Nedavno preminuli košarkaški velikan Zoran Sretenović pre skoro tri decenije dao je intervju u kome je opisao kako je Jugoplastika stigla do svoje prve titule šampiona Evrope, u Minhenu 1989. Verujemo da je zanimljivo podsetiti se tog događaja, posebno Sretinih reči…
***
Pre Minhena, Saragose i Pariza, Jugoplastika je vašom trojkom savladala Draženovu Cibonu u Zagrebu. Da li je i to bila jedna od naznaka dominacije Žutih?
– Da ne ispadnem subjektivan, tu trojku je mogao postići i neko drugi. Ja sam je pogodio na dodavanje Kukoča. Sigurno da je bila jedan od prelomnih momenata. Odigrali smo odlično i dobili neprikosnovenu Cibonu u Zagrebu.
U grupnoj fazi Kupa evropskih šampiona, među osam timova, na Jugoplastiku se nije računalo kao kandidata za Minhen. Putnici su se pored Barselone i Makabija tražili u Skavoliniju, CSKA i Arisu. Bili smo mlada ekipa, i niko nas nije shvatao na način da možemo ugroziti ostale. To nam je možda i išlo u prilog. Međutim mi smo imali takav rad i pripremu pod vodstvom Bože Maljkovića i prof. Ace Nikolića. Posebno je u tom mentalnom segmentu profesor imao uticaj na nas pred odlazak u Minhen.
Sledilo je polufinale protiv Barselone?
– Potpuno smo ih nadigrali, na kraju ni oni nisu bili svesni šta ih je snašlo. Nisu mogli da veruju da nisu u finalu.
Kako se pripremalo za finalnu utakmicu?
– Na scenu stupaju uvek ozbiljni Boža i profesor, koji paze da ne sagorimo u želji protiv Makabija. Nisu nas uopšte opterećivali. Pričali smo viceve, zezali se, kao da ne igramo sutra finale za prvaka Evrope. Kako se to odrazilo na nas, videlo se terenu u finalu, gde smo došli do svoje prve titule.
Kako su Žuti dočekani u Splitu sa peharom iz Minhena?
– Fešta je nastala odmah posle pobede. Na vezi smo bili sa Splitom. Dobijali smo informacije da je ceo grad na nogama, i da nas Splićani željno iščekuju. Mi smo takođe jedva čekali da dođemo u Split. Kad smo stigli to se ne može rečima opisati. Dočekalo nas je preko 100.000 ljudi. Kada je iz aviona kapiten Ivanović sa peharom izašao nastalo je opšte veselje. Neopisivo, šta da kažem, ostaje za ceo život.
Pamtite li neku od anegdota iz tog vremena?
– Bilo ih je mnogo, ali evo setio sam se jedne od njih. Kada smo trebali igrati sa IMT-om u prvenstvu, a pred McDonald’s Open turnir. IMT je igrao sa pet igrača. Mi u hotelu pročitamo u novinama da neće igrati Rade Milutinović. Šalili smo se u vezi toga. Dođemo na utakmicu a Milutinović ubaci Kukoču 17 poena u prvom poluvremenu. Maljković na poluvremenu ljut na Tonija, samo što mu ispisnicu nije dao. Uđemo u drugo poluvreme Kukoč odigra na nivou, ali mi izgubimo od IMT-a.
Pobeda beogradskog kluba, je dokaz koliko je bila jaka liga bivše države?
– Baš tako, bodovi se nigde nisu mogli unapred upisati. Najjača liga u Evropi. Moram napomenuti da zbog jake lige i mi smo bili još bolji u Evropi.
Rođeni ste Beograđanin, Splićani vas zovu svojim?
– To je grad u kome sam proveo najlepše godine života. Pored Beograda osećam ga svojim gradom i često idem. Mnogo sam vezan za Split, a jedna od tih poveznica je i moja supruga rođena Splićanka.
Da li se može ponoviti neka nova Jugoplastika u regionu i Evropi?
– Ne verujem da će iskočiti ekipa sa takvom strukturom, rada i sistema.
Sretenović je u Split došao 1986. godine iz Crvene zvezde zajedno sa trenerom Božidarom Maljkovićem. Njegova supruga bila je također poznata košarkašica Nada Biuk, najbolja igračica prvoligaša Splitske Trgovine.
Photo: YouTube