Početna BLOGDejan Grbović: Dovoljno je reći – Mirza

Dejan Grbović: Dovoljno je reći – Mirza

od Dejan Grbović
11 pregleda

Aktuelnosti gutaju svakodnevicu, pa se ponekad nečemu da prednost, ali danas se sećemo Mirze. Pre 18 godina, baš na današnji dan, otišao je kod Ćose, nešto starijeg Žućka, i nešto mlađeg Dražena, da igraju nebeski basket.  Za to malo, premalo vremena koliko smo ga gledali (jer takvih velemajstora uvek nedostaje) pokazao je čitavom svetu koliko je košarka lepa igra; zapravo, ona je takva jer je igraju šarmeri poput Mirze.

O biografiji neću, samo ukucajte njegovo ime u pretrazi na našem sajtu; ima toliko tekstova, i fala bogu biće ih još, jer je njegova zaostavština u našem sećanju velika, neiscrpna.  U jednoj od onih svojih teških balada „ Nazad u veliki prljavi grad“  Bora Đorđević je pevao:

„ Drukčije navike, drukčiji ljudi,

daleka tutnjava voza.

Ponekad sudbina surovo sudi,

konobar još jedna loza“

I baš zato što je današnja košarka postala teška industrija, valja nam da malo udahnemo  (ako može svežeg) vazduha sećajući se vremena, kada je igrao Kinđe. Neki to zovu vremenom romantike, i kada bismo ovlaš uporedili, spram ovoga danas, mnogo toga iz vremena kada je Mirza plenio bilo je nekako nevino, poetski. On nije bio snagator, uvek nekako krhke građe, u našem jeziku ima izraz tankovijast. Čak ne bih rekao da je bio baletan, pre baletski koreograf. Njegovi saigrači u Bosni, Realu, i najviše u reprezentaciji sledili su njegovu ideju, razradjivali je, usavršavali i izvodili pa to nisu bile samo takmičarske utakmice, već predstave visokih i sportskih, ali i umetničkih vrednosti.

Sećanje često vara, ali neka bude i tako kada kažem da Mirza u mojim uspomenama nije trčao po terenu, nego nekako klizio, ili bolje rečeno lebdeo. Izmedju tla i nebesa. Valjda je to zbog te prirodne, bogom dane inteligencije. On je od onih, retkih koji je pobedjivao pameću, a urođena elegancija u pokretu, taj utisak je pojačavala.

Kada bih vam postavio pitanje, koja je vaša omiljena okretna igra, šta biste (sebi) rekli? Neka ostane da sami zaokružite odgovor! A kada bih vas pitao koja bi igra najbolje opisala Mirzu, šta biste tada kazali? Valcer?  Poseduje otmenost, ali ne. Pre bih pomislio – tango, jer u osnovi ima nečeg tužnog u tim, ponekad oštrim pokretima, posle kojih sledi deo sa puno nežnosti i bliskosti između partnera.

Mirza je jedna velika tuga jer je otišao a ne stigosmo da ga još koji put pozdravimo i da mu se još malo divimo. Neka ovaj kratki spis bude izraz poštovanja, zahvalnosti i, što ne reći, ljubavi prema čoveku koji je našu košarku ulepšao i oplemenio, pa samim tim i obogatio naše živote. Reći da ga se sećamo ne znači mnogo. On je prosto nezaboravan i jedinstven i to ostaje, kao u kamen uklesano!

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

1 komentar

Milic Stankovic - Migo December 9, 2019 - 08:10

Zahvaljujem se KOŠ Magazinu i autoru Dejanu Grboviću na odličnom tekstu o Mirzi.

Milić Stanković, generacija Mirze Delibašića u Gimnaziji u Tuzli

Odgovori

Ostavite komentar