljani a prvo zlato na EP osvojeno je 1973. u Barseloni a ponovljerno 1975. u Beogradu i 1977. u Liježu.
Litvanija i Srbija dale su brojne igrače za NBA, produkt naše košarke su i brojni vrhunski treneri, od Ace Nikolića preko Dude Ivkovića do Željka Obradovića.
Ne verujem da je vidoviti Vilijam Viland 1920. mogao potpuno da predvidi kakve će košarkaške sile postati Litvanija i Jugoslavija/Srbija, ali imao je puno pravo kada je procenio da su u ovim zemljama ljudi najtalentovaniji za basket.
Photo: Twitter