Početna BLOGČeška arhivirana, još korak do Rija

Češka arhivirana, još korak do Rija

od Aleksandar Ostojić
15 pregleda

 

Srbija nije imala nikakav problem sa Češkom, sve je bilo baš kao što smo očekivali. Nijednog trenutka pobeda nije dolazila u pitanje, ostao je još taj jedan korak do Rija – treba u finalu savladati ponovo Portoriko. Ni to nije ništa novo i neočekivano, mesecima unapred znalo se da će ova dva tima voditi glavnu reč u dodeli vize za Olimpijske igre.

Neko bi rekao da je Češka suviše slab protivnik, ali nije tako. Radi se o ozbiljnoj ekipi, a sastav tima to potvrđuje. Jan Veseli (koji je dobio aplauz beogradske publike na predstavljanju) igrao je u Fenerbahčeu, sad se izgleda vraća u NBA. Tomaš Satoranski je standardni starter Barselone, a dobro poznati Blejk Šilb je isto to u Galatasaraju. Patrik Auda je član španske Manrese, Pavel Pumprla igra u Estudijantesu, pa je tu slavni veteran Jirži Velš… Ma ekipa za respekt. Zato je pobeda Srbije još veća od ona 24 poena razlike na kraju (96-72).

Dobitnici ovog meča, kao i celog dosadašnjeg turnira su Nikola Jokić i Saša Đorđević. Prvi jer iz utakmice u utakmicu pokazuje svu raskoš svog talenta, i posle samo tri meča u državnom dresu ovaj dvadesetogodišnjak je postao jedan od tri najvažnija čoveka u našoj reprezentaciji. Druga dvojica su Teodosić i Bogdanović, a upravo se zbog njih Saša Đorđević može smatrati dobitnikom. On im je dao slobodu u igri, a oni to ne zloupotrebljavaju nego igraju zrelo i majstorski – baš kao što se od njih očekuje.

Gubitnik je publika. I to ne ona koja je bila u Kombak Areni, a tamo ih se okupilo 12.793. Gubitnici su svi oni koji nisu došli da vide srpski tim, i da pozdrave majstore. Istina je da navijanje nije bilo onakvo na kakvo smo navikli godinama gledajući Evroligu u našem glavnom gradu. Izgleda da su najvatreniji navijači Zvezde i Partizana na odmoru, a u Arenu su došli iskreni zaljubljenici u srpsku reprezentaciju. Vidi se to po višku dekora koji su poneli sa sobom (zastave, bubnjevi, majice, vaterpolo kapice, trobojna šminka na licu), i po manjku navijačkih pesama. Tačnije, nije bilo baš nikakvih, spiker u dvorani je bezbroj puta preko razglasa zvao da se navija za Sašine momke, ali reakcija je bila mlaka. Ipak, jedna kombinacija podigla je celu Arenu na noge: Teodosić iza leđa dodaje Raduljici, ovaj iza leđa prosleđuje Jokiću koji ide na zakucavanje ali ga fauliraju. NBA akcija za špice.

Nezahvalno je 24 sata pre najvažnije utakmice – sa Portorikom – analizirati učinak pojedinih naših igrača. Ipak, treba pomenuti da je Teodosić imao 6 asistencija, a Raduljica – isto toliko. Bili su najbolji dodavači u našem timu. Treba istaći da je Bogdanović šutirao trojke 3 od 4, da je Kalinić triput ukrao loptu a Jokić bio najbolji skakač (8). Jokić i Raduljica, naš tandem centara, šutirali su zbirno za dva poena 11 od 11! A najveći aplauz? Dobio ga je apsolutni ljubimac publike u Areni – Vladimir Štimac – kad je postigao koš fade away šutem u stilu Hakima Olajdžuvona.

Ostao je još taj jedan korak do Rija. Nije Portoriko toliko težak protivnik, koliko je teško u razmaku od pet dana dvaput pobediti istog rivala. Svi koji su se bavili sportom znaju vrlo dobro koliko to može biti nezgodna situacija. Jedno je sigurno: to neće biti utakmica kao prva, obe ekipe će znati da popravnog više nema i da se mora gaziti do daske.  Zato poruka našim igračima neka bude pozajmljen slogan jedne navijačke grupe (kad ih već nema u Areni, a trebali bi biti bar u finalu): Zgazi ih sve!

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar