Početna BLOGŽeljko Obradović: tajmaut – za pobedu

Željko Obradović: tajmaut – za pobedu

od Mirko P. Polovina
25 pregleda

Reći da je Željko Obradović, u najmanju ruku, najbolji trener Evrope, već godinama je kao da tvrdite da su dva i dva jednako četiri. Prosto, tom konstatacijom čovek ne bi rekao ništa novo.

Međutim, nakon poslednje pobede Partizana nad Huventudom, a kada je jedan bitan detalj vezan za Obradovića – pitanju je poslednji tajmaut, njegovim kolegama – sportskim protivnicima, prosto dođe da se upitaju: pa dokle više, čoveče?!

Ni najpažljiviji statističari i ljubitelji košarke, gotovo da ne bi mogli da se prisete, ali znamo da ih je bilo poprilično, svih tih situacija kada je poslednjim tajmautom Obradović svoju ekipu sa ivice ambisa dovodio do pobedničkog slavlja. Toliko je toga bilo da to već postaje zakonitost.

Uz pomoć moderne tehnologije koja prati sve statističke podatke mi da nas možemo lako doći do toga ko je u poslednjoj utakmici, sezoni ili godinama unazad, bio najbolji strelac, asistent, skakač, odbrambeni igrač, izvođač slobodnih bacanja, u krajnjem MVP. Zabeleženo je i ko je trener godine, i sve je to izvanredno.

Međutim, posle pomenute utakmice sa Huventudom, Obradović je pored toga što konstantno pomera granice uspeha svih ekipa koje je vodio, i svih ljudskih i trenerskih kvaliteta koje poseduje, jer držim da to mora biti u paketu, pokazuje da je zaista neprevaziđeni majstor kada u vrlo teškom trenutku, na kraju same utakmice, kada i dobar deo njegovog tima misli da je utakmica izgubljena, a protivnik već uknjižio pobedu, uzima tajmaut.

Obradovićev tajmaut

Taj obrt u igri njegove ekipe, posle tih nekoliko rečenica, postao je fenomen za sebe.

Željko Obradović je održao stručnih seminara po belom svetu, ni broja im se nezna. Nije mi poznato da je nekada tema njegovih predavanja bila: “Posledni tajmaut na utakmici, kada je ekipa u rezultatskom minusu i kako napraviti čudo?”

Nisam siguran da se to i može pouzdano preneti, pa i usvojiti. Pre sam sklon da je u pitanju neka unutrašnja energija, neki neobjašnjiv osećaj, neko posebno čulo – kako pokrenuti ekipu i pobediti, neko verovanje u sebe koje se prenosi na igrače, i ko zna šta sve nama koji samo volimo košarku i cenimo trenera-čoveka, Željka Obradovića, može pasti na pamet. Naravno, stručnost, znanje, fanatična želja za pobedom i ako hoćete i trenerski talenat se podrazumevaju.

Svoj put do neslućenih visina i košarkaške slave Obradović je i započeo upravo pobedivši istu tu, inače vrlo ozbiljnu ekipu Huventuda, kada je tada, gle čuda, sa Partizanom postao šampion Evrope. Isti taj protivnik je i sada vrlo kvalitetna ekipa, i ista ta ekipa je pobeđena, uz svako poštovanje igrača Partizana, čarolijom Obradovićevog poslednjeg tajmauta na utakmici.

Ta čaroljija, to već samo Željko zna šta je, navijače dovodi do delirijuma, igrače čini još boljim, a sam klub vodi do mesta u evropskoj košarci koje svi priželjkujemo.

Photo: MN press, Eurocup

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar