Čitam ovih dana u španskoj štampi da je odabrano 19 ličnosti koje će ući u “Kuću slavnih” španske košarke koju zajednički “drže” španska federacija i dnevnik As. Novi članovi dolaze iz osam kategorija. Od nekadašnjih igrača izabrani su Kliford Luik, Nino Buskato, Hose Manuel Kalderon, Blanka Ares i Elisa Egilar. Među trenerima su Lolo Sains i Aito Garsija Reneses, od internacionalnih zvezda izbor je pao na Brazilca Oskara Šmita, posmrtno su uvršteni Havier Imbroda, Raimundo Saporta, Ernesto Segura de Luna, Pilar Godija, Ektor Kiroga. U “klasi 2” su i novinar Pedro Barte i lekar Horhe Giljen, takođe sudija Pako Monjas a u kategoriji “ekstra” su vlada Andaluzije i nekadašnja sovjetska košarkašica Uljana Semjonova. Nije zaboravljena ni selekcija koja je na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. osvojila srebrnu medalju.
Ova garnitura pridružila se “prvoj klasi” u kojoj su izabrani igrači Emilijano Rodrigez, Huan Antonio Korbalan, Huan Antonio San Epifanio-Epi, Amaja Valdemoro i Huan Karlos Navaro, od trenera Pedro Ferandiz i Marija Planas, od stranaca Arvidas Sabonis, posmtrtno Fernando Martin, dugogodišnji selektor Antonio Dijaz Migel, Anselmo Lopez, novinar Andres Montes, sudija Migel Betankur itd.
Često se pitam zašto mi nemamo našu “Kuću slavnih”? Ne prihvatam da je problem prostor, jer u vreme moderne tehnologije i nije neophodno postojanje fizičkog prostora. Uostalom, hol zgrade u kojoj je KSS, sa brojnim trofejima i slikama, liči na muzej košarke u kome bi se mogao naći i kutak za spisak pojedinaca i organizacija članova naše „Kuće slavnih“. Naš “Hall of Fame” mogao bi da bude u virtualnom obliku, na samostalnom vebsajtu ili u okviru stranice Saveza.
Imamo divnu košarkašku istoriju i ljude koji su je stvarali, pa je zaista šteta da to bogatstvo nije sakupljeno na jedno mesto, makar i u elektronskoj formi. U kategoriji igrača ima i previše kandidata, od prvih posleratnih majstora do današnjih asova. A tek treneri… Aca Nikolić, Ranko Žeravica, Duda i Piva Ivković, Reba Ćorković, Ciga Vasojević, Miki Vuković… do Željka Obradovića i Svetislava Pešića.
O funkcionerima i da ne govorim, od Bore Stankovića, Raše Šapera i Nebojše Popovića do Predraga Danilovića i mnogih drugih. Možda bi se neka komisija za izbor članova naše “Kuće slavnih” setila i nekih novinara koji su dali doprinos razvoju i popularizaciji košarke. Recimo, Milorad Sokolović, Kosta Stamenković, Vlasta Ignjatović, Dragan Nikitović, Danilo Šotra, Marko Marković… Da pomenem samo neke. A tek igračice – Marija Veger, Cica Kalušević, Branka Prelević, Snežana Zorić, Jasna Selimović, Olga Đoković, Zorica Đurković, Anđa Arbutina… Da ne zaboravim i sudije, od Mije Stefanovića, Dragaša Jakšića i Boce Beloševića preko Radeta Petrovića i Save Radovića do Milivoja Jovčića i Ilije Beloševića.
Ima i klubova, organizacija i gradova koji zaslužuju članstvo, od “Zlatiborskog kampa” preko Čačka koji je dao tri svetska prvaka i niz asova, do nekih centara koji godinama opstaju i u teškim uslovima.
Virtualna “Kuća slavnih” ne košta gotovo ništa. Na sajtu KSS mogla bi da se u “meniju” doda još jedna kategorija. Samo treba neko da se seti, i da ideju pretvori u stvarnost. Ima dovoljno ljudi koji bi pošteno i objektivno – a verujem i sa zadovoljstvom – birali članove i predlagali kandidate. Postoji i mogućnost glasanja ljubitelja košarke, ali ta vrsta elektronskog anketiranja uvek favorizuje mlađe igrače jer u većini glasaju mladi ljudi koji poznaju i koriste internet, ali ne pamte stare asove.
Mi dajemo ideju, ako nadležni – pre svega KSS – nađu za shodno da je podrže mogu da računaju na našu ne samo podršku, nego i pomoć. Zemlja koja je pet puta bila svetski prvak, šest puta najbolja u Evropi, olimpijski šampion, koja je svetu dala brojne igračke i trenerske asove zaslužuje svoju “Kuću slavnih”.
Za početak bar virtualnu, mada u vitrinama u hodnicima KSS ima mesta i za spisak onih koji su zadužili našu košarku.
Imamo članove one izvorne “Kuće slavnih” u Springfildu, imamo ih i kod FIBA, ali ne i kod kuće.
Nikad nije kasno da se to ispravi.
Photo: Twitter
(Izvor: maxbetsport)