Vremeplov: Čudesna subota u Domu sportova
- April 26, 2018
- 1 comments
- Goran Klobučarić
- Posted in ISTORIJA
„Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi njemu nije ravan“, odjekivalo je s tribina Doma sportova te proljetne subote, 26. travnja 1986. oko 22 sata. Pao je dvostruki prvak Starog kontinenta, zaustavljena je, kako se činilo, nedodirljiva Cibona. Nakon tri godine, točnije 37 mjeseci ili 1.137 dana, i čak 48 uzastopnih prvenstvenih pobjeda, pala je utvrda – Ledena dvorana Doma sportova.
Šok, zaista veliki šok, jedan od najvećih iznenađenja u klupskoj košarci na ovim prostorima. Zadrani su detronizirali Zagrepčane i ostvarili ono što nije uspjelo jednom Realu, Maccabiju, Žalgirisu, Simacu, Bancoromi, Granarolu i ostalim velikim klubovima toga razdoblja. Posljednji put do ovog gubitka, Cibosi su pognutih glava napuštali parket svojeg hrama 16. ožujka 1983. protiv Crvene zvezde. U samo četiri dana Zadrani su dvaput nadmašili Cibonu i tako se okitili šestim naslovom prvaka Jugoslavije. Uspjelo je to Darku Pahliću, Petru Popoviću, Milanu Mlađanu, Anti Matulovću, Zdenku Babiću, Draženku Blaževiću, Stojku Vrankoviću, Veljku Petranoviću, Ivici Obadu i Borisu Hrabrovu, te naravno treneru, Vladi Đuroviću. Zadrani su velikom borbenošću, fanatizmom i upornošću gotovo cijeli susret lovili prednost Cibone, Prvi put su poveli tek 62 sekunde prije kraja, tricom Petra Popovića, koji do 25. minute nije postigao niti poen, da bi od 26. do 50. nanizao 35 koševa. Poslije minute i 12 sekundi drugog produžetka, pogotkom fenomenalnog Popovića, Zadar je ponovno poveo, da bi poslije zadnjeg izjednačenja – 102:102, baš Popović s dvije trice dotukao Zagrepčane.
Utakmicu života odigrali su i drniški div Stojko Vranković, s 19 poena i čak 18 skokova, kapetan Veljko Petranović s 26 koševa te krilo Draženko Blažević, koji je u prvom produžetku kod 85:89 hladnokrvno ubacio oba slobodno bacanja, pa donio drugi nastavak – 96:96.
Nakon 1980. i finala Kupa Radivoja Koraća, Cibona je izgubila utakmicu za trofej. Pali su u svojoj dvorani od protivnika koji ih je „ubio“ njihovim najjačim oružjem – tricama, pogodivši ih 10 od 14! Cibosi su s druge strane ostvarili 13 od 28! Nevjerojatno je kako su Zagrepčani izgubili naoko, barem za njih, nedostižnu prednost. Naime, točno deset minuta prije kraja vodili su 71:60, ali niti to nije bilo dovoljno. Ne zaboravite, tada je Cibona kvalitativno bila miljama ispred svih ostalih klubova u Ligi. Regularni dio prvenstva okončali su s omjerom 21:1, izgubivši jedino od Šibenke na Baldekinu. Sa samo dvojicom raspoloženih igrača, Dankom Cvjetičaninom (37 koševa, 22 od 42 Ciboninih u prvom dijelu) i Zoranom Čuturom, koji je zbog ozlijeđene ruke u Jazinama, ušao tek u 25. minuti, prvaci Europe nisu uspjeli slaviti.
„Sami smo se pobijedili. Kod 11 razlike trebali smo jednostavno stati na loptu, primiriti euforiju. Kako smo samo naivni ispali“, utučen je bio Dražen Petrović nakon trilera u Ledenoj dvorani.
„Ovo je jednostavno zakon velikih brojeva. Jednom moraš izgubiti. Tri godine nismo poraženi. Boli, jako boli, velika je šteta da se poraz dogodio baš sada kada je to bilo toliko važno“, kukali su Željko Pavličević, te sezone trener, i Mirko Novosel, alfa i omega Cibone. Bio je to poraz koji se mogao izbjeći da Cibosi nisu kalkulirali i četiri dana ranije odlučili namjerno izgubiti u Jazinama, da bi pred svojim vjernim pristalicama proslavili naslov, baš kao godinu prije. Sport je u većini slučajeva pravedan i vraća za ovakve nesportske poteze. Zagrepčani su, podsjetimo, fingirali ozljedu Dražena Petrovića na zagrijavanju u Zadru. Tobože zbog straha da ne dobije tehničku pogrešku i tako propusti majstoricu u Zagrebu. Smiješna računica, jer svima je tada bilo dobro znano da su bolji od Zadra. Nećemo pretjerivati, desetak do petnaestak poena, i zato se bezrazložnim činio strah od možebitnog poraza i isključenja najboljeg igrača. Bili su presamouvjereni i skupo to platili, na najbolniji način, gubitkom naslova, ali i mogućnošću da brane pehar za najbolji sastav Europe. Jer, tada je u Kupu prvaka mogao igrati samo sastav koji je osvojio nacionalno prvenstvo. Težak udarac, koji niti osvojeni Kup pobjednika kupova dogodine nije mogao adekvatno nadomjestiti.
Kako je Zadar rastao, tako je Cibona padala. Dok su mljeli protivnika, Cibosi su bili presigurni u sebe, svoje mogućnosti, kvalitetu. Mljeli su Zadrane, ali nisu ih do kraja samljeli. Cibonu je to pokolebalo, poremetilo joj organizaciju igre, a zatim natjeralo na bezglavost, iz koje više nije bilo izlaza.
„Briljantna utakmica. Govorio sam da treba više igrati na Stojka Vrankovića, koji može biti opasan, a usput našim pucačima stvarati više prostora za koševe. Bili smo mirniji, s više živaca. Izlaskom Dražena Petrovića bio sam uvjeren da možemo slaviti“, riječi su Josipa Gjergje, tada direktora prvaka države.
„Još uvijek tvrdim da je Cibona bolja, kvalitetnija od nas, ali je iscijeđena platila danak dugoj, napornoj sezoni. Ipak niti oni nisu roboti. Da se igralo mjesec dana prije, vjerojatno bi ishod bio oprečno drugačiji, ne bismo imali prevelike šanse“, realan je i trezven bio Vlade Đurović, trener koji će Ciboni zapapriti i godinu poslije, zaustavivši ih u polufinalu s Crvenom zvezdom, opet u majstorici u Domu sportova.
Zadar je tu sezonu do doigravanja polučio 15 pobjeda, uz sedam poraza. U playoffu redom su padali Borac iz Čačka, Jugoplastika te na kraju kao šlag – Cibona. Bili su momčad s najboljom obranom, s najmanje primljenih koševa u 22 prvenstvena kola. Ponovili su pothvat Cibone iz 1982. te s drugog mjesta uoči doigravanja dohvatili naslov prvaka.
Sport je napisao bezbroj sličnih priča, prisjetimo se samo finala Olimpijskih igara iz Munchena 1972. kada je SSSR dobio do tada neprikosnovene Amerikance. Ovaj trijumf Zadrana slobodno spada u istu kategoriju. Nažalost, sezonu potom sve se raspalo kao kula od karata. U prvenstvu su jedva dohvatili doigravanje, a u Kupu prvaka nisu bili niti blizu da i pomišljaju o nekakvoj borbi za superfinale. Pobjeda nad Cibonom bila je klasična priča za jednu noć. Doduše, podosta su tome kumovali i odlasci na odsluženje vojnog roka sjajnog dvojca Petar Popović i Veljko Petranović. Ali, ipak, očekivalo se puno više, nastavak lijepe priče koja je započela čudesnom subotom u Domu sportova.
Cibona-Zadar 110-111 (96-96, 85-85, 42-37)
Zagreb: Ledena dvorana Doma Sportova. Gledatelja 10.000. Suci: Zoran Petrović i Zdravko Kurilić.
Cibona: Nakić 6, Bečić, Čutura, 14, Pavličević 1, Petrović 39, Cvjetičanin 37, Vukičević 2, Ušić 11, Razić, Arapović. Trener: Željko Pavličević.
Zadar: Pahlić 6, Popović 35, Mlađan, Matulović 14, Babić, Blažević 8, Vranković 19, Petranović 26, Obad 3, Hrabrov. Trener: Vlade Đurović.
Photo: Printscreen
Šta nije Cibona i 1981. pala u borbi za trofej? Ili je i ovo sad Mamićev sajt?