Jugoplastika, pod imenom POP 84, 18. aprila 1991. po treći put postala prvak Evrope. Sa klupe je predvodio Željko Pavličević. U jednom od razgovora za portal BHbasket govorio je o trofejnoj sezoni 1990/91.
Kako je došlo do vašeg dolaska u Split iz španskog Taugresa (Baskonia)?
– Trebao sam ostati još dve godine u Španiji, nije došlo do dogovora. Moj agent i ja smo odlučili da prihvatimo ponudu iz Splita.
Došli ste u tabor žutih, koji je bio oslabljen, da nije bio pomalo riskantan potez?
– Sigurno da jeste bio. Otišao je Rađa, kapiten Ivanović, u septembru ostajemo i bez Sobina. Reagovali smo dovođenjem Amerikanca Lestera.
U početku se Lester nije najbolje snalazio u igri?
– Trebalo je četiri meseca da se uklopi u tim. Posle toga je počeo davati doprinos. Bio je miljenik publike, i on je bio vrlo dobar na Final fouru u Parizu.
S obzirom na oslabljen sastav, kakav je bio cilj klupskog rukovodstva?
– Borba za vrh u domaćem prvenstvu. Na evropskoj sceni da imamo jedan primeran rezultat iz razloga što smo bili pre toga dva puta prvaci. Barselona je tada važila kao apsolutni favorit, a bilo je još kandidata.
Igrači iz senke su kod vas dobili glavne uloge?
– Toni Kukoč je bio naša alfa i omega. Igrači poput Savića, Perasovića, Naglića koji su i prethodnoj sezoni imali podređenije uloge tu sezonu su iskoristili priliku. Naravno tu je bio Sretenović, zatim Pavićević i Tabak.
Kakva je bila vaša disciplina u radu sa Kukočem i saigračima?
– Jedan red i rad, ali uz dopuštanje svakom igraču da ide korak više. Da iskaže se u onim elementima košarke u kojima je najbolji. Ne volim potpune stege, treba pustiti igraču da ispolji svoju kreativnost.
Barselona je želela trofej po svaku cenu. Vi ste ih malo bolje poznavali kroz rad Španiji.
– Govorio sam često igračima o njihovoj istoriji, koja je često bila tema tamošnjih medija. Kako su bili uvek nadomak trofeja, ali bez osvajanja, i u Španiji su bili u senci Reala. Zbog toga su imali dugogodišnji pritisak. Želeli su 1991. konačno da dođu do cilja, kako bi probili tu barijeru.
Pripreme za Final four?
– To smo sve odradili u Splitu. Kada smo došli u Pariz, na treninzima smo malo trčkarali i šutirali. Znate, mnogo je medija tu bilo sa svih strana.
U finalu sa Barselonom dolazite do pobede. Bili ste sigurni na terenu, kako se dolazi do takve stabilnosti?
– Psihologija finala je potpuno drugačija od svih drugih utakmica. Boža Maljković jeste poznavao tim, ali mi smo igrali na jedan drugi način. Vidite, sve je išlo na stranu Barselone, sam ambijent. Recimo Kukoč i Peras su imali po četiri lične. Mi smo bili tako stabilni da su svi naši igrači koji su bili na terenu odgovorili najboljom igrom.
Vi ste mirno vodili finalni susret?
– Takav sam na utakmicama tog karaktera. Miran i hladan. Želim i na taj način dati do znanja mojim igračima poverenje koje imam u njihov kvalitet.
Kukoč je vodio tim na parketu, ali i Savić je eksplodirao u toj sezoni.
– I danas mi je, da kažem, jedna vrsta “mrlje”, kada se završilo finale. Po FIBA pravilima uz trenera mogao je samo jedan igrač na pres konferenciju. Mnogo sam se tu dvoumio. Savić je bio najbolji igrač utakmice. Kukoč nas je vodio kroz celu sezonu. Pitao sam mogu li obojica, međutim nisu se mogla prekršiti pravila. Na pres sam poveo Kukoča. Ostaje mi žal što i Savić nije mogao biti zbog tih pravila.
Sezonu zaključujete na najbolji mogući način protiv Partizana u finalu plej-ofa.
– Dobili smo tada izuzetno kvalitetan Partizan u seriji 3:0 sa Vujoševićem na klupi. Igrali su Paspalj, Danilović, Đorđević, Obradović… odličan tim. Pre toga smo osvojili Kup u Rijeci protiv Cibone koju je vodio Mirko Novosel.
Poslednja službena utakmica prvenstva bivše države je odigrana u Beogradu. Doživeli ste ovacije. Da li ste Kukoča namerno izveli na 4-5 minuta do kraja?
– Jesam, znali smo da je to bila njegova poslednja utakmica u dresu našeg kluba. Želeo sam da bude ispraćen na način koji to zaslužuje. Cela Hala sportova je bila na nogama kada je Toni izlazio. Bilo je zaista to lepo videti, na kraju smo i mi nagrađeni aplauzima. Pored toga, vodio sam i poslednju neslužbenu utakmicu u bivšoj Jugoslaviji na Ol-star susretu u Sarajevu.
Kako bi okarakterisali sezonu 1990/91 sa Jugoplastikom (Pop 84), domaće trofeje i i titulu iz Pariza?
Trofeji sa Jugoplastikom mogu reći bili su jedno pravo majstorstvo.
Photo: Twitter