Pre neki dan španski sportski list Marka zagolicao je javnost poslednjim nastavkom beskonačnog serijala pod nazivom “šta bi bilo da je bilo…”. Naravno, reč je o imaginarnom Drim Timu bivše Jugoslavije.
Košarkaška reprezentacija Jugoslavije, da još postoji ta zemlja, pobedila bi selekciju SAD, tvrdi španska Marka!
U tekstu jednog od najboljih svetskih sportskih magazina, kao i u anketi na sajtu lista, veruje se da bi ekipa predvođena Nikolom Jokićem “sejala strah na međunarodnoj sceni i dovela u pitanje vladavinu SAD”.
Prema mišljenju novinara Marke reprezentaciju Jugoslavije činilo bi: Miloš Teodosić (Srbija), Goran Dragić (Slovenija), Vasilije Micić (Srbija), Bogdan Bogdanović (Srbija), Luka Dončić (Slovenija), Bojan Bogdanović (Hrvatska), Nemanja Bjelica (Srbija), Nikola Jokić (Srbija), Nikola Vučević (Crna Gora), Jusuf Nurkić (BiH), Dario Šarić (Hrvatska) i Nikola Milutinov (Srbija).
Tim povodom prenosimo tekst o jednom drugom Drim Timu, ne onom nepostojećem, nego stvarnom.
***
Odbojka koju su Zoran Moka Slavnić i Dragan Kićanović odigrali u finalu Evropskog prvenstva u Liježu 1977. godine simbolisala je jednu dominaciju na tadašnjoj svetskoj i evropskoj košarkaškoj sceni. Ujedno je to bio i lajtmotiv jedne ‘zlatne’ generacije jugoslovenskih košarkaša, sigurno ponajbolje u bogatoj istoriji bivše države.
Jugoslavija je u finalu lako pobedila SSSR (74 – 61). Nikada pre i dugo posle Evropskog prvenstva u Liježu 1977. jugoslovenski košarkaši nisu na tako ubedljiv način postali šampioni Starog kontinenta. Bio je to još jedan dokaz da su svi oni koji pamte te 1970-e na delu gledali prvi autentični košarkaški Dream team.
Generacija čiju su okosnicu činila petorica igrača – Slavnić, Kićanović, Dalipagić, Delibašić i Ćosić, a u kojoj su važne uloge igrali Jelovac, Radovanović, Varajić, Tvrdić, Jerkov, Šolman, i Vilfan – osvojila je sve što je mogla. U rasponu od 1970. do 1986. (kada je Dalipagić odigrao svoje poslednje prvenstvo u plavom dresu) ovi su momci osvojili čak 14 medalja, od kojih 6 zlata, i po 4 srebra i bronze. I to računamo samo tri najveća takmičenja – OI, SP i EP.

Da vidimo i ko su bili najprominentniji predstavnici ove generacije i najveća košarkaška imena tokom 1970-ih i početkom 1980-ih:
Zoran Moka Slavnić
Rođen: 1949.
Pozicija: Play
Visina: 1.89 m
Brojevi: 10, 15
Klubovi: Crvena zvezda (1967-77), Huventud (1977-79), Šibenka (1979-81), Partizan (1981-82), Caserta (1982-83)
NBA: 1971 (nije draftovan)
Zoran Moka Slavnić jedan je od najboljih playmakera koje je Jugoslavija imala. Imenovan je u 50 Najboljih igrača u Europi prema FIBA. Nakon decenije u Zvezdi (1967-1977) igra za Huventud, potom Šibenku (sa Draženom Petrovićem), sezonu u Partizanu a karijeru završava u Caserti. Jedan je od retkih igrača koji ima zlato sa Olimpijade, Svetskog i Evropskog prvenstva. Uz legendardnog Acu Nikolića jedini je koji je i igrao i trenirao i Partizan i Zvezdu.
Dragan Kića Kićanović
Rođen: 1953.
Pozicija: bek šuter
Visina: 1.93 m
Brojevi: 5
Klubovi: Borac Čačak (1971-72), Partizan (1972-81), Scavolini (1981-83), Paris (1983-84)
NBA: 1975 (nije draftovan)
Dragan Kićanović je bio istinska legenda jugoslovenske košarke. Jedan od najboljih koji je ikada igrao na našim prostorima. Osvojio je sve što se može osvojiti, a on i Dalipagić su bili možda i ponajbolji tandem na našim prostorima. Rodom je iz “kolevke košarke” Čačka, mesta iz kojeg dolazi hrpa vrhunskih šutera. Nastavio je karijeru u Partizanu, gde je zajedno sa Dalipagićem harao evropskim terenima. Za njih dvojicu se smatra da su “izmislili” alley-up dodavanje kod nas. Sa Partizanom je uzeo dve Eurolige zaredom, te današnji Eurokup sa Scavolinijem. Sa reprezentacijom je uzeo doslovno sve, ima zlato sa Olimpijade, Eurobasketa (3 komada), Svetskog prvenstva, Mediteranskih igara i dve medalje sa mlađim kategorijama. I dalje je jedan od najboljih strelaca svetskih prvenstava u istoriji, te je izabran u Hall of Fame, kao i u Top 50 najboljih evropskih igrača svih vremena.
Mirza Kinđe Delibašić
Rođen: 1954.
Pozicija: bek
Visina: 1.97 m
Brojevi: 12
Klubovi: Sloboda Tuzla (1968-72), Bosna (1972-80), Real Madrid (1980-83)
NBA: 1976 (nije draftovan)
Popularni Kinđe, Mirza Delibašić, najsjajniji je biser iz košarkaše riznice BiH. Jedan od najboljih evropskih šutera ikada, romantičar i boem. Rođeni Tuzlak, koji se sa Bosnom 1979. popeo na krov Evrope donevši prvu klupsku titulu ovakvog tipa u tadašnju Jugoslaviju. Sportsita veka BiH, sa reprezentacijom je osvojio sve što je mogao – čak 10 medalja, od kojih su 6 zlatne. Karijeru je završio 1983. u madridskom Realu.
Dražen Praja Dalipagić
Rođen: 1951.
Pozicija: krilo
Visina: 1.97 m
Brojevi: 14, 15
Klubovi: Partizan (1971-80), Verona (1980-81), Partizan (1981-82), Real Madrid (1982-83), Udine (1983-85), Venezia (1985-88), Verona (1988-89), Crvena zvezda (1989-91)
NBA: 1973 (nije draftovan)
Legendarni Praja bio je jedan od najboljih košarkaša u istoriji Jugoslavije. Strašan košgeter, stanovnik i evropskog i svetskog Hall of famea, igrač fenomenalnih fizikalija – kao rođen za današnju NBA. Proveo je 8 godina u Partizanu gde je uzeo nagradu za najboljeg igrača Evrope. To je bio samo početak. Kasnije je bio i najbolji strelac Italije sa fantastičnih 37,7 poena u proseku. To što je Praja uzeo s reprezentacijom Jugoslavije, malo je ko napravio. Na prste obe ruke ne mogu se nabrojati sve medalje koje je Praja uzeo. Ukupno 5 medalja s Eurobasketa, 4 sa Svetskog prvenstva i 3 s Olimpijade. Malo ko se može pohvaliti s ovakvim ostvarenjima.
Krešimir Krešo Ćosić
Rođen: 1948.
Pozicija: centar
Visina: 2.11 m
Brojevi: 11
Klubovi: Zadar (1964-69, 1973-76), Olimpija (1976-78), Bologna (1978-80), Cibona (1980-83)
NBA: 1973 (84. pick – Lakersi)
Krešimir Ćosić je simbol košarkaškog Zadra, jugoslovenske i hrvatske košarke, i jedan od najboljih igrača ikada. Ćosić je za Zadar zaigrao 1964, imao je tek 17 godina kada se Zadar 1965 našao na samom vrhu jugoslovenske košarke, a naslov prvaka stigao je 1967. Veliki Krešo znao je te sezone zabijati i preko 60 koševa u jednoj utakmici. Zadar je igrao ravnopravno sa svim najjačim evropskim ekipama te mu je malo nedostajalo da se nađe na završnom turniru Kupa šampion i u borbi za sam naslov euro-šampiona. Odlazak Kreše u Ameriku poklopio sa sa krizom kluba, a njegov povratak 1973. značio je i povratak – trofejima! Šest puta prvak Jugoslavije, 3 Kupa, i čak – 17 medalja sa reprezentacijom, od kojih 8 zlatnih! Krešo se pokazao sjajan i u ulozi selektora, bio je mentor mladoj generaciji koju su predvodili Divac, Kukoč i Rađa, i kojima je vizionarski dao priliku sredinom 1980-ih u trenutku velike rezultatske krize jugoslovenske reprezentacije.
(Izvor: ostataksveta)
Photo: Twitter