Sportsku nedelju za nama obeležili su košarkaši Crvena zvezde. Zvezda stoji solidno u Evroligi a ima izgleda da do kraja prvog kruga još više popravi plasman i podgreje nade da bi mogla, konačno, da se dokopa i plejofa. Takmičenje je zanimljivo, kvalitetno, uzbudljivo. Samo u poslednjoj rundi igrana su tri produžetka.
A znate li da se nekadašnji Kup šampiona, preteča Evrolige, igrao i u Africi? Ovo je priča o tom kuriozitetu koji se desio pre tačno 52 godine, 7. decembra 1967.
Istorija evropske košarke pamti svašta, od učešća severno-afričkih zemalja na šampionatima Evrope (pripadale su evropskoj zoni FIBA) do prvenstva kontinenta u Kairu i činjenice da je prvak Evrope bila jedna afrička zemlja – Egipat. Dogodilo se to na šampionatu u Egiptu čija je reprezentacija na Prvenstvu Evrope u Pragu 1947. bila treća. Tada je važilo pravilo da prvak kontinenta organizuje naredno prvenstvo, ali šampion SSSR još nije bio spreman za organizaciju velikih takmičenja, druga Čehoslovačka je upravo bila domaćin, pa je organizacija ponudjena trećeplasiranom Egiptu… U Kairu je igralo samo 7 zemalja, od kojih tri nisu bile iz Evrope (Egipat, Sirija i Liban), jedna je to bila sa znatno manjim delom teritorije (Turska), a samo tri sa starog kontinenta – Francuska, Grčka i Holandija.
Slično je bilo i sa Kupom šampiona koji je osnovan 1958. Za prvo izdanje prijavili su se sirijski CJS Alep i libanski UB Bejrut, i trebalo je da igraju izmedju sebe ali je Bejrut otkazao. Alep je u narednoj rundi eliminisan od sofijskog Akademika. Od starta je bio prijavljen i Makabi Tel Aviv. Naredne godine prijavio se Al-Gezira iz Kaira. U osmini finala igrao je sa Simentalom u Milanu i izgubio 47-72, ali su u četvrtfinale otišli Egipćani jer je Simental odbio da putuje u Kairo pošto je revanš trebalo da se igra na otvorenom terenu. FIBA je isključila italijanski tim i kaznila ga jednogodišnjom zabranom igranja.
Učešće severnoafričkih klubova bilo je ujobičajeno. Barselona je, recimo, svoju prvu utakmicu u Kupu (evropskih) šampiona odigrala u Kazablanki protiv US Marocaine. Narednih godina pojavilo se još nekoliko marokanskih i egipatskih timova, praksa se protegla sve do sezone 82/83 kada je Cibona morala da putuje u Kairo gde je pobedila 65-58, a kod kuće 89-52.
Ako je učešće klubova iz severne Afrike bilo posledica geografske “pripadnosti” tog dela afričkog kontinenta Evropi, ono što se desilo u sezoni 1967/68 zaista je za priču. Naime, medju 24 prijavljena tima, uz FAR Rabat (Maroko) našla se i Sport Luanda e Benfica. Iza imena kluba, kao zemlja, bila je navedena Portugalija, ali bunilo je ono Luanda jer i slabiji poznavaoci geografije trebalo bi da znaju da je Luanda glavni grad Angole, a da je Angola duboko u Africi.
Objašnjenje leži u činjenici da je Angola, kao i Mozambik, dugo bila portugalska kolonija, a neki od klubova regularno su se takmičili u prvenstvima Portugalije. Takav je bio slučaj sa Benfikom iz Luande koja je čak osvojila portugalsko prvenstvo i stekla pravo da učestvuje u Kupu evropskih šampiona! Basket sekcija pripadala je sportskom društvu u kome su, prema zvaničnom sajtu kluba, još fudbalska i biciklistička ekipa.
“Srećnik” kome je zapalo da putuje u Luandu bio je belgijski prvak Racing Bell Mechelen. Belgijanci, koju su se takodje dosta dugo “muvali” po Africi kao kolonizatori, nisu pravili problem. Otišli su u Luandu i 7.decembra 1967. pobedili 90-59. U revanšu, kroz 7 dana, gostima iz Luande dali su 171 poen (nisam siguran, ali mislim da je to rekord po broju poena jednog tima u Kupu šampiona), a primili 74.
Angola je postepeno podizala kvalitet svoje košarke, a prvi veliki uspeh stigao je 1983. kada je u finalu Prvenstva Afrike u Aleksandriji osvojila srebrnu medalju, izgubivši od Egipta 68-94. Prva titula šampiona Afrike stigla je 1989. kod kuće u Luandi (89-62), opet protiv Egipta. Od tada Angola postaje najdominantnija afrička nacija. Bila je prvak kontinenta 11 puta, ima još 4 srebra i 2 bronze, ukupno 17 medalja. Toliko ima i Egipat ali sa znatno slabijom strukturom medalja – 5 zlata i po 6 srebra i bronzi. Od 1986. Angola je propustila samo jedan Mundijal (1998), a od 1992, kada se prvi put pojavila na Olimpijadi, propustila je samo London 2012. Možda to i nema veze sa gostovanjem belgijskog šampiona 7. decembra 1967. u Luandi, ali svakako da je ta utakmica bila bar mali impuls razvoju basketa u Angoli. Brojni igrači iz Angole igrali su u Evropi, posebno u Portugalu i Francuskoj, a najpoznatiji je bio centar Žan Žak Konseisao, dugogodišnji član Limoža.
(Izvor: maxbetsport.com)